Ishodište: Jezerski vrh (1218 m)
| Širina/Dužina: | 46,4188°N 14,5268°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h 30 min
Zahtijevnost: laka neoznačena staza
Visinska razlika: 583 m
Visinska razlika po putu: 810 m
Zemljovid: Karavanke - osrednji del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 2.250
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo do Preddvora ili do naselja Tupaliče (do ovdje s Gorenjskog autoputa ili Kranja), a zatim nastavljamo vožnju u smjeru Jezerskog i dalje prema Austriji. Kada dođemo do graničnog prijelaza Jezersko, parkiramo na parkiralištu sa slovenske (može i s austrijske) strane.
Opis puta:
S parkirališta na slovenskoj strani granice nastavljamo prema Austriji, a zatim na slovenskoj strani idemo lijevo, prvom cestom koja se odvaja s glavne. Nakon nekoliko koraka hoda navedenom cestom uočavamo žute putokaze, koji nas usmjeravaju prema Pristovškom Storžiču / Kärtner Storschitz, te zaobilazimo znak s lijeve strane i dalje nastavljamo makadamom. Cesta tek nešto dalje skreće malo ulijevo i u cijelosti prelazi na slovensku stranu, gdje se dijagonalno uspinje po padinama Pristovškog Storžiča. Dalje nas put dovodi uz gornji rub pašnjaka Rakeževa planina s kojeg se otvara lijep pogled na Zgornje Jezersko i najviše vrhove Kamniško Savinjskih Alpa. Cesta nastavlja kroz šumu, a povremeno nas vodi i nekim panoramskim dijelom. Više, kod bivše JNA stražarnice, s lijeve strane se uključuje na stazu pored slapova Anka, a mi nastavljamo cestom koja se potpuno spušta. Malo dalje, na manjem raskrižju nastavljamo lijevom cestom (desnom cestom dolazimo do Pristovškog Storžiča (cesta se nakon križanja spaja s markiranom stazom iz sela Korte / Trögern)), koja se postupno počinje znatno spuštati. Nakon nekoliko minuta spusta dolazimo do planine Roblekova planina s koje se otvara lijep pogled na Virnikov Grintovec, Pečovnik, Plešivec i Tolstu Košutu.
S gornjeg dijela se spuštamo do pastirske kolibe koju zaobilazimo s lijeve strane. Niže cesta prelazi u šumu i dovodi nas do označenog križanja, gdje se lijevo odvaja markirana staza na Virnikov Grintovec / Kleiner Grintoutz, a mi i dalje nastavljamo cestom koja se umjereno spušta. Još nešto niže cesta skreće desno, tako da nastavlja paralelno s potokom Grintoviškim potokom / Grintoutzbach koji nam je s lijeve strane. Od skretanja još nekoliko koraka hodamo cestom, a zatim se po lakšem bespuću spuštamo do potoka, oprezno ga prelazimo, a zatim se s njegove druge strane počinjemo umjereno uspinjati prema zapadu, gdje uz malo sreće brzo stupamo na kolovoz koji nas nakon 2 do 3 minute dovodi na drugu makadamsku cestu na koju dolazimo desno na desnom oštrom zavoju (gledajući u smjeru uspona po cesti).
Uspinjemo se okomitim zavojem i nastavljamo uspon umjereno usponskom cestom koja nas brzo dovodi na nekakav široki greben, gdje se lijevo odvaja kolovoz, isprva mirna cesta koja završava ispod obronaka Virnikovog Grintovca, a nastavljamo blago lijevo širim makadamskim putem. Slijedi obilazak pretežno sjevernih obronaka Virnikovog Grintovca, gdje se dijelom staze otvara lijep pogled na zid spomenutog vrha, a s druge strane jasno vidimo Obir. Slijedi malo duži spust, a s ceste se i dalje otvara lijep pogled prema Tolstoj Košuti, Obiru, Pristovškom Storžiču i ostalim okolnim planinama. Na nekoliko manjih raskrižja nastavljamo "glavnom" cestom, koja se uglavnom proteže u smjeru zapada prema sjeverozapadu, a cijelo vrijeme prolazi s austrijske strane državne granice. Kada se cesta ponovno počne uspinjati, postupno se približava državnoj granici, a malo više cesta skreće oštro lijevo. Nakon spomenutog skretanja cesta se ponovno vraća prema državnoj granici, a mi hodamo skoro do njenog kraja. Cestu je najbolje napustiti negdje kod graničnog kamena s brojem 222 (sa ceste se vide neki graničnici pa možemo približno predvidjeti koji kamen ima broj 222), a zatim nastavljamo malom stazom koja nastavlja direktno uz državnu granicu. Kada napustimo cestu najprije se lagano uspijemo, a potom izlazimo iz šume, rubom veće čistine. Kroz čistinu se uspinjemo na slovensku stranu državne granice u blagom usponu. Kada uspon završi, slijedi nekoliko stepenica silaska. Nakon spomenutih par stepenica spusta uključujemo se na bolje uhodan put koji vodi od ruševina Pečovnika (bivša granica JNA).
Nastavljamo bolje uhodanom stazom koja nastavlja na Slovensku stranu, te se nakon nekoliko minuta kosog uspona vraća na greben. Nastavljamo blago lijevo i pored kamena s brojem 238 hodamo ispod vrha Pečovnik (1640 m), koji je udaljen svega nekoliko koraka od staze.
Nastavljamo ravno, gdje staza dalje vodi uz rub veće granične čistine. Nakon nekoliko minuta hoda, gdje staza teče gotovo bez promjene visine, lagano se počinjemo umjereno uspinjati prema sljedećem vrhu (Pečovnik - točka 1668) do kojeg stižemo bez većih problema i s kojeg se otvara pogled koji seže do sve do Triglava.
Sa spomenutog vrha nastavljamo u istom smjeru kao i do sada, prije nego što se počnemo uspinjati prema Plešivcu, slijedi kraći spust kojeg svladavamo uz lijepe poglede na Plešivec i Košutu. Kada se staza koja nastavlja graničnim grebenom lagano uspinje, kada se osvrnemo otvara nam se pogled na Kamniško Savinjske Alpe. Kada završi šira traka starog proplanka, staza nas dovodi na najprije malo obrasli greben, a potom se uspinje preko kratkog strmog dijela (nezahtjevno). Više rjeđu šumu smreke zamjenjuje dosta gust niz patuljaka, gdje je staza na nekim mjestima teško prohodna, jer je patuljak dosta zarastao. Kada uz nešto problema prođemo kroz drvored patuljaka, staza opet postaje jasnija i tu se brzo uspinjemo na razgledni vrh.
Opis i slike odnose se na stanje u 2015. godini (studeni).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
Rasprava o izletu Jezerski vrh - Plešivec