Kanonir - Mali Grintovec (čez Licjanovec)
Ishodište: Kanonir (725 m)
| Širina/Dužina: | 46,3801°N 14,4619°E |
| |
Ime puta: čez Licjanovec
Vrijeme hodanja: 4 h 10 min
Zahtijevnost: djelomično zahtjevan označeni put, djelomično zahtjevna neoznačena staza
Visinska razlika: 1088 m
Visinska razlika po putu: 1250 m
Zemljovid: Karavanke - osrednji del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 1.700
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Najprije se odvezemo u Preddvor odnosno do naselja Tupaliče (do tamo s gorenjske autoceste ili Kranja), zatim nastavljamo vožnju u smjeru Jezerskega. Kad stignemo u općinu Jezersko, uskoro ćemo opaziti oznake za Gostišče Kanonir. Iza gostišta idemo lijevo na cestu u smjeru Dol - Podstoržič i kmetije Kovk. U nastavku se vozimo po nešto užoj cesti koja nas vodi još mimo kuća, zatim nakon nekoliko 100 m daljnje vožnje stignemo do raskrižja gdje se lijevo odvaja strma cesta kojom se nastavlja i markirana pot na Kozji vrh. Parkiramo na primjerenom mjestu uz raskrižje.
Opis puta:
Iz izhodišta nastavljamo po lijevoj cesti u smjeru Kozjeg vrha, uz koju primjećujemo da je u razdoblju od 20.7. do 20.10. zabranjena daljnja vožnja. Oko 20 minuta hodamo po prilično strmoj cesti, zatim izlazimo iz šume na rub pašišta Robci, odakle se nam otvara lijep pogled prema masivu Kočne.
S Robaca, koji se nalaze na sedlu između Macesnovca (1042 m) na lijevoj i Kozjeg vrha (1628 m) na desnoj strani, nastavljamo desno na kolovoz u smjeru Kozjeg vrha. Kolovoz nas brzo odvede u šumu kroz koju počinjemo strmije se penjati. Na nekoliko manjih razvodenja pratimo oznake, kolovoz se više pretvara u planinsku stazu koja se uglavnom prečno penje prema desnoj strani, pri čemu prelazi više udola i strmih padina. U vlažnom je na nekim dijelovima veća opasnost od klizanja, a čak i u suhom je na nekim mjestima potrebna veća opreznost. Više kroz krošnje drveća otvara se nam malo pogled, staza nas dovodi ispod pećina Kozjeg vrha gdje je posebno u proljeće veća vjerojatnost padajućeg kamenja. Ispod pećina staza nas vodi preko manjeg kamenja, uglavnom po strmoj padini. Kad prečkanje završi staza nas dovodi na neizraženo šumovito sedlo između Kozjeg vrha na lijevoj i Turna (1432 m) na desnoj strani.
Ovdje napuštamo označenu stazu koja skreće lijevo i vodi dalje na Kozji vrh (do Kozjeg vrha ima još otprilike 40 minuta) te nastavljamo desno uz neizraženi greben gdje uskoro ugledamo staru stazicu i žičanu ogradu. Kad dođemo ispod vrha Turna staza se potpuno izgubi, mi samo prelazimo padine Turna (ako idemo desno gore možemo za manje od 10 minuta doći na vrh Turna).
Na drugoj strani najvišeg vrha Turna dolazimo na manje sedlo gdje primjećujemo stari granični kamen (granični kamen razdvajao je Kranjsku i Korušku). Odavde slijedi blagi spust prema lijevoj, zatim dosežemo noviji kolovoz kojim nastavljamo spust do najniže točke na grebenu od Kozjeg vrha do Malog Grintovca (1299 m). Na tom sedlu kolovoz skreće lagano lijevo i nastavlja silaziti, mi nastavljamo lagano desno na lijepo vidljivu stazicu koja se nastavlja po grebenu ili malo uz njega. Nastavljamo kroz gustu šumu prvo lagano zatim umjereno se penjući. Tijekom uspona staza nas vodi mimo više starih graničnih kamenova, pratimo lako praćivu stazicu do mjesta gdje ona od grebena skreće lagano lijevo i prelazi na padinu. Na tom mjestu napuštamo lijepu stazicu i nastavljamo po grebenu, prvo bez staze zatim se staza ponovno pojavi (da smo nastavili lijevo po stazi brzo bismo shvatili da smo na krivoj stazi jer se ona uskoro izgubi).
