Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
Polazište: Erschbaum (1690 m)
| Širina/Dolžina: | 46,72111°N 12,50989°E |
| |
Ime staze: zapadni put
Vrijeme hoda: 6 h
Težina: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 999 m
Visinska razlika po stazi: 1297 m
Zemljovid:
Preporučena oprema (ljeto): šljem, komplet za samoosiguranje
Preporučena oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pregleda: 4.015
 | 2 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Kranjske Gore preko Korenskog sedla do Austrije, gdje u prvom većem križišću nastavljamo lijevo prema Podkloštru / Arnoldsteinu i Trbižu / Tarvisiju. Na kraju mjesta Podklošter oznake za Šmohor / Hermagor usmjeravaju nas desno na regionalnu cestu, po kojoj se mimo spomenutog mjesta vozimo do kraja Ziljske doline, tj. točnije do mjesta Kötschach-Mauthen, gdje skrećemo desno prema mjestu Oberdrauburg. Put nas dalje vodi preko alpskog prijelaza Gailbergsattel (982 m), nakon kojeg se spuštamo u spomenuti kraj. Nakon prelaska mosta preko rijeke Drave nastavljamo lijevo prema mjestu Lienz. U glavnom kružnom križišću u Lienzu nastavljamo "lijevo" u smjeru mjesta Sillian i Italije. Nekoliko kilometara prije Silliana u mjestu Tassenbach skrećemo lijevo u smjeru mjesta Kartitsch u Gornju Ziljsku dolinu / Tiroler Gailtal. Nastavljamo kroz mjesto Kartitsch, a zatim u mjestu Erschbaum skrećemo desno niza na usku cestu koja nakon kratkog spusta prelazi drveni most i dovodi nas do križišća šumskih cesta. Pred križišćem u blizini žage je i parkiralište gdje parkiramo.
Opis staze:
Od izhodišta nastavljamo po cesti i u križišću nastavljamo lijevo za oznakama »Erschbaumertal, Zum Klettersteig Gr. Kinigat«. Cesta je službeno zatvorena za promet (zabranjen promet u oba smjera – šumska cesta), ali velika većina nastavlja vožnju i tako uštedi dobar sat hoda.
Cesta je na početku relativno polagana i prolazi kroz šumu prema istoku. U križišćima držimo se oznaka za Erschbaumertal i Große Kinigat. Cesta kasnije skreće desno prema jugu i uglavnom ide uz potok gore. Više postaje šuma rjeđa i otvara se pogled prema vrhovima Kleine i Große Kinigat.
Na kraju doline Erschbaumertal gdje je i manje parkiralište cesta se završava i nastavljamo malo lijevo na pješačku stazu. Staza se ovdje počinje malo strmije penjati kroz macesnu šumu i dovodi nas do raskrsnice kod Tascharrhütte.
Nastavljamo desno prema koći Obstansersee Hütte, lijevo vode plezalna i istočna staza na Große Kinigat. Naša staza nas zatim vodi kroz kratki pojas šume i prelazi potok. U nastavku staza ide ljevom stranom doline prema zapadu i penje se pod padinama vrha Kleine Kinigat. Staza nas zatim dovodi na travnate padine na istočnoj strani vrha Rosskopf i počinje se malo strmije penjati. Lijevo se zatim prilično neprimjetno odvaja neoznačena i slabo uhođena staza prema grebenu između vrhova Kleine Kinigat i Pfannspitze. Mi nastavljamo po označenoj stazi koja nas dovodi na sedlo Rosskopftörl.
S sedla gdje je lijep razgled na okolne vrhove spuštamo se na zapadnu stranu prema jezeru i koći Obstansersee Hütte. Staza se ovdje spusti manje od 200 metara i dovodi nas do raskrsnice malo prije koće.
Ravno su još samo nekoliko minuta hoda do koće i jezera, mi na raskrsnici nastavljamo lijevo za oznakama »Pfannspitze, Große Kinigat«. Od raskrsnice se staza ponovno počinje penjati prema jugu i dovodi nas do raskrsnice na graničnom grebenu.
Na raskrsnici gdje se otvara razgled prema Dolomitima nastavljamo lijevo i slijedi uspon po razglednom grebenu do vrha Pfannspitze.
S vrha nastavljamo po grebenu i počinjemo se malo spuštati. Staza ovdje prolazi uglavnom travnatim graničnim grebenom prema istoku. Kasnije slijedi kratko prelaženje po strmijem kamenitom padinu, zatim nas staza uskoro dovodi pod padine Kleine Kinigat. Tu staza skreće na talijansku stranu i uglavnom u spustu prelazi strmije padine pod vrhom Kleine Kinigat. Takva staza nas dovodi na sedlo na istočnoj strani vrha gdje je i raskrsnica.
Na raskrsnici nastavljamo lijevo za oznakama »Große Kinigat« i staza uskoro postaje zahtjevnija. Staza se penje po prilično strmoj padini, u pomoć su i jeklenice. Pri usponu potrebna je velika previdnost jer je na stazi mnogo grušča. Uspon je dokaj zahtjevan, ali ga većina završi bez samovarovanja.
U nastavku staza postaje manje strma i dovodi nas na austrijsku stranu graničnog grebena. Tu staza prelazi šljunke i uskoro ugledamo vrh Große Kinigat. Kod smjernica gdje se z lijeva priključuje plezalna staza nastavljamo ravno i ponovno se strmije penjemo. Malo pod vrhom z desne se priključuje istočna staza i slijedi kratak uspon do razglednog vrha.
Na stazi: Tscharrhütte (1935m), Rosskopftörl (2493m), Pfannspitze / Cima Vanscuro (2678m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
Rasprava o izletu Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
|
| mirank19. 09. 2017 |
Nešto je sigurno krivo u pogledu visine, ovo nije 3. vrh Karnijaca. Ovaj vrh dijeli 6. mjesto s Cretom di Colina, a još ne brojeći Cime dai Preti.
|
|
|
|
| ločanka10. 09. 2021 13:16:01 |
Nas dvoje smo se na taj vrh popeli po talijanskoj strani. Čak i kroz Tolmezzo, Sappada, Sega Digon do planine Silvella, 1827 m.n.v. Najbolje je raditi kružnu stazu, početak po stazi 146 i preko sedla na vrh. Povratak prema zapadu preko vrhova Pfannspitze i Cime Frugnoni do sedla Silvella. Mi smo je skratili za vrh Frugnoni i spustili se s Obstaner Sattel direktno po travnatim padinama prema polazištu. Na putu smo se zaslađivali borovnicama na visini oko 2200 m. Čini se da ih tamo ne jedu, ili je tako malo posjeta .
|
|
|
|
| mirank10. 09. 2021 19:50:12 |
Lijepo, ali šteta što nista dodali još prelaska Frugnonija, jer je spust moguće uskoro nakon vrha skratiti po udobnoj mulatieri. Čim se ona spusti ispod vršne strmine prešli smo ravno dolje na lijepo vidljivu "cestu" dolje po mekim planinama. Kasnije smo skratili još par zavoja tako da smo jutarnju stazu uspona koristili vrlo malo. Talijani su skoro potpuno izgubili kontakt s prirodom; prošle godine me je neka žena pitala jesu li jestive, kad smo (kao srčani bolesnici plavih usana) brali grmiće iznad staze između planina Pramosio .
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.