Kraljev hrib - Gradišče (Velika planina) (čez Sivnik in Rigelj)

Pristup do ishodišta:
Najprije se odvezemo v Kamnik, nato nastavljamo vožnju u smjeru Kamniške Bistrice i žičnice na Veliku planinu. U Stahovici skrećemo lijevo (smjer Kamniška Bistrica i žičnica Velika planina) i pratimo umjereno uzlaznu cestu do velikog parkirališta blizu donje stanice žičnice na Veliku planinu (parkiralište se nalazi na desnoj strani ceste).

Opis puta:
Ova pot nije prečica kojom bi se valjale horde planinara. Naprotivo. Napravi nekoliko zavoja više nego što je potrebno, na njoj ćete susresti više srna nego ljudi.
Parkiramo kod donje stanice žičnice i krenemo makadamom prema Kraljevom brijegu. Kod transformatora skrećemo desno na široku šumsku cestu, koju napuštamo kod lovačke krmilnice i opservatorija. Do tu bi se i najleniji mogli dovezati automobilom, parkirati se može. Nastavljamo po novoj, ali znatno lošijoj šumskoj cesti koja se bez upozorenja završava pred Šimnovim plazom. Odavde dalje vodi dobro uhojena staza i na prvo raskrižje nailazimo tek nakon pola sata. Usred bukove šume moramo paziti na posebnu bukvu na kojoj su nacrtane puščice lijevo i desno i još puno urezanih grafita. Lijevo ide brza staza na Rigelj, mi idemo desnom stazom koja je znatno manje uhojena od one kojom smo došli, ali lako pratio sljedeća i nezahtjevna.
Sljedeće raskrižje je kod lovačke koće Sivnik koju ne možemo promašiti. Koća je vidjela ljepše dane i danas je gotovo ruševina. Staza kojom smo došli nastavlja se ravno mimo koće, mi skrećemo na slabo uhojenu lovačku stazu koja se odmah iza koće u blažim serpentinama penje uz neizraženi greben Sivnika. Čak i vježeno oko mora potrošiti vrijeme da primijeti stazicu. Ali kad se oko navikne na tamu, navikne se i na takve staze i uskoro nije teško pratiti je.
Baš kad se zasitimo šume dolazimo na čistinu. Ona je prilično strmu i ljeti se u visokoj travi stazica gotovo ne vidi. Osljećamo je samo pod đonom. Na čistinu ulazimo dolje lijevo i nakon nekoliko serpentina na kraju je napuštamo gore desno. Slijedi malo šume i nova čistina koju samo prelazimo. Napuštamo je malo više kod neke stijene. Odavde se već vidi sljedeća livada. Do nje dolazimo pored ogromne stijene koja ima rupu gdje se zadržava voda – kropilnik.
Ono što je pred nama nije obična čistina nego prava mala dolina koja se strmo uzdiže ravno prema vrhu Velike planine. Upravo u njezinom središtu je raskrižje tako slabo označeno da ga čak ni Google ne nalazi. Da ne bi bilo previše jednostavno, staza se ne račvrtava samo na dva kraka nego na tri. Došli smo stazom koja ulazi na livadu lijevo dolje gledano prema gore, a napustit ćemo je lijevo gore. Ostale dvije staze napuštaju livadu u sredini desno i gore desno. Nema panike, još uvijek smo na pristojnoj lovačkoj stazi, daleko je od bezstaznog terena. Ali tko ne zna za ovo raskrižje, teško ga opaža i noge ga odvode jednom od stazica, a ni ne zna da je imao izbora.
Kad na grebenu napustimo planinu, staza neočekivano skreće prema dolje. Mnogi će biti razočarani jer su maloprije već skoro vidjeli rub planine, a sada staza ide malo dolje, malo gore, pa malo više dolje... Tako je to, lovcima nije glavna briga kako što prije doći na vrh. Ali zato se nam staza na nekim mjestima oduži lijepim pogledom, rijetkim cvijećem ili divljom životinjom koja ne vidi svakodnevno planinara.
Na sljedećem raskrižju pridružujemo se stazi koja vodi ravno na Rigelj. Po njoj bismo došli da smo kod one opisane bukve skrenuli lijevo. Raskrižje je na grebenu čije je produžetje vidikovac. Ako želimo do njega, moramo mimo ogromnog mravinjaka koji se tako razrasao da je zbog njega potreban pravi obilazak. Ali nama uopće nije potreban vidikovac jer lijepog pogleda nam nitko prije nije skrivao. Važno je da ne skrenemo lijevo prema dolje nego desno strmo prema gore. Uskoro dolazimo do granice Velike planine. Njene paše su svuda okružene žičanom ogradom, rijetko drvenom ili kamenom. Tamo gdje staza prelazi ogradu su obično lijepa žičana vrata koja ljeti treba zatvarati. Samo staza preko Rigelja mora se probiti kroz barikadu od suhih grana bez vrata.
Na planini se staza brzo račvrtava i gubi jer su paše same široke staze i prilično je svejedno gdje hodamo. Da dođemo na vrh moramo se držati što dalje desno, kroz Družinski Ror do Zelenog roba, odatle pa najbolje ispod žičare do Gradišča.

Ob poti: Lovska koča Sivnik (975m), Rigelj (1400m), Zeleni rob (1550m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga