Edelweiss - Monte Volaia / Wolayer Kopf (put 176)

Pristup do ishodišta:
Iz Trbiža/Tarvisia uputimo se na autocestu prema Vidmu/Udineu. Autocestu napustimo na odbici za mjesto Tolmezzo. Kod mjesta Tolmezzo zatim napustimo i cestu koja vodi prema planinskom prijelazu Passo di Croce Carnico / Plöckenpass i uputimo se prema mjestu Villa Santina. U mjestu Villa Santina na kružnom raskrižju uputimo se ravno za oznakama Ovaro, Sappada. Ovoj cesti zatim slijedimo sve do mjesta Forni Avoltri, gdje skrenemo desno za oznakama Collina. Asfaltiranoj cesti zatim slijedimo do mjesta Collina. Nakon kraja mjesta Collina nastavljamo još nekoliko stotina metara, a zatim ćemo na lijevoj strani primijetiti koću Edelweiss. Parkiramo na parkiralištu na desnoj strani ceste u blizini spomenute koće.

Opis puta:
S parkirališta se vratimo glavnom cestom do manjeg mostića gdje ćemo primijetiti informativnu ploču koja označava stazu Sentiero Naturalistico Troi di Corvats. Uputimo se na spomenutu relativno široku stazu i počnemo se uspinjati kroz šumu. Kod manje koće u šumi staza skreće lijevo i nešto kasnije priključujemo se na nešto širi kolovoz. Spomenuti kolovoz prelazi potok, a zatim moramo biti pomalo pažljiviji. Kad kolovoz skrene lijevo, napustimo široki kolovoz i uputimo se lijevo nagore na usku stazu. Raskrižje je pomalo slabo vidljivo i nije posebno označeno. Staza na koju se uputimo inače je označena uobičajenim markacijama.

Od raskrižja se zatim uspinjemo uskom stazicom i uskoro nam se z desne priključi još malo bolje uhojena staza. Nastavljamo se uspinjati kroz šumu, tu i tamo s kraćih čestara otvara nam se malo pogled na jug. Nekoliko više dođemo na nešto duži nenaseljen pojas po kojem se strmo uspinjamo. Više staza skreće lijevo i zatim uglavnom u usponu prelazi padine gdje ima puno srušenih stabala. U nastavku se zatim uspinjamo stazom koja ide desnom stranom doline visoko iznad potoka Rio Chianaletta. Tu nam se otvara i pogled na sedlo te travnate padine na južnoj strani vrha Sasso Nero. Kasnije se sasvim približimo koritu potoka i ga zatim prelazimo na lijevu stranu. Tu staza skreće u pojas rijetke šume, a zatim slijedi uspon po uglavnom travnatoj padini uz sve rjeđe stabla. Takva staza nas zatim dovodi do napuštene planine Casera Chianaletta gdje je staza pomalo slabo vidljiva.

Kod ruševina na planini staza skreće oštro lijevo i zatim u usponu prelazi pomalo strmije padine prema jugu. Kad dosegnemo široki travnati greben staza ponovno skreće oštro desno i u nastavku neko vrijeme ide po spomenutom grebenu s kojeg nam se otvaraju prekrasni pogledi i prema zapadu. Greben se zatim završava i staza nas dovodi na neizraženo sedlo. Tu prvo nastavljamo blago desno, a zatim nas staza dovodi na strmije padine. U nastavku uglavnom prelazimo strmije travnate padine lijevo. U vlažnom je padina i pomalo opasna za klizanje. Staza se nekoliko puta također malo uspne i nas zatim dovodi do raskrižja gdje nam se s lijeva priključuje staza od škrbine Forcella Ombladeet.

Poslije raskrižja staza skreće desno i zatim prilično dugo uspinje cik-cak po sve razglednijoj padini. Trava se zatim završava i mi se zatim uspinjemo kamenitom padinom sve do vojnih ruševina iz vremena Prvog svjetskog rata koje se nalaze uz greben ispod vrha Sasso Nero. S grebena otvara nam se i prekrasan pogled na austrijsku stranu prema Monte Cogliansu te ostalim obližnjim vrhovima u planinskoj skupini.

Tu staza skreće lijevo i postaje zahtjevnija. U nastavku staza ide ljevom stranom grebena i po polici prelazi izložene padine. Staza nije osigurana pa je potrebna još veća opreznost. Nastavljamo prelaziti izloženu padinu, uz stazu ćemo primijetiti još nekoliko vojnih rovova i ruševina, a zatim nas staza dovodi do manje škrbine i rova gdje se nekad završavala osigurana plezalna staza s austrijske strane. Spomenuta staza je sada zatvorena na što upozoravaju i table.

Nekoliko vremena još prelazimo strme padine na zapadnoj strani grebena, zatim staza skreće pomalo desno i počinje strmije uspon. Uspon je relativno strm i moramo si pomagati i rukama. Nekoliko vremena se tako uspinjemo, zatim staza skreće lijevo i slijedi ponovno prečnica. Staza je tu mjesto vrlo uska, povremeno ima na stazi i dosta šljunka pa je još uvijek potrebna opreznost. Staza se zatim ponovno počinje uspinjati i kod zadnjeg strmijeg uspona moramo ponovno pomagati rukama. Kad dosegnemo greben nastavljamo desno i brzo dosežemo razgleden vrh.

Silazak možemo obaviti putem uspona ili preko škrbine Forcella Ombladeet putom 141 prema mjestu Collina. Iz mjesta Collina se zatim cestom vratimo do izlazne točke kod koće Edelweiss. Spomenuta staza je još malo lošije uhojena i na nekim mjestima teško pratljiva.

Ob poti: Casera Chianaletta (1814m), Tacca del Sasso Nero (2351m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti