Casa da Monthana - Pico

Pristup do ishodišta:
Izhodište je Casa da Monthana. Dostup do izhodišta moguć je iz više smjerova. Na otoku su dva pristaništa: Madalena i Sao Rogue.
1. Dostup iz Sao Rogue (25km/29 min) - slijedimo smjer R. do Alves prema cesti EN2, nakon 9 km na cesti EN2, skrenemo desno na cestu EN3, po kojoj se vozimo 10 km do odjeljka gdje skrenemo lijevo u smjer Casa da Monthana, po toj cesti se vozimo približno 3 km i na neoznačenom raskrižju skrenemo lijevo, nakon 1.5 km dolazimo na izhodište.
2. Dostup do izhodišta iz Madalene (17 km/23min) - idemo prema sjeveru na cestu EN3, nakon 12 km na odjeljku skrenemo u smjer Casa Da Monthania, nakon 3 km na neoznačenom raskrižju skrenemo lijevo, nakon 1.8 km dolazimo do izhodišta.

Opis puta:
U Casa da Monthana obavljamo registraciju, plaćamo ulazninu (15 eura do kratera, 20 eura do vrha, djeca do 6 godina besplatno) i dobijemo GPS uređaj. Pico ima ograničenje posjetitelja, i to istovremeno na njemu može biti najviše 160 ljudi. Na dan je broj ograničen na 320 ljudi. Kad dobijemo dopuštenje krenemo na put. Put je dobro označen s 44 drvenih oštevilčenih stupića do kratera vulkana. Stupiči su međusobno različito udaljeni ali uvijek dobro vidljivi. Na početku je njihova udaljenost veća, kasnije se smanjuje. Dobro su vidljivi i u magli. Početnih 15 min. puta je zemlja odnosno blato, ovisno o vremenu. Zatim se put počinje mijenjati. Sve više je vulkanskih kamenja različitih oblika (otežana hoja) i različitih formacija stjenjene lave. Te formacije lave su u lošem vremenu vrlo klizave. Takav put se nastavlja do vrha s vmesnim kratkim stazicama gdje se noge malo odmore. Nakon približno pola sata hoda dolazimo do jame koja nudi zaklon u slučaju jakog vjetra. Vrijeme se tu vrlo brzo mijenja. Vrh može biti obasjan suncem, za 5 min može biti potpuno prekriven oblacima. Temperaturna razlika između početne točke i vrha je u prosjeku 10 stupnjeva. Nakon približno 2.5h hoda dolazimo do stupića s brojem 44 gdje se nalazi krater vulkana. Promjer kratera iznosi 500 m, dubina 30 m. Tu su postavljena skloništa od kamenja. U krateru je moguće prenoćiti s šatorima. Kažu da ako noću jako napneš oči vidiš svjetla New Yorka. Put nastavljamo prema Pico Piquinho (mali vrh), što je najteži dio puta, 70 m i približno pola sata gotovo okomite staze. Markacije se nastavljaju na kamenima. Tu počinje vrlo strmi dio puta gdje koristimo ruke. Preporučuje se imati rukavice jer su kamenovi vrlo oštri neki i vrući jer iz njih puhti vruća para. Zbog pare je vruća i okolica i penjanje je prilično naporno. Vulkaniti kamenovi nisu čvrsti i brzo se raspadnu, stoga treba biti vrlo oprezan pri hvatanju.
Na vrhu nas dočekuju zadivljujući pogledi i osjećaj da stojiš na najvišoj točki usred oceana neopisiv je. Uz dobru vidljivost vidi se svih devet otoka azorskog arhipelaga. Noge odmorimo na zagrijanim kamenima.
Put nizbrdo je naporniji nego uzbrdo jer moramo paziti na krušljivo kamenje i klizave formacije lave.
Po povratku u koću Casa da Monthana dobijemo certifikat o osvojenom Pico-u.

Ob poti: Vulkanski krater (2281m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti