Collina - Monte Volaia / Wolayer Kopf (put 141)
Ishodište: Collina (1255 m)
| Širina/Dužina: | 46,58689°N 12,84349°E |
| |
Ime puta: put 141
Vrijeme hodanja: 4 h
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1215 m
Visinska razlika po putu: 1230 m
Zemljovid: Tabacco 01 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 927
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Trbiža/Tarvisia uputimo se na autocestu prema Vidmu/Udine. Autocestu napustimo na odcepu za mjesto Tolmezzo. Kod mjesta Tolmezzo zatim napustimo i cestu koja vodi prema prijelazu Passo di Croce Carnico / Plöckenpass i usmjerimo se prema mjestu Villa Santina. U mjestu Villa Santina na kružnom raskrižju idemo ravno za oznakama Ovaro, Sappada. Tej cesti zatim slijedimo sve do mjesta Forni Avoltri, gdje skrenemo desno za oznakama Collina. Asfaltiranoj cesti zatim slijedimo do mjesta Collina. U mjestu Collina zatim nastavljamo po lijevoj gornjoj cesti koja vodi prema središtu sela. Cesta nas zatim vodi kroz lijepo uređeno središte sela tlakovano kockama. Odmah iza toga skrenemo lijevo nagore na usku ulicu Via del Leone. Na prvom raskrižju ponovno skrenemo lijevo i nastavljamo još nekoliko deset metara do parkirališta uz škarpu.
Opis puta:
S parkinga nastavljamo po cesti još mimo zadnjih kuća, zatim cesta prelazi u kolovoz. Nekoliko vremena zatim hodamo po spomenutom kolovozi koji prelazi razgledna pobočja uz paše, zatim malo prije desnog zavoja dolazimo do raskrižja.
Na lijevoj strani ćemo primijetiti klupu, mi se usmjerimo desno nagore na lošiji, lagano zarastao kolovoz gdje nas također usmjerava drveni putokaz s natpisom Forcella Ombladet 141. Kolovozi se uspinjemo mimo manjeg objekta s odašiljačem, zatim nas kolovoz dovodi u šumu. Tu kolovoz prelazi u stazu po kojoj se zatim prilično dugo uspinjemo kroz šumu. Staza kroz šumu je još uvijek sasvim lijepa, ali kad malo više prijeđemo nekoliko čistina brzo ćemo primijetiti da je put vrlo slabo posjećen i prilično zarastao. Prilikom hodanja kroz šumu inače slijedimo uglavnom oštećene putokaze s natpisom »Forcella Ombladet« te drvene ploče s oznakom »141«.
Više kad izađemo iz šume na travnati teren staza počinje nestajati. Put inače ide prema sjeveru paralelno s dolinom potoka Rio Collinetta, koji se nalazi na našoj lijevoj strani duboko ispod nas. U nastavku se još neko vrijeme uspinjemo po travnatim pobočjima po teško pratnoj stazi, s puta počinju se otvarati sve ljepši pogledi na okolne vrhove te na spomenutu dolinu potoka Rio Collinetta. Na visini približno 1700m nas zatim crvena ploča s oznakom »141« usmjerava desno prema planini Casera Chiampei. Tu hodamo po zarastatim travnatim pobočjima, a orijentaciji nam pomažu neki drveni stupići s markacijama. Nastavljamo mimo nekoliko ruševina na planini, zatim ćemo pred sobom primijetiti ploču koja nas ponovno usmjerava lijevo.
U slijedi prelazimo travnata pobočja i staza povremeno postaje malo bolje vidljiva. Tu se otvara i već bolji pogled prema škrbini Forcella Ombladet. Relativno blaga staza u nastavku ide prema sjeveru i dovodi nas do korita bujice pod strmijim stjenovitim pobočjem. U nastavku zatim počinjemo strmije se uspinjati dolinicom uz spomenuto korito bujice. Relativno stroma staza koja uglavnom ide po travnatom terenu zatim nas dovodi do škrbine Forcella Ombladet, gdje je i označeno raskrižje.
Lijevo vodi put prema vrhu Cima Ombladet, ravno dolje vodi put prema mjestu Pierabech, mi nastavljamo desno po putu 176A prema vrhu Monte Volaia. Od raskrižja zatim se uspinjemo po travnatom terenu prema sjeveroistoku. Slijedi uspon po kraćem kamenju, zatim put skreće desno i nakon prelaska travnatih pobočja dovodi nas do raskrižja.
Tu nam se z desne priključuje put 176 od koče Edelweiss, koji je u usporedbi s našim malo bolje utaban. Na raskrižju idemo lijevo, zatim put skreće desno i zatim se prilično dugo uspinje cik-cak po sve razglednijem pobočju. Trava se zatim završava i mi se zatim uspinjemo po kamenitom pobočju sve do vojnih ruševina iz vremena prvog svjetskog rata, koje se nalaze uz greben pod vrhom Sasso Nero. S grebena otvara se i prekrasan pogled na austrijsku stranu prema Monte Coglians i ostalim obližnjim vrhovima u planinskoj skupini.
Tu put skreće lijevo i postaje zahtjevniji. U nastavku put ide po lijevoj strani grebena i po polici prelazi izložena pobočja. Put nije osiguran pa je potrebna veća opreznost. Još uvijek prelazimo izloženo pobočje, uz put ćemo primijetiti još nekoliko vojnih rovova i ruševina zatim nas put dovodi do manje škrbine i rova gdje se nekad završavala osigurana plezalna staza s austrijske strane. Spomenuti put je sada zatvoren na što upozoravaju i table.
Nekoliko vremena još prelazimo strma pobočja na zapadnoj strani grebena, zatim put skreće malo desno i počinje strmije se uspinjati. Uspon je relativno strm i moramo si pomagati i rukama. Nekoliko vremena se tako uspinjemo zatim put skreće lijevo i slijedi ponovno prelazak. Put je tu na mjestima vrlo uzak, povremeno ima na putu i dosta šljunka pa je još uvijek potrebna opreznost. Put zatim počinje ponovno uspon i na zadnjem strmijem usponu moramo ponovno pomagati rukama. Kad dosegnemo greben nastavljamo desno i brzo dosežemo razgledni vrh.
Možemo sići putom uspona ili po putu 176 mimo planine Casera Chianaletta prema koči Edelweiss. Od spomenute koće imamo zatim još dobrih 10 minuta hoda cestom natrag do izlazne točke u mjestu Collina.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
Rasprava o izletu Collina - Monte Volaia / Wolayer Kopf (put 141)
|
| mirank19. 01. 2026 20:43:02 |
Mi smo letos tu dol sestopali, na sliki 34 je sprememba, planina je delno zasilno obnovljena. Za bivališče so najverjetneje s helikopterjem privlekli poč prikolico. Čredo ovac sta čuvala dva črnca 
|
|
|