Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
Ishodište: Erschbaum (1690 m)
| Širina/Dužina: | 46,72111°N 12,50989°E |
| |
Ime puta: zapadni put
Vrijeme hodanja: 6 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 999 m
Visinska razlika po putu: 1297 m
Zemljovid:
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 4.005
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Kranjske Gore preko Korenskog sedla do Austrije, gdje u prvom većem križišću nastavljamo lijevo prema Podkloštru / Arnoldsteinu i Trbižu / Tarvisiju. Na kraju mjesta Podklošter oznake za Šmohor / Hermagor usmjeravaju nas desno na regionalnu cestu, po kojoj se mimo spomenutog mjesta vozimo do kraja Ziljske doline, tj. točnije do mjesta Kötschach-Mauthen, gdje skrećemo desno prema mjestu Oberdrauburg. Put nas dalje vodi preko alpskog prijelaza Gailbergsattel (982 m), nakon kojeg se spuštamo u spomenuti kraj. Nakon prelaska mosta preko rijeke Drave nastavljamo lijevo prema mjestu Lienz. U glavnom kružnom križišću u Lienzu nastavljamo "lijevo" u smjeru mjesta Sillian i Italije. Nekoliko kilometara prije Silliana u mjestu Tassenbach skrećemo lijevo u smjeru mjesta Kartitsch u Gornju Ziljsku dolinu / Tiroler Gailtal. Nastavljamo kroz mjesto Kartitsch, a zatim u mjestu Erschbaum skrećemo desno niza na usku cestu koja nakon kratkog spusta prelazi drveni most i dovodi nas do križišća šumskih cesta. Pred križišćem u blizini žage je i parkiralište gdje parkiramo.
Opis puta:
Od izhodišta nastavljamo po cesti i u križišću nastavljamo lijevo za oznakama »Erschbaumertal, Zum Klettersteig Gr. Kinigat«. Cesta je službeno zatvorena za promet (zabranjen promet u oba smjera – šumska cesta), ali velika većina nastavlja vožnju i tako uštedi dobar sat hoda.
Cesta je na početku relativno polagana i prolazi kroz šumu prema istoku. U križišćima držimo se oznaka za Erschbaumertal i Große Kinigat. Cesta kasnije skreće desno prema jugu i uglavnom ide uz potok gore. Više postaje šuma rjeđa i otvara se pogled prema vrhovima Kleine i Große Kinigat.
Na kraju doline Erschbaumertal gdje je i manje parkiralište cesta se završava i nastavljamo malo lijevo na pješačku stazu. Staza se ovdje počinje malo strmije penjati kroz macesnu šumu i dovodi nas do raskrsnice kod Tascharrhütte.
Nastavljamo desno prema koći Obstansersee Hütte, lijevo vode plezalna i istočna staza na Große Kinigat. Naša staza nas zatim vodi kroz kratki pojas šume i prelazi potok. U nastavku staza ide ljevom stranom doline prema zapadu i penje se pod padinama vrha Kleine Kinigat. Staza nas zatim dovodi na travnate padine na istočnoj strani vrha Rosskopf i počinje se malo strmije penjati. Lijevo se zatim prilično neprimjetno odvaja neoznačena i slabo uhođena staza prema grebenu između vrhova Kleine Kinigat i Pfannspitze. Mi nastavljamo po označenoj stazi koja nas dovodi na sedlo Rosskopftörl.
S sedla gdje je lijep razgled na okolne vrhove spuštamo se na zapadnu stranu prema jezeru i koći Obstansersee Hütte. Staza se ovdje spusti manje od 200 metara i dovodi nas do raskrsnice malo prije koće.
Ravno su još samo nekoliko minuta hoda do koće i jezera, mi na raskrsnici nastavljamo lijevo za oznakama »Pfannspitze, Große Kinigat«. Od raskrsnice se staza ponovno počinje penjati prema jugu i dovodi nas do raskrsnice na graničnom grebenu.
Na raskrsnici gdje se otvara razgled prema Dolomitima nastavljamo lijevo i slijedi uspon po razglednom grebenu do vrha Pfannspitze.
S vrha nastavljamo po grebenu i počinjemo se malo spuštati. Staza ovdje prolazi uglavnom travnatim graničnim grebenom prema istoku. Kasnije slijedi kratko prelaženje po strmijem kamenitom padinu, zatim nas staza uskoro dovodi pod padine Kleine Kinigat. Tu staza skreće na talijansku stranu i uglavnom u spustu prelazi strmije padine pod vrhom Kleine Kinigat. Takva staza nas dovodi na sedlo na istočnoj strani vrha gdje je i raskrsnica.
Na raskrsnici nastavljamo lijevo za oznakama »Große Kinigat« i staza uskoro postaje zahtjevnija. Staza se penje po prilično strmoj padini, u pomoć su i jeklenice. Pri usponu potrebna je velika previdnost jer je na stazi mnogo grušča. Uspon je dokaj zahtjevan, ali ga većina završi bez samovarovanja.
U nastavku staza postaje manje strma i dovodi nas na austrijsku stranu graničnog grebena. Tu staza prelazi šljunke i uskoro ugledamo vrh Große Kinigat. Kod smjernica gdje se z lijeva priključuje plezalna staza nastavljamo ravno i ponovno se strmije penjemo. Malo pod vrhom z desne se priključuje istočna staza i slijedi kratak uspon do razglednog vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
Rasprava o izletu Erschbaum - Große Kinigat / Monte Cavallino (zapadni put)
|
| mirank19. 09. 2017 00:00:00 |
No nekaj je gotovo narobe, kar se višine tiče to ni 3.vrh Karnijcev. Ta vrh si deli 6. mesto s Creto di colina, če pač sem ne štejemo še Cime dai preti.
|
|
|
|
| Rok19. 09. 2017 00:00:00 |
Sem odstranil ta podatek.
|
|
|
|
| ločanka10. 09. 2021 13:16:01 |
Midva sva se na ta vrh peljala po italijanski strani. In sicer skozi Tolmezzo, Sappada,Sega Digon do planine Silvella, 1827 m.n.v. Najbolje je delati krožno pot, začetek po poti 146 in preko sedla na vrh. Vračanje proti zahodu preko vrhov Pfannspitze in Cime Frugnoni do sedla Silvella. Midva sva jo sicer skrajšala za vrh Frugnoni in se spustila z Obstaner Sattel direktno po travnatih strminah proti izhodišču. Na poti sva se sladkala z borovnicami na višini približno 2200 m. Izgleda, da jih tam ne jedo, ali pa je tako malo obiska  .
|
|
|
|
| mirank10. 09. 2021 19:50:12 |
lepo, le škoda ker nista dodala še prečenja Frugnonija, saj je sestop možno kmalu za vrhom skrajšati po udobni mulatieri. Čim se ta spusti pod vršno strmino smo na lepo vidno "cesto" spodaj prečili kar naravnost dol po mehkih planjavah . kasneje smo skrajšali še par ovinkov tako da smo jutranjo pot vzpona koristili bolj malo. Italjani so skoraj popolnoma zgubili stik z naravo; pred letom me je neka ženska vprašala če so užitne, ko sva (kot srčna bolnika plavih ustnic) obirala grmičke nad potjo med planinama Pramosio 
|
|
|