Staza dalje nas vodi po grebenu gdje se za nekoliko metara strmo penjemo po lagano izloženoj skali zatim kroz pojas ruševja brzo dosežemo ugodnu vidikovac odakle se nam otvara lijep pogled na okolne vrhove najljepši je naravno pogled na masiv Kočne.
S vidikovca otvara nam se i pogled na dio staze pred nama jer se lijepo vidi staza kroz ruševje. Nastavljamo prečno se penjući kroz ruševje staza nas vodi i preko kraće djelomično kamenite lagano izložene police. Više dolazimo na bočni hrbat iza njega u rijetku šumu obraslu travom. Nastavljamo po strmoj travnatoj padini gdje se staza brzo izgubi. Preko navedene padine penjemo se prečno prema lijevoj (u vlažnom je ovdje opasnost klizanja) zatim više ponovno opazimo praćivu stazicu kojoj slijedimo desno. Slijedi uspon kroz pojas ruševja zatim se staza vraća na greben kojeg dosežemo blizu dviju udola. Prelazak iznad udola koji se spajaju na grebenu nije težak staza zatim prelazi u duži pojas ruševja. Staza kroz ruševje je relativno lako prolazna prvo prolazi i po lagano izloženim grebenu. Nakon otprilike 20 minuta relativno strmog uspona kroz ruševje dosežemo razgledni vrh Licjanovca.
S Licjanovca nastavljamo prema jugu gdje nas staza vodi po grebenu i uz njega. Nakon prolaznog laganog spusta staza prelazi na padinu Malog Grintovca gdje počinje umjereno se penjati kroz gusti pojas ruševja staza je na nekim dijelovima i lagano zarasla. Greben na desnoj zapadnoj strani uskoro postaje prepadnut staza se nastavlja po izloženim grebenu gdje je potrebna veća opreznost zbog ruševja koje raste preko grebena (potrebna je opreznost da se ne spotaknemo o neku granu). U zadnjem dijelu greben se širi staza nas dovodi na vrh Malog Grintovca gdje se nalazi ugodna klupa nekoliko koraka dalje i kutija za vpise.
Silazimo po stazi uspona ili po kolovozi na koji izlazimo ispod Turna (kolovoz se niže pretvara u cestu vodi oko Kozjeg vrha do izhodišta najbolje je silaziti označenom stazom preko Bašeljskog vrha i Bašeljskog sedla.
Opis i slike se odnose na stanje iz 2015. godine (novembar).

Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
Rasprava o izletu Kanonir - Mali Grintovec (čez Licjanovec)
|
| tcankar13. 08. 2018 00:00:00 |
Danes sva s kolegom šla na Mali Grintovec iz Kanonirja. Pot se od kraja, kjer zapustimo pot na Kurji vrh parkat vmes nekoliko izgubi, zato zemljevid in kompas nista odveč. Lepa pot za ljubitelje manj obljudenih koncev naših hribov. Spustila sva se po brezpotju kar direktno iz Mačenskega sedla - potrebna je manjša previdnost na grušču, sicer pa večjih nevarnosti ni. Ob zajetju, če se držimo zahodne strani, pridemo do Praprotnikove koče.
|
|
|
|
| kozuc17. 06. 2023 15:40:29 |
Danes prehodil tole turo. Brez tegale opisa bi verjetno kar nekajkrat skrenil s poti, tako pa je šlo precej gladko. Edino tam na travnatem pobočju je treba pazit da se res dovolj visoko vzpnemo, sicer lahko vzamemo napačno "pot" kar se je zgodilo meni. So pa tole zelo lepi in samotni konci, nikjer žive duše, kvečjemu divjad.
|
|
|