Dolina Aupaska / Val Aupa - Sernio (via normale)

Pristup do ishodišta:
Pristup automobilom po gorenjskoj autocesti, na izlaz Jesenice - zapad, mimo Kranjske gore u Italiju, kroz Trbiž do mjesta Tablja, po tal. Pontebba.

U Tablji se vozi kroz centar (po cesti Via Macroni) i preko mosta potoka Pontebbana. Odmah za mostom skreće DESNO (na Via Zardini) i odmah za podvožnjakom pod željezničkom prugom LEVO. Zatim se slijedi cesta držeći LEVO tj. ravno te se uskoro primjećuju oznake za Val Aupa i oznaka za kraj mjesta Pontebba.

Od te oznake se zatim vozi cestom još 14,4 km po asfaltiranoj cesti (mimo mjesta Studena Alta, prelaza Cereschiatis, mimo oznaka za mjesto Saps i potom uskoro za Bevorchians).

Zatim se dvije ceste u razmaku nekoliko metara odvajaju desno. Potrebno je slijediti drugu cestu koja se desno odvaja IZA mosta (fotografija tog mjesta priložena je opisu). Oznake postaju vidljive tek kada se skrene desno na cestu i tu se na početku ceste primjećuje tabla za Rif. Grauzaria, sentiero n. 437 (tabla u naglašenoj smeđoj boji). Cesti se slijedi nekoliko zavoja više kroz borovu šumu gdje se parkira na prikladnom mjestu.

Mogućnost 2: U mjestu Možac (tal. Moggio Udinese) u Italiji skreće za dolinu Avpe (tal. Val Aupa) i slijedi se cesta mimo sela Dordolla, za kojim se nakon otprilike kilometra dvije ceste odvajaju lijevo u padinu (medu njima je most; v. slike). Prvoj cesti se slijedi nekoliko zavoja više kroz borovu šumu gdje se parkira na prikladnom mjestu.

Opis puta:
Vzod se počinje na gornjem dijelu parkirališta koje završava strmi zavoj u desno. Ovdje se još nekoliko koraka penje po asfaltiranoj cesti, zatim po oznakama skreće lijevo na pješačku stazu. Staza se uskoro račvrtava, a u sljedećim minutama pratimo dva puta desno do šireg kolovoza kojem slijedimo uzbrdo. Uskoro se desno odvaja naša staza 437, pažljivi planinar će ovdje na kamenu primijetiti i broj 1. Pratimo stazu 437, uskoro novo račvrtanje gdje se lijevo odvaja staza prema selu Grauzaria (paese Grauzaria) i mostu Dordolla (ponte Dordolla). Mi ovdje i dalje nastavljamo desno i penjemo se stazom koja bez većih zavoja ili serpentina ide prema zapadu. Borova šuma uskoro u potpunosti zamjenjuje bukova šuma. U nastavku prelazimo studenac, ali budući da teče po blatnjavom tlu, ovdje nije moguće napuniti vodu. Penjanje stazom kroz šumu dovodi do račvrtanja gdje nastavljamo desno (lijevo je opet staza do sela Dordolla i Grauzaria) i mimo napuštene planine Flop (tal.: Malga Flop).

Panoramske table uz stazu, prema fotografijama iz 1941., prikazuju nekadašnji život na ovoj planini gdje su sada samo ruševine zidova nekadašnjih staja, a paše polako smanjuje i zarastaju šumom.

Iza planine prvo staza još ide šumom, zatim se kod slabo vidljivih oznaka za koću, do koje je još 30 minuta, otvara vidik. Planinaru se ovdje ukazuje moćna stijen i vrh planine Cima della Sfinge (1847 m) i desno prema zapadu još Cima dai Gjai (1916 m). Između ove dvije planine ide strmi ali označeni put do sedla Portonat. Lijevo se odmah na granici šume odvaja staza za bivak Feruglio, mi nastavljamo lakom stazom prema zapadu. Do koće prelazi se još više potočnih korita. U zadnjem usponu oko 30 do 50 metara ispod koće i uz posljednje potočno korito lijevo se odvaja staza za sedlo Portonat (1860 m). Koća Rifugio Grauzaria otvorena je ljeti, u njoj je moguće prenoćiti. Uz koću je i pitka voda.

Iza koće se ulazi u šumu i 45 minuta slijedi staza br. 437 do sedla Foran de la Gjialine (1551 m), s kojeg se otvara odličan pogled na planinu Sernio.

S sedla se ide stazom koja se spušta prema jugozapadu. U prvih nekoliko minuta već se skreće na lijevu stazu s oznakama 419 prema sedlu Forca Nuviernulis (1732 m), do kojeg je još 45 minuta hoda. Do sedla se prolazi mimo neoznačene odvojnice, ali se i dalje slijedi lijeva staza (desna staza koja je sprva neoznačena ponovno se priključuje zapadno od Torre Nuviernulis, 1884 m; staza je prečica koja je zbog djelomično melješne podloge prikladnija za silazak, ali možda samo za iskusne planinare naviknute na krušljivi teren).

S sedla Forca Nuviernulis (1732 m) staza se spušta i zatim s južne strane obilazi planinu Torre Nuviernulis tako da se nakon spusta uskoro ponovno penje prema zapadu prvo strmim travama (jedno mjesto visine 1,5 m UIAA I-) zatim blažim terenom. Staza s visinom prelazi u krušljivi svijet južno od Torre Ivano (1874 m) zatim staza postaje zahtjevna. Planinara uskoro čekaju dvije odvojene mjesta poteškoće -I. Staza zatim ulazi u grapu iz koje se uskoro skreće / penje (težina oko I) desno na polici iznad nje. Na tom mjestu je spust teži od uspona, ali teren nije izložen, u blizini je i sidrište gdje je moguće koristiti konop. Odavde dalje staza prelazi na južna pobočja, djelomično je zahtjevna, vodi krušljivim pobočjem prema sjeveru i stiže na vrh sa istoka gdje se nam pridružuje i plezalačka staza sjeverozapadnog pobočja planine.

Na vrhu su dva križa, zvonac, pečat je u koći Rifugio Grauzaria. 

Sernio je najviša planina u ovom dijelu masiva i zato je odlična vidikovka. Prema istoku ističe se obližnja Creta Grauzaria (2065 m), za njom je vidljiv Čuk (Zuc dal Bor) (2195 m) i zapadni dio Julijskih Alpa s Montažem (2753 m) na čelu. Nekoć južnije je i Kaninsko gorje. U daljini prema zapadu uzdiže se najviša planina Karnijskih Alpa tj. Monte Coglians / Hohe Warte, za njom su na horizontu vidne i Dolomiti. Prema jugu su planine niže gdje se između ostalog vidi Amariana (1905 m). Na sjeveru se otvara još jedan beskrajni niz planina s Visokim Turama u pozadini.

Vremenski okvir: Rifugio Grauzaria (1h 20 min); Foran de la Gjialine (2h 05 min); Forca Nuviernulis (2h 50 min); Sernio (4h 30 min).

Opis i slike su iz juna 2019.

Ob poti: Malga Flop (980m), Rifugio Grauzaria (1250m), Foran de la Gjialine (1551m), Forca Nuviernulis (1732m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, upisna knjiga