Gößgraben - Hochalmspitze (Steinerne Mandln)

Prilaz izlazištu:
Od Karavankskog tunela pratimo autocestu prema Salzburgu do izlaza Gmünd. U nastavku pratimo oznake za dolinu Maltatal. Cesti koja prolazi kroz spomenutu dolinu pratimo do mjesta Koschach. Kad na desnoj strani primijetimo vodopad Fallbach (najviši vodopad na Koruškoj) uskoro dolazimo do raskrižja gdje idemo lijevo preko mosta koji prelazi rijeku Maltu. Samo malo zatim ponovno skrenemo lijevo na uži put strmo nagore u dolinu Gößgraben (oznake za koću Gießener Hütte). Cesti pratimo sve do velikog parkirnog mjesta ispod brane Goskarspeicher. Zadnjih nekoliko kilometara ceste su otvoreni samo u ljetnim mjesecima, kada je koća Gießener Hütte otvorena (od početka srpnja do kraja rujna).

Opis staze:
Od parkirališta nastavljamo po asfaltiranoj cesti koja je zatvorena za promet. Nakon nekoliko minuta uspona dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desno na makadamsku cestu kamo nas upućuje tabla »Gießener Hütte«. Lijevo je samo kratak uspon do jezera Gößkarspeicher.
Pri razpotju ulazimo i u nacionalni park Visoke Ture (Nationalpark Hohe Tauern). Cesta se stalno penje i otvaraju se nam sve ljepši pogledi prema planinskoj grupi Reißeck. Pri usponu također nekoliko puta prelazimo paše ograde, jer se uz cestu ljeti pase stoka. U nastavku možemo cijelo vrijeme ići cestom ili se uputiti označenim prečicama. Šuma postaje sve rjeđa i u zadnjem dijelu puta prema koći idemo uz stjenoviti teren. Tu se otvara lijep pogled prema vrhu Hochalmspitze i brojnim potocima koji teku niz padinu. Nastavljamo cestom i uskoro dolazimo do koće Gießener Hütte.
Od koće nastavljamo po stazi koja nas odmah iznad koće dovodi do razpotja. Lijevo vodi put prema škrbini Mallnitzer Scharte i koći Arthur von Schmid Haus, mi nastavljamo blago desno za oznakama »Hochalmspitze«. Malo zatim desno se odvaja laka staza na obližnji vrh Winterleitenkopf.
Put dalje uglavnom ide po stjenovitim pločama koje su na početku lijepo složene tako da uspon ne stvara problema. Tu ulazimo u središnje područje nacionalnog parka Visoke Ture i nakon kratkog uspona dolazimo do još jednog razpotja.
Lijevo vodi put prema škrbini Lassacher Winklscharte i na Hochalmspitze zapadnim grebenom (Detmolder Grat). Mi na razpotju nastavljamo desno po putu 536 nazvanom Rudolstädter Weg. Na padini gdje se penjemo sve je više stjenovitih ploča tako da je staza slabo vidljiva. Orijentacija ipak nije posebno teška jer nam pomažu brojne markacije. Pri usponu nekoliko puta prelazimo manje potoke, više pa nas put dovodi i do dva jezera.
Put dalje uglavnom ide prema sjeveru i dovodi nas blizu ledenjaka Trippkees. Tu idemo desno od glavnog dijela ledenjaka u smjeru prema dijelu ledenjaka koji je pod stijenom blizu tornjeva Steinerne Mandln. Za uspon po ledenjaku trebamo zimsku opremu, usmjerimo se prema osiguranoj stazi koja počinje u stijenama na kraju ledenjaka (označeno i većom markacijom).
Ledenjak je u zadnjem dijelu jako strm i nije za podcjenjivati. Početkom ljeta ili kad ima još snijega zadnjih nekoliko metara je još strmije. Dodatni problemi mogu izazvati mogući krajnji procjep na kraju ledenjaka. Krajem ljeta kad se ispod snijega pojave kameni postoji znatna opasnost od padajućeg kamenja.
Iz ruba ledenjaka slijedi kratak skoro okomiti uspon po kukama koji nas dovodi na polici. Nastavljamo lijevo i dijagonalno se penjemo po dobro osiguranoj stazi. Put zatim skreće desno gore i prilično strmo penje sve do grebena kod znamenitih tornjeva Steinerne Mandln. Put je tu cijelo vrijeme dobro osiguran.
Na grebenu gdje se otvara pogled prema ledenjaku Hochalmkees nastavljamo lijevo i slijedi kratak pomalo izložen uspon uz jeklenicu. Greben zatim postaje nešto manje zahtjevan ali više nije osiguran pa je potrebna opreznost. Dalje greben postaje širi i uspon nije zahtjevan. Budući da idemo po stjenovitim pločama treba malo paziti jer nisu sve veće stijene stabilne. Kasnije se greben ponovno malo sužava i slijedi još jedan strm uspon uz jeklenicu. Dalje je greben opet širi i uspon ne stvara problema. Takav put vodi sve do predvrha Schneewinkelspitze. Prema glavnom vrhu do kojeg je samo nekoliko desetaka metara greben postaje ponovno malo strmiji i pomalo izložen.
Silazak možemo po putu uspona ili zapadnim grebenom gdje vodi osigurana staza. Put na zapadnu stranu strmiji je od opisanog ali dobro osiguran. Obično ćemo i po ovoj stazi trebati zimsku opremu ali je snježna površina relativno kratka. Krajem ljeta moguće je da zimska oprema neće biti potrebna.

Na stazi: Gießener Hütte (2215m), Schneewinkelspitze (3346m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama