Ishodište: Jezerski vrh (1218 m)
| Širina/Dužina: | 46,4188°N 14,5268°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h 30 min
Zahtijevnost: laka neoznačena staza
Visinska razlika: 583 m
Visinska razlika po putu: 810 m
Zemljovid: Karavanke - osrednji del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 2.570
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Najprije se odvezemo u Preddvor odnosno do naselja Tupaliče (do ovdje s gorenjske autoceste ili Kranja), zatim nastavljamo vožnju u smjeru Jezerskog i dalje prema Austriji. Kad dođemo do graničnog prijelaza Jezersko, parkiramo na parkiralištu na slovenskoj strani (može i na austrijskoj strani).
Opis puta:
S parkirališta na slovenskoj strani granice nastavljamo prema Austriji, zatim se još na slovenskoj strani usmjerimo lijevo, na prvu cestu koja se odvaja od glavne. Nakon nekoliko koraka po spomenutoj cesti primjećujemo žute planinske table koje usmjeravaju prema Pristovškom Storžiču / Kärtner Storschitz, mi ih zaobilazimo s lijeve strane te nastavljamo dalje po makadamskoj cesti. Cesta nešto dalje skreće malo ulijevo i prelazi potpuno na slovensku stranu, gdje se prečno penje po padinama Pristovškog Storžiča. Dalje nas cesta dovodi do gornjeg ruba Rakeževe planine, s koje se otvara lijep pogled na Zgornje Jezersko i najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpa. Cesta se nastavlja kroz šumu, povremeno nas vodeći i preko kakvog razglednog dijela. Više, kod bivše stražarnice JLA, s lijeva se priključuje put mimo Ankovih slapova, mi nastavljamo cestom koja se potpuno izravnava. Malo dalje, na manjem raskrižju nastavljamo lijevom cestom (desnom cestom možemo doći do Pristovškog Storžiča (cesta se nakon prelaska priključuje na označenu stazu iz sela Korte / Trögern)), ona se postupno počinje znatnije spuštati. Nakon nekoliko minuta spusta dolazimo do Roblekove planine, s koje se otvara lijep pogled na Virnikov Grintovec, Pečovnik, Plešivec i Tolstu Košutu.
S gornjeg dijela spustimo se do pastirske koće koju zaobilazimo s lijeve strane. Niže cesta prelazi u šumu i dovodi nas do označenog raskrižja gdje se lijevo odvaja označena staza na Virnikov Grintovec / Kleiner Grintoutz, mi nastavljamo cestom koja se umjereno spušta. Još malo niže cesta skreće desno, tako da se nastavlja paralelno s Grintoviškim potokom / Grintoutzbach koji je na našoj lijevoj strani. Od zavoja još nekoliko koraka idemo cestom, zatim se kroz lakši bezputni teren spustimo do potoka, oprezno ga prijeđemo, zatim se na drugoj strani počinjemo umjereno penjati prema zapadu gdje uz malo sreće brzo stupimo na kolovož, koji nas nakon 2 do 3 minute dovede do druge makadamske ceste koju dosežemo ravno uz desnu serpentinu (gledano u smjeru penjanja cestom).
Penjemo se preko serpentine i nastavljamo uspon umjereno penjućom se cestom koja nas brzo dovodi na nekakav hrbat gdje se lijevo odvaja kolovož, prvo još cesta koja se završava pod padinama Virnikovog Grintovca, mi nastavljamo blago lijevo širokom makadamskom cestom. Slijedi prečica uglavnom sjevernih padina Virnikovog Grintovca gdje se na dijelu puta otvara lijep pogled na ostenje spomenutog vrha, na drugu stranu lijepo vidimo Obir. Slijedi nešto duži spust, s ceste se nam još uvijek otvaraju lijepi pogledi prema Tolsti Košuti, Obiru, Pristovškom Storžiču i ostalim okolnim planinama. Na nekoliko manjih raskrižja nastavljamo "glavnom" cestom koja ide uglavnom zapadno do sjeverozapadno, cijelo vrijeme na austrijskoj strani državne granice. Kad se cesta ponovno počne penjati postupno se potpuno približava državnoj granici, još malo više cesta pravi oštar lijevi zavoj. Za spomenutom serpentinom cesta se ponovno vraća državnoj granici, mi idemo njome gotovo do kraja. Najbolje je napustiti cestu negdje kod graničnog kamena br. 222 (nekoliko graničnih kamenova vidljivo je s ceste, pa možemo približno predvidjeti koji je kamen br. 222), zatim nastavljamo stazicom koja se nastavlja neposredno uz državnu granicu. Kad napustimo cestu prvo se umjereno penjemo, zatim izlazimo iz šume uz rub veće sječe. Preko sječe penjemo se slovenskoj strani državne granice u blagom usponu. Kad uspon završi slijedi nekoliko koraka spusta. Nakon spomenutih nekoliko koraka spusta priključujemo se bolje uhođenoj stazi koja vodi od ruševina Pečovnika (bivša karavla JLA).
Nastavljamo bolje uhođenom stazom koja se nastavlja slovenskom stranom, nakon nekoliko minuta prečnog uspona vraća se na greben. Nastavljamo blago lijevo te mimo kamena br. 238 prolazimo ispod vrha Pečovnika (1640 m), koji je samo nekoliko koraka od staze.
Nastavljamo ravno gdje nas staza dalje vodi uz rub veće granične sječe. Nakon nekoliko minuta hoda gdje staza ide gotovo bez promjena visine polako počinjemo umjereno penjati prema sljedećem vrhu (Pečovnik - kota 1668), kojeg dosežemo bez većih problema i s kojeg se otvara pogled koji seže sve do Triglava.
S spomenutog vrha nastavljamo u istom smjeru kao dosad, prije nego počnemo penjati prema Plešivcu razdvaja nas još kratki spust koji prelazimo uz lijepa razgledanja na Plešivec i Košutu. Kad se staza koja se nastavlja uz granični greben blago uspne, pogledom natrag otvara se razgled na Kamniške i Savinjske Alpe. Kad se širi pojas stare sječe završi, staza nas dovodi na prvo nešto zarasli greben, zatim se penje preko kraće strme stepenice (nezahtjevno). Više sve rjeđa smrekova šuma zamjenjuje prilično gust pojas rušja gdje je staza na nekim mjestima teže pratiti jer se rušje prilično razraslo. Kad se s malo poteškoća probijemo kroz pojas rušja, staza postaje ponovno jasnija, mi se njome brzo penjemo na razgledni vrh.
Opis i slike odnose se na stanje iz 2015. godine (studeni).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
Rasprava o izletu Jezerski vrh - Plešivec