Kraljev hrib - Gradišče (Velika planina) (čez Sivnik in Rigelj)

Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo do Kamnika, a zatim nastavljamo vožnju u smjeru Kamniške Bistrice i žičare na Velikoj planini. U Stahovici nastavljamo lijevo (smjer Kamniške Bistrice i žičare Velika planina) i pratimo umjerenu usponsku cestu do velikog parkirališta kod donje stanice žičare na Velikoj planini (parkiralište se nalazi s desne strane ceste).

Opis puta:
Ovaj put nije prečac kojim bi išle horde ljudi. Upravo suprotno. Napravi koji zaokret više koliko je potrebno, a tamo ćete sresti više divokoza nego ljudi.
Parkiramo kod donje stanice žičare i idemo makadamom prema Kraljevom hribu. Kod trafoa skrećemo desno na široku šumsku cestu koju napuštamo kod hranilišta i lovne osmatračnice. Da bi ovdje neki došli s autom, moguće je i parkirati. Nastavljamo novom, ali lošijom šumskom cestom koja bez upozorenja završava prije Šimnova trga. Odavde dalje vodi dobro uhodana staza, a na prvo križanje nailazimo tek nakon pola sata. Usred bukove šume treba obratiti pažnju na vrlo posebno stablo bukve, na kojem se nalaze strelice za lijevo i desno, te mnoštvo urezanih grafita. Lijevo vodi brza staza na Rigelj, a mi idemo desno pješačkom stazom koja je osjetno manje uhodana od ove kojom smo mi došli, ali laka za praćenje i nezahtjevna.
Sljedeći prijelaz je kod lovačke kuće Sivnik koju ne smijemo promašiti. Vikendica je vidjela i bolje dane, a danas je praktički samo ruševina. Pješačka staza kojom smo došli nastavlja ravno pored vikendice, a mi skrećemo na slabo uhodanu lovačku stazu koja odmah iza vikendice počinje u blagim cik-cak uzdizanjem uz neizrazit greben Sivnika. Čak i iskusno oko mora odvojiti vrijeme da vidi stazu. Ali kad se oči naviknu na mrak, naviknu se i na ovakvu stazu i ubrzo je nije teško slijediti.
Taman kad nam je dosta šume dolazimo na čistinu. Prilično je strma i ljeti se u visokoj travi staza praktički ne vidi. Osjećamo ga samo pod tabanima. Dolazimo dolje lijevo na čistinu i nakon nekoliko ukosnica na kraju je napuštamo gore desno. Dalje slijedi malo šume pa nova čistina koju samo prelazimo. Ostavljamo ga malo više uz neku stijenu. Odavde već vidimo sljedeću livadu. Tu nailazimo na ogromnu stijenu koja ima rupu u kojoj se skuplja voda – izvor vode.
Pred nama nije obična čistina, već mala dolina, koja se strmo uzdiže pravo prema vrhu Velike planine. Točno u sredini je prijelaz, koji je toliko loše označen da ga ni Google ne može pronaći. Da ne bi bilo prelagano, staza se ne odvaja samo na dva kraka nego na tri. Došli smo na pješačku stazu koja ulazi u livadu lijevo ispod, gledajući prema gore, a mi ćemo je napustiti lijevo prema gore. Druge dvije staze napuštaju livadu u sredini desno i gore desno. Nema panike, još uvijek smo na pristojnoj lovačkoj stazi, još je ovo daleko od bespuća. Ali tko ne zna za ovaj prijelaz, teško da će ga primijetiti i mogao bi krenuti nekom od pješačkih staza, ne znajući da postoji izbor.
Kada na grebenu izađemo iz ravnice staza neočekivano skreće prema dolje. Mnogi će biti razočarani, jer maloprije se gotovo vidio rub planinskog pašnjaka, a sada pješačka staza ide malo dolje, malo gore, pa još malo dolje... Tako je to lovcima glavna briga zar ne. t kako doći do vrha što je brže moguće. Ali pješačka staza na nekim mjestima uzvraća lijepim pogledom, rijetkim cvijetom ili divljom životinjom, kakvu planinar ne viđa svaki dan.
Na sljedećem raskrižju uključujemo se na pješačku stazu koja vodi ravno na Rigelj. Tamo bismo došli, kad bismo kod te bukve skrenuli lijevo. Prijelaz na grebenu čiji je produžetak vidikovac. Ako želimo ići tamo moramo proći pored ogromnog mravinjaka, koji je postao toliko velik, da je zbog njega potrebna prava obilaznica. Ali ne trebamo ni ići na vidikovac, jer i prije je bilo dovoljno lijepog pogleda. Bitno je da ne skrećemo lijevo prema dolje nego desno strmo prema gore. Uskoro dolazimo do granice Velike planine. Njegovi pašnjaci su posvuda okolo i okolo ograđeni metalnom ogradom, rijetko drvenom ili kamenitom. Tamo gdje se pješačka staza križa obično su lijepa metalna vrata, koja ljeti moramo zatvoriti. Samo pješačka staza preko Rigelja mora bez vrata proći barikadu od suhog granja.
Na planinskom pašnjaku pješačka staza se brzo razdvoji i nestane, jer sami pašnjaci su široki pješački put i nije svejedno kuda hodamo. Do vrha se moramo držati desne strane, kroz Družinski Ror do Zelenog roba, a odatle najbolje odmah ispod sjedežnice do Gradišča.

Ob poti: Lovska koča Sivnik (975m), Rigelj (1400m), Zeleni rob (1550m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga