Iverje - Kamniški vrh (ob Potoku)

Pristup do ishodišta:
Iz Kamnika vozimo prema Kamniškoj Bistrici. Ubrzo na početku doline, odmah nakon velikog kamenoloma uočavamo veliki drveni znak, koji označava početak staze Koželjeva pot. Znak pokazuje lijevo preko mosta. Iza nje uz makadamsku stazu ima nekoliko parkirnih mjesta.

Opis puta:
Ovdje je opisan nemarkirani put kroz dolinu Potoka. Dolina je stisnuta između Grohata i Hudi Konci. Osim šume i šumskog puta u njemu nema ničega. Čak se i potok Potok u sušnim razdobljima voli sakriti među kamenjem. Treba dodati da je na nekim kartama Potok pogrešno označen imenom Grohat, što je inače ime brda.
Odmah iza mosta otvara se dolina Potok. Na ovom mjestu križaju se tri planinske staze. Staza Koželjeva pot ide makadamom uz desnu obalu rijeke prema planinarskom domu Dom v Kamniški Bistrici. Lijevo ide šumskim putem u dolinu Potoka. A između njih ide strma uzbrdica manje uočljiva staza koja vodi kroz Hude Konce na Kamniški vrh.
Ovaj put skrećemo lijevo po šumskoj cesti koja se cijelo vrijeme drži korita rijeke, nekoliko puta prelazi s jedne obale na drugu, nekoliko puteva ili šumskih kolovoza odvaja se u oba smjera ali nije teško pratiti glavnu cestu. Na kraju, prikladan je samo za traktore i planinarske čizme. Potok postaje bunar, a kada i bunar nestane vrijeme je da skrenemo lijevo, na kolski put koji ide susjednom obalom gotovo u suprotnom smjeru. Inače bismo još uvijek mogli nastaviti u istom smjeru i pratiti malu dolinu ravno u zabat, ali tu je bespuće i prilično strmo brdo. Već sam probao ovu varijantu, ali je ne mogu preporučiti jer nije bila korisna prečica. Radije idemo lijevo blagim šumskim putem, kada potok Potok nestaje.
Put je blag i kada izađe na greben spaja se s drugim šumskim putem. Tu skrećemo desno i već smo na markiranoj stazi koja ide iz Stahovice na Kamniški vrh. Šumsku cestu napuštamo na neizrazitom prevoju, neposredno prije nego staza skrene prema dolje, skrećemo lijevo uzbrdo. Pješačka staza se jasno vidi. Moramo biti svjesni da se već nalazimo na području Kamniškog vrha, gdje ima bezbroj pješačkih staza. Pazimo, da ostanemo na najudaljenijoj i jedino markiranoj stazi. Ubrzo dolazimo do križanja označenog metalnim putokazima. Pravi put je najkraći i najstrmiji. Nažalost, planinari i erozija su ga već oštetili, pa ga je bolje izbjegavati. Bolje je ići ravno lijepo trasiranom stazom dijagonalno na strmoj južnoj padini. Dovodi nas desno do vrha Roža na sedlu između Planjave i Kamniškog vrha. Na grebenu skrećemo desno prema gore i ubrzo smo na vrhu.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga