Kraljev hrib - Gradišče (Velika planina) (čez Rigelj)

Prilaz izlazištu:
Prvo se vozimo do Kamnika, zatim nastavljamo vožnju u smjeru Kamniške Bistrice i žičare na Veliku planinu. U Stahovici nastavljamo lijevo (smjer Kamniška Bistrica i žičara Velika planina) i pratimo zmerno uzlaznu cestu do velikog parkirališta u blizini donje stanice žičare na Veliku planinu (parkiralište se nalazi na desnoj strani ceste).

Opis staze:
Pot preko Riglja je djelomično označena lovačka staza.
S parkirališta se uputimo na široki i uređeni makadam koji vodi do gostionice Kraljev hrib. Cestu napustimo tik prije nego što skrene na dvorište gostionice i stupimo na kolovoz koji se počinje kraj transformatora. Tu može parkirati par automobila. Kolovoza slijedimo do velike krmilnice gdje se on oštro lomi lijevo, mi pak nastavljamo ravno po lijepo uhojenoj i speljanoj stazi. Ona zložno prelazi obronak po desnoj strani i kasnije počinje strmije se penjati u ključevima. Moramo paziti da ne propuštamo raskrižje koje je inače lijepo označeno, ali više lovački. Prepoznajemo ga po debeloj bukvi koja je prepuna urezanih oznaka. Tu se staza oštro lomi lijevo i desno. Desna ide prema Sivniku i dalje preko Gamsovih streža na Kisovec i Malu planinu. Mi tu skrećemo lijevo prema Riglju. Da smo doista na pravom putu kaže nam kriva bukva koja je prvo drvo ispod kojeg prolazimo.
Staza se u ključevima strmo penje preko travnatih obronaka i kroz šumu. S lijeva nas okružuje mogočna stjenovita gmota, nekoliko puta otvara lijep pogled na dolinu Kamniške Bistrice i vrhove nad njom. Staza dugo nema razdoblja i lako joj je slijediti.
Već prilično visoko staza se dijeli na dva dijela, ali su samo nekoliko metara razmaknuti. Jedan krak vodi na vidikovac na koji se svakako isplati ići. Odatle je lijep pogled na Konjsku dolinu, donji dio Kamniške Bistrice i Ljubljansku kotlinu.
Kad napustimo vidikovac, nakon nekoliko metara na sedlu se staza raščlanjuje. Desno polagano dolje prema Sivniku, ravno strmo gore prema Riglju. U smjeru gore teško se izgubiti, natrag lakše jer se staza raščlanjuje i svaki krak ide svojim putem u dolinu.
Da ne bude zabune, s vidikovca idemo ravno strmo u brdo. Staza je na jednom mjestu zavarana drvenom ogradom. Uskoro stižemo do granice Velike planine što prepoznajemo po ogradi preko koje moramo prijeći. Odatle se vide prve bajte nad Šimnovcem. Staza se postupno dijeli na najmanje tri kraka, ali nema razlike kojim idemo jer poslije nekoliko minuta dolazimo na prostrane paše i ugledamo sjedalicnicu koja ide skoro pravokutno na naš smjer.
Do ovdje smo trebali malo manje od dvije i pol sata.
Ovdje imamo barem tri smjera. Možemo skrenuti lijevo ispod sjedalicnice i u manje od deset minuta smo na gornjoj stanici gondole. Možemo sići do automobila. Druga mogućnost je ići ravno, pravokutno ispod sjedalicnice, desno mimo Komatarjeve bajte nemarkiranom stazom do planine Konjščica i dalje markiranom stazom preko planine Dol natrag na izlazno mjesto (dobrih dvije sata).
Ako imamo više vremena možemo skrenuti desno uz sjedalicnicu gore prema Zelenom rubu i dalje na vrh (Gradišče) za što bi trebalo pola sata. S vrha možemo nastaviti kružni izlet preko Planšarskog naselja, mimo Domžalskog doma i Male planine lovačkom stazom preko Gamsovih streža, Kačjeka i Sivnika natrag do one znamenite bukve na raskrižju i natrag na izlazno mjesto na Kraljevom hribu.

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama, knjiga dojmova