Planinski venci / Karavanke / Ostrica / Dom na Paškem Kozjaku - Ostrica

Dom na Paškem Kozjaku - Ostrica

Ishodište: Dom na Paškem Kozjaku (960 m)

Širina/Dužina:

46,3843°N 15,1883°E

Cilj: Ostrica (1182 m)

Vrijeme hodanja: 1 h

Zahtijevnost: laki označeni put

Visinska razlika: 222 m

Visinska razlika po putu: 327 m

Zemljovid: Šaleška dolina z okolico 1:50000

Preporučljiva oprema (ljeto):

Preporučljiva oprema (zima):

Autor: Glogo

Pogleda: 2.030

1 osoba voli ovu objavu

Broj slika: 27

Broj komentara: 0

Pristup do ishodišta:
A) S autoceste Ljubljana - Maribor idemo do izlaza Žalec, a potom nastavljamo vožnju u smjeru Velenja. U glavnom kružnom toku (2. kružni tok) u Velenju, ispod skakaonice, nastavljamo desno u smjeru Slovenj Gradeca. Vozimo se kroz Velenje i naselje Paka pri Velenju. Nakon otprilike 2 km nakon naselja Paka pri Velenju tabla s natpisom Paški Kozjak upućuje nas desno na lokalnu cestu prema kamenolomu. Tu skrećemo i prelazimo most preko rijeke Pako. Prije kamenoloma cesta skreće lijevo i nakon 6 km nas dovodi do planinarskog doma na Paškem Kozjaku, gdje parkiramo.
B) Iz Koroške se vozimo kroz Slovenj Gradec prema Velenju. Između sela Gornji Dolič i Paka pri Velenju tabla s natpisom Paški Kozjak upućuje nas lijevo na lokalnu cestu prema kamenolomu. Tu skrećemo i prelazimo most preko rijeke Pako. Prije kamenoloma cesta skreće lijevo i nakon 6 km nas dovodi do planinarskog doma na Paškem Kozjaku, gdje parkiramo.

Opis puta:
Od parkirališta kod Doma na Paškem Kozjaku nastavljamo makadamom. Iza vodozahvata napuštamo cestu i skrećemo lijevo na pješačku stazu koja nas nakon nekoliko minuta dovodi do parkirališta župne crkve Sv. Jošta.
Planinski putokaz usmjerava nas prema Basališču lagano uzbrdo, dalje od makadamske ceste. U početku je staza široka i ugodna. Također su i plamenovi dobro vidljivi. Staza nas lagano dovodi do grebena koji je u početku širi, ali se ubrzo malo sužava. Pojavljuju se prve stijene. Nisu visoke ni strmoglave, ali ponegdje je ipak potreban oprez. Po snijegu ili ledu staza je malo neugodna, a po suhom vrlo ugodna i puna sitnica.
Vrlo brzo se navikavamo na usječenu usku stazu koja nas vodi lijevom i desnom stranom grebena i uglavnom samo po samom grebenu. Pješačka staza u početku vodi lagano uzbrdo, potom slijedi kraći spust, a pred samim vrhom postaje strma.
Cijeli greben prekriven je drvećem. Vidik je samo ponegdje, i to samo zimi, kada su stabla gola.