Polazište: Mallnitz (1215 m)
| Širina/Dolžina: | 47,01480°N 13,18530°E |
| |
Vrijeme hoda: 7 h
Težina: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 2037 m
Visinska razlika po stazi: 2100 m
Zemljovid:
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 22.818
 | 4 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Spittala vozimo prema Lienzu, ali samo do naselja Möllbrücke. U spomenutom naselju primjećujemo oznake za Mallnitz i alpsku cestu na Großglockner. Pratimo tu cestu do naselja Obervellach, gdje nas oznake za Mallnitz usmjeravaju desno. Iza sela cesta počinje strmije se penjati i nakon nekoliko kilometara uspona dovodi nas do alpskog mjesta Mallnitz. Dalje vozimo još nekoliko kilometara do donje stanice žičare na Ankogel (Ankogelbahn), gdje parkiramo na velikom parkiralištu.
Opis staze:
Na kraju parkirališta ćemo na lijevoj strani ceste primijetiti smjernokaze koji nas usmjeravaju lijevo na skijašku stazu. Pot se zatim prilično strmo penje po skijaškom polju povremeno prