Kanonir - Mali Grintovec (čez Licjanovec)
Ishodište: Kanonir (725 m)
Širina/Dužina: | 46,3801°N 14,4619°E |
| |
Ime puta: čez Licjanovec
Vrijeme hodanja: 4 h 10 min
Zahtijevnost: djelomično zahtjevan označeni put, djelomično zahtjevna neoznačena staza
Visinska razlika: 1088 m
Visinska razlika po putu: 1250 m
Zemljovid: Karavanke - osrednji del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 1.570
| 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo do Preddvora ili do naselja Tupaliče (do ovdje s Gorenjskog autoputa ili Kranja), a zatim nastavljamo vožnju u smjeru Jezerskog. Kada dođemo do općine Jezersko, ubrzo ćemo primijetiti putokaze za gostionicu Gostišče Kanonir. Nakon gostionice idemo lijevo cestom u smjeru Dol - Podstoržič i farme Kovk. Dalje vozimo nešto užim putem koji nas vodi pored kuća, te nakon par 100 metara dodatne vožnje dolazimo do raskrižja gdje se lijevo odvaja strmi put na koji također nastavlja markirana staza na Kozji vrh . Parkiramo na prikladnom mjestu uz raskrižje.
Opis puta:
Od polazišta nastavljamo lijevom cestom u smjeru Kozjeg vrha, uz koji uočavamo da je od 20. 7. do 20. 10. zabranjena daljnja vožnja. Oko 20 minuta hodamo po dosta strmom putu, a zatim izlazimo iz šume, na rub pašnjaka Robci, odakle se otvara lijep pogled prema masivu Kočne.
Od Robaca koji se nalaze na sedlu između Mačesnovca (1042 m) s lijeve strane i Kozjeg vrha (1628 m) s desne strane nastavljamo desno, kolnom stazom u smjeru Kozjeg vrha. Kolovoz brzo ulazi u šumu kroz koju se počinje strmiji uspon. Na nekoliko manjih prijelaza pratimo plamte, kolnici više prelaze u planinsku stazu koja se zatim većim dijelom uspinje ukoso prema desno, te pritom prelazi kroz mnoge usjeke i strme padine. Na mokrom je na nekim dijelovima veća opasnost od poskliznuća, a na suhom je na nekim dijelovima potreban i veći oprez. Više kroz krošnje drveća pogled se malo otvara, a staza nas dovodi ispod litica Kozjeg vrha, gdje je uglavnom u proljeće veća vjerojatnost odrona kamenja. Ispod litica staza vodi kroz manje sipare, većim dijelom po strmoj padini. Kada križanje završi, staza nas dovodi na nejasno šumovito malo sedlo između Kozjeg vrha s lijeve i Turnog (1432 m) s desne strane.
Tu napuštamo markiranu stazu koja skreće lijevo i vodi dalje na Kozji vrh (do Kozjeg vrha je cca 40 minuta) i nastavljamo desno, neizrazitim grebenom, gdje ubrzo vidimo staru pješačku stazu i žičanu ogradu. Kada dođemo ispod vrha Turni pješačka staza potpuno nestaje, a mi samo prelazimo padine Turna (ako idemo desno uzbrdo možemo nakon nešto manje od 10 minuta doći na vrh Turni).
S druge strane najvišeg vrha Turni dolazimo do manjeg prijevoja, gdje uočavamo staru granicu (međa je odvajala regiju Kranjska / Carniola i regiju Koroška / Carinthia). Odavde slijedi lagani spust lijevo, a zatim dolazimo do novijeg kolovoza, po kojem nastavljamo spust do najniže točke grebena od Kozjeg vrha do Malog Grintovca (1299 metara). Na navedenom sedlu kolovoz blago skreće ulijevo i nastavlja se spuštati, a mi nastavljamo blago desno, dobro vidljivom pješačkom stazom koja se nastavlja na ili blago uz greben. Nastavljamo kroz gustu šumu iu početku se lagano, a potom umjereno uspinjemo. Pri usponu staza vodi pored više starih međaša, a laganom pješačkom stazom idemo do mjesta gdje s grebena skreće blago ulijevo i prelazi na padinu. Na navedenom mjestu napuštamo lijepu pješačku stazu i nastavljamo grebenom, prvo po bespuću, a zatim se opet pojavljuje staza (ako bismo nastavili lijevo, pješačkom stazom, vrlo brzo bismo ustanovili da smo na krivom stazom, jer spomenuta staza ubrzo nestaje).
