Gößgraben - Hochalmspitze (Steinerne Mandln)

Pristup do ishodišta:
Od tunela Karawanks slijedimo autocestu prema Salzburgu do izlaza Gmünd. Dalje slijedimo putokaz za dolinu Maltatal. Cestu koja prolazi kroz spomenutu dolinu slijedimo do naselja Koschach. Kada s desne strane primijetimo slap Fallbach (najviši slap u Koroškoj) ubrzo dolazimo do raskrižja gdje idemo lijevo preko mosta, koji prelazi rijeku Maltu. Tek malo nakon toga ponovno skrećemo lijevo na užu cestu strmo prema gore u dolinu Gossgraben (putokazi za planinarski dom Gießener Hütte). Slijedimo cestu sve do velikog parkirališta ispod brane Goskarspeicher. Posljednji kilometri ceste otvoreni su samo u ljetnim mjesecima kada radi planinarska kuća Gießener Hütte (od početka srpnja do kraja rujna).

Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo asfaltnom cestom koja je zatvorena za promet. Nakon nekoliko minuta uspona dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desno makadamskom cestom na koju nas upućuje tabla s natpisom »Gießener Hütte«. Lijevo je samo kratki uspon do jezera Gößkarspeicher.
Na križanju također ulazimo u nacionalni park Visoke Ture (Nationalpark Hohe Tauern). Cesta se sve vrijeme penje i počinju se otvarati sve ljepši vidici prema planinskoj skupini Reißeck. Na usponu nekoliko puta prelazimo i ogradu za ispašu, jer uz cestu u ljetnim mjesecima pase i stoka. Nadalje, možemo cijelo vrijeme hodati cestom ili ići označenim prečacima. Šuma je sve rjeđa iu zadnjem dijelu staze prema planinarskom domu hodamo po kamenitom terenu. Ovdje se također otvara lijep pogled prema vrhu Hochalmspitze i na brojne potoke koji teku niz padinu. I dalje nastavljamo cestom i ubrzo dolazimo do kolibe Gießener Hütte.
Od planinarskog doma nastavljamo pješačkom stazom koja nas neposredno iznad planinarskog doma dovodi do križanja. Lijevo vodi staza prema usjeku Mallnitzer Scharte i planinskoj kući Arthur von Schmid Haus, a mi nastavljamo blago desno prateći putokaz »Hochalmspitze«. Malo nakon te lagane staze na obližnjem vrhu Winterleitenkopf odvaja se desno.
Dalje se staza većim dijelom odvija po stjenovitim pločama koje su u početku lijepo raspoređene tako da uspon ne predstavlja probleme. Ovdje ulazimo u glavno područje nacionalnog parka High Tauern i nakon kraćeg uspona dolazimo do drugog križanja.
Lijevo vodi staza prema usjeku Lassacher Winklscharte i na Hochalmspitze na zapadnom grebenu (Detmolder Grat). Na raskrižju nastavljamo desno stazom 536 Rudolstädter Weg. Na padini kojom se uspinjemo sve je više kamenih ploča tako da je staza slabo vidljiva. Orijentacija unatoč tome nije jako teška jer nam pomažu brojni plamenovi. Na usponu nekoliko puta prelazimo manje potoke, a više nas staza dovodi i do dva jezera.
Staza dalje ide uglavnom prema sjeveru i dovodi nas u blizinu ledenjaka Trippkees. Ovdje hodamo desno od glavnog dijela ledenjaka u smjeru prema dijelu ledenjaka, koji se nalazi ispod zida u blizini tornjeva Steinerne Mandln. Za uspon po ledenjaku trebat će nam zimska oprema, idemo prema osiguranoj stazi koja počinje u zidu na kraju ledenjaka (označena i malo većom bljeskom).
Ledenjak je u zadnjem dijelu vrlo strm i ne treba ga podcjenjivati. Početkom ljeta ili kad još ima dosta snijega, zadnji metri su još strmiji. Dodatne probleme mogao bi uzrokovati mogući randkluft na kraju ledenjaka. U kasno ljeto kada se ispod snijega pojavi kamenje također postoji velika opasnost od padanja kamenja.
Od ruba ledenjaka potom slijedi kratki gotovo okomiti uspon po strmicama, koji nas dovodi na izbočinu. Nastavljamo lijevo i uspinjemo se dijagonalno po dobro osiguranoj stazi. Nakon toga staza skreće desno prema gore i relativno strmo se uspinje sve do grebena uz poznate kule Steinerne Mandln. Staza je ovdje cijelo vrijeme dobro osigurana.
Na grebenu s kojeg se otvara pogled prema ledenjaku Hochalmkees nastavljamo lijevo, a potom slijedi kraći, malo eksponirani uspon uz čeličnu sajlu. Greben tada postaje nešto manje zahtjevan, ali više nije osiguran i zato je ipak potreban oprez. Dalje greben postaje širi i uspon nije zahtjevan. Budući da hodamo po stjenovitim pločama moramo biti malo oprezni jer i neke veće stijene nisu potpuno stabilne. Kasnije se greben opet malo sužava i onda slijedi još jedan strmi uspon uz sajlu. Dalje, greben je opet širi i uspon više ne stvara probleme. Takav put zatim vodi sve do sekundarnog vrha Schneewinkelspitze. Prema glavnom vrhu do kojeg ima samo nekoliko desetak metara greben ponovno postaje nešto strmiji i blago izloženiji.
Možemo se spustiti po ruti uspona ili po zapadnom grebenu gdje vodi osigurana staza. Put sa zapadne strane je strmiji od opisanog, ali je dobro osiguran. Obično ćemo i na ovoj stazi trebati zimsku opremu, ali snježni teren je relativno kratak. U kasno ljeto, moguće je, da nam zimska oprema neće trebati.

Ob poti: Gießener Hütte (2215m), Schneewinkelspitze (3346m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama