Hrušica - Hruški vrh (čez Češnjevec in Hruško planino)

Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - tunel Karavanke idemo na zadnji izlaz Hrušica, te skrećemo desno, natrag prema Jesenicama. Nakon 200 metara vožnje dolazimo do raskrižja gdje skrećemo na lijevu cestu uzbrdo koja vodi kroz desni zavoj. Na vrhu brda ponovno nailazimo na raskrižje na kojem ponovno biramo lijevi smjer. Nakon dodatnih 100 metara vožnje, skrećemo na desnu cestu, kojom u smjeru desne strane dolazimo do velikog parkinga ispred zgrade mjesne zajednice Hrušica.

Opis puta:
Od polazišta idemo u pravcu istoka, pored zgrade mjesne zajednice, odmah nailazimo na prugu i željeznički tunel Karavanke. S lijeve strane tunela, iza stambene zgrade tražimo pješačku stazu koja nas dovodi iznad željezničkog tunela, te nastavljamo pored vojnog bunkera do makadamske ceste. Skrećemo desno i hodamo ovom cestom 200 metara, do prvih kuća s lijeve strane. Tu uočavamo dvije staze, koje vode skroz lijevo, a mi biramo viši – kolovoz koji vodi u šumu, uz koju stoji žuta tabla. Staza (široki, djelomično kamenit kolovoz) se umjereno strmo do vijugavo uspinje u smjeru sjeverozapada. Nakon nekog vremena nailazimo na prvo važnije križanje, gdje nastavljamo lijevim kolovozom. Kada se staza nakratko izravna, nailazimo na drvenu šupu, a staza se ponovno uspinje kroz pretežno bukovu šumu. Strmina po drugi put opada i staza nas dovodi blizu klanca potoka Dobršnik, gdje se čuje žubor slapova. Ubrzo nakon toga staza nakratko izlazi iz šume pokraj sjenika s lijeve i livade s desne strane. Odmah nakon toga nailazimo i na stari građen tor za stoku koji zaobilazimo s desne strane. Malo više staza se ponovno približava klancu, a kada ga malo izbjegne, nailazimo i na drugo važnije križanje. Tu ponovno biramo lijevo, te nastavljamo kroz bukovu šumu, gdje se umjereno uzbrdo i mjestimično blago staza, koja se drži lijevo počinje malo gubiti, ali je lako prepoznajemo po karakterističnoj kamenoj podlozi. Nakon umjerenog uspona staza počinje skretati udesno, a nešto više završava na cesti, na Rogarjevom rovtu. Prelazimo cestu i stupamo na kolnu stazu koja vodi kroz livadu, uzbrdo prema sjeveru. Brzo nas dovodi u šumu, gdje počinje umjeren do strm uspon. Kada staza skrene malo udesno i odvoji se, nastavljamo desno, pored vrata, malo strmiju uzbrdicu. Staza sve više poprima izgled ustaljene šumske ceste. Nakon nekoliko zavoja strmina postupno počinje opadati i kada se s desne strane otvori pogled prema sedlu Rožca i Kleku, šumska cesta se konačno izravnava. Nakon kratkog vremena staza se opet lagano uzdiže, a ubrzo nakon toga već nailazimo na ogradu s vratima. Ulazimo na planinu, gdje isprva uočavamo Hruški vrh, a staza kroz nekoliko zavoja, nakon prelaska potoka i zadnjeg blagog uspona dovodi nas do pastirskog doma na Hruškoj planini. Na zidu, ispred ulaza u kućicu, naići ćemo na pričvršćenu upisnu kutiju.
Iza vikendice nastavljamo u smjeru sjeverozapada, prema arišima obraslom dijelu južne padine Hruškog vrha. Kada se preko malo močvarnog terena uspinjemo prema spomenutim arišima, nailazimo na ostatke staze koja se cik-cak uspinje i dalje u smjeru malo lijevo, prema škratom grebenu Črničja visine 1610 (na br. karte nema ime). U blizini vrha u dolini između padina Hruškog vrha i spomenutog grebena nekoliko puta isprekidana staza skreće lijevo prema ogradi za ispašu. Potonji prelazimo, a mi nastavljamo oštro desno po slabo vidljivoj stazi, strmo uzbrdo (ravna staza prema planini Dovška Rožca). Dalje slijedi oko 15 min. strmog uspona po travnatom terenu (na spustu po mokrom opasno za klizanje) s obje strane ograde za ispašu. Kada se strmina smanji i pređemo planinsku stazu (Via Alpina), dolazimo do „Izidorove kapele“ na vrhu Hruškog vrha, odakle nastavljamo samo nekoliko metara desno, do klupe s žigom i upisnikom. .

Ob poti: Hruška planina (1378m)

Preporučujemo: slični izleti, panorama, upisna knjiga