Put nas dalje vodi na greben, gdje se nekoliko metara strmo uspinjemo na blago izloženom skoku, a zatim kroz drvored borova brzo dolazimo do ugodnog vidikovca, odakle se otvara lijep pogled na okolne planine, od kojih je najljepša naravno gledajte prema masivu Kočne.
S vidikovca se otvara i pogled na dio staze koji je ispred nas, jer je pješačka staza kroz borove dobro vidljiva. Dalje se uspinjemo dijagonalno kroz borovinu, a pritom nas staza vodi i preko kraće, djelomično kamenite i blago eksponirane grebene. Više izlazimo na široki greben, a iza njega u rijetku šumu, obraslu travom. Nastavljamo strmom travnatom padinom, gdje pješačka staza brzo nestaje. Kroz navedene strmine uspinjemo se koso lijevo (po mokrom je ovaj dio opasan za klizanje), nakon toga više ponovno uočavamo pješačku stazu koju pratimo desno. Slijedi uspon kroz stazu borova, a zatim se staza vraća na greben na koji dolazimo u blizini dva tijeka. Prolaz iznad vododerina koji se spajaju na grebenu nije težak, a staza nakon toga prelazi u duži drvored borova. Staza kroz borove je relativno lako prohodna, u početku prolazi i po još uvijek blago eksponiranom grebenu. Nakon 20-ak minuta relativno strmog uspona kroz borove borovce dolazimo do panoramskog vrha Licjanovec.
Iz Licjanovca nastavljamo prema jugu gdje nas staza vodi po grebenu. Nakon prolaznog blagog spusta staza prelazi na padinu Malog Grintovca, gdje se počinje umjereno uspinjati kroz stazu gustog bora, a staza je na nekim dijelovima i blago zarasla. Greben s desne zapadne strane ubrzo postaje strm, a staza nastavlja po izloženom grebenu, gdje je potreban veći oprez zbog bora koji raste preko grebena (potreban je oprez, da se ne spotaknemo o koju granu) . U zadnjem dijelu greben se širi i staza nas dovodi do vrha Malog Grintovca gdje je ugodna klupa, a nekoliko koraka naprijed i upisna kućica.
Silazimo usponom, odnosno kolovozom, na koji stupamo ispod Turna (kolovoz niže prelazi u cestu i vodi oko Kozjeg vrha do polazišta, a najbolje je da se spustimo markiranom stazom preko Bašeljski vrh i sedlo Bašeljski preval.
Opis i slike odnose se na stanje u 2015. godini (studeni).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
Rasprava o izletu Kanonir - Mali Grintovec (čez Licjanovec)
|
tcankar13. 08. 2018 00:00:00 |
Danes sva s kolegom šla na Mali Grintovec iz Kanonirja. Pot se od kraja, kjer zapustimo pot na Kurji vrh parkat vmes nekoliko izgubi, zato zemljevid in kompas nista odveč. Lepa pot za ljubitelje manj obljudenih koncev naših hribov. Spustila sva se po brezpotju kar direktno iz Mačenskega sedla - potrebna je manjša previdnost na grušču, sicer pa večjih nevarnosti ni. Ob zajetju, če se držimo zahodne strani, pridemo do Praprotnikove koče.
|
|
|
|
kozuc17. 06. 2023 15:40:29 |
Danes prehodil tole turo. Brez tegale opisa bi verjetno kar nekajkrat skrenil s poti, tako pa je šlo precej gladko. Edino tam na travnatem pobočju je treba pazit da se res dovolj visoko vzpnemo, sicer lahko vzamemo napačno "pot" kar se je zgodilo meni. So pa tole zelo lepi in samotni konci, nikjer žive duše, kvečjemu divjad.
|
|
|