Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
Ishodište: Erschbaum (1690 m)
Širina/Dužina: | 46,72111°N 12,50989°E |
| |
Ime puta: zapadni put
Vrijeme hodanja: 6 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 999 m
Visinska razlika po putu: 1297 m
Zemljovid:
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 3.795
| 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Kranjske Gore preko prijevoja Korensko sedlo prema Austriji, gdje na prvom većem raskrižju nastavljamo lijevo prema Podklošter / Arnoldstein i Trbiž / Tarvisio. Do kraja naselja Podklošter putokazi za Šmohor/Hermagor upućuju nas desno na regionalnu cestu, kojom se pored navedenog naselja vozimo do kraja doline Gailtal, točnije do naselja Kötschach-Mauthen, gdje skrenite desno prema naselju Oberdrauburg. Put nas dalje vodi preko alpskog prijevoja Gailbergsattel (982 m), nakon čega se spuštamo u spomenuto naselje. Nakon što pređemo most preko Drave, nastavljamo lijevo prema naselju Lienz. U glavnom kružnom toku u Lienzu nastavljamo "lijevo" u smjeru naselja Sillian i Italije. Nekoliko kilometara prije Silliana u naselju Tassenbach skrećemo lijevo u smjeru naselja Kartitsch u dolinu Tiroler Gailtal. Nastavljamo kroz naselje Kartitsch, a zatim u naselju Erschbaum skrećemo desno prema dolje na usku cestu koja nakon kraćeg spusta prelazi preko drvenog mostića i dovodi nas do raskrižja šumskih puteva. Ispred raskrižja kod pilane je i parking na kojem se parkiramo.
Opis puta:
Od polazišta nastavljamo cestom i na raskrižju nastavljamo lijevo prateći putokaze »Erschbaumertal, Zum Klettersteig Gr. Kinigat«. Cesta je službeno zatvorena za promet (zabrana prometa u oba smjera – šumski put), no velika većina nastavlja voziti i uštedi dobrih sat vremena hoda.
Cesta u početku nije toliko strma i vodi kroz šumu prema istoku. Na raskrižju slijedimo putokaze za Erschbaumertal i Große Kinigat. Cesta kasnije skreće desno prema jugu i vodi većim dijelom uz potok nagore. Više se šuma prorjeđuje i počinje se otvarati pogled prema vrhovima Kleine i Große Kinigat.
Na kraju doline Erschbaumertal gdje je i manje parkiralište cesta završava i nastavljamo lagano lijevo pješačkom stazom. Staza se ovdje počinje malo strmije uspinjati kroz šumu ariša i dovodi nas do križanja kod Tascharrhütte.
Nastavljamo desno prema planinskoj kući Obstansersee Hütte, lijevo nas vodi penjačka i istočna staza na Große Kinigat. Naš put nas zatim vodi kroz kratku šumsku uličicu i prelazi potok. Dalje staza vodi lijevom stranom doline prema zapadu i uspinje se ispod padina vrha Kleine Kinigat. Staza nas zatim dovodi na travnate padine s istočne strane vrha Rosskopf i počinje se nešto strmije uspinjati. Lijevo se zatim sasvim neprimjetno neoznačena i dosta slabo uhodana staza odvaja prema grebenu između vrhova Kleine Kinigat i Pfannspitze. I dalje nastavljamo markiranom stazom koja nas dovodi na prevoj Rosskopftörl.
Sa sedla odakle se pruža lijep pogled prema okolnim vrhovima, spuštamo se zapadnom stranom prema jezeru i planinarskoj kući Obstansersee Hütte. Staza se ovdje spušta nešto manje od 200 metara i dovodi nas do raskrižja malo prije planinarskog doma.
Ravno do kolibe i jezera ima svega nekoliko minuta hoda, a na raskrižju nastavljamo lijevo prateći putokaze »Pfannspitze, Große Kinigat«. Od križanja se staza ponovno počinje uspinjati prema jugu i dovodi nas do prijelaza na graničnom grebenu.
Na raskrižju gdje se otvara pogled prema Dolomitima nastavljamo lijevo, a potom slijedi uspon panoramskim grebenom do vrha Pfannspitze.
S vrha nastavljamo grebenom i lagano se spuštamo. Staza ovdje vodi uglavnom travnatim rubnim grebenom prema istoku. Kasnije slijedi kratko križanje po malo strmijoj kamenitoj padini, a zatim nas staza ubrzo dovodi ispod obronaka Kleine Kinigata. Ovdje staza skreće na talijansku stranu i uglavnom u spustu prelazi malo strmije padine ispod vrha Kleine Kinigat. Takav put nas zatim dovodi na sedlo na istočnoj strani vrha gdje se također nalazi prijelaz.
Na raskrižju nastavljamo lijevo prateći oznake »Große Kinigat« i staza ubrzo postaje zahtjevna. Staza se uspinje po dosta strmoj padini, a pomažu nam i čelične sajle. Pri usponu je potreban dosta oprez jer na stazi ima i dosta šljunka. Uspon je inače prilično zahtjevan, ali većini nije potrebno samoosiguranje.
Dalje staza postaje manje strma i dovodi nas na austrijsku stranu graničnog grebena. Ovdje staza prelazi preko sipare i ubrzo uočavamo vrh Große Kinigat. Kod putokaza gdje se s lijeve strane uključuje na stazu za penjanje nastavljamo ravno te se ponovno počinjemo malo strmije uspinjati. Malo ispod vrha s desne strane spaja se i istočna staza i slijedi samo kratak uspon do slikovitog vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
Rasprava o izletu Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
|
mirank19. 09. 2017 00:00:00 |
No nekaj je gotovo narobe, kar se višine tiče to ni 3.vrh Karnijcev. Ta vrh si deli 6. mesto s Creto di colina, če pač sem ne štejemo še Cime dai preti.
|
|
|
|
Rok19. 09. 2017 00:00:00 |
Sem odstranil ta podatek.
|
|
|
|
ločanka10. 09. 2021 13:16:01 |
Midva sva se na ta vrh peljala po italijanski strani. In sicer skozi Tolmezzo, Sappada,Sega Digon do planine Silvella, 1827 m.n.v. Najbolje je delati krožno pot, začetek po poti 146 in preko sedla na vrh. Vračanje proti zahodu preko vrhov Pfannspitze in Cime Frugnoni do sedla Silvella. Midva sva jo sicer skrajšala za vrh Frugnoni in se spustila z Obstaner Sattel direktno po travnatih strminah proti izhodišču. Na poti sva se sladkala z borovnicami na višini približno 2200 m. Izgleda, da jih tam ne jedo, ali pa je tako malo obiska .
|
|
|
|
mirank10. 09. 2021 19:50:12 |
lepo, le škoda ker nista dodala še prečenja Frugnonija, saj je sestop možno kmalu za vrhom skrajšati po udobni mulatieri. Čim se ta spusti pod vršno strmino smo na lepo vidno "cesto" spodaj prečili kar naravnost dol po mehkih planjavah . kasneje smo skrajšali še par ovinkov tako da smo jutranjo pot vzpona koristili bolj malo. Italjani so skoraj popolnoma zgubili stik z naravo; pred letom me je neka ženska vprašala če so užitne, ko sva (kot srčna bolnika plavih ustnic) obirala grmičke nad potjo med planinama Pramosio
|
|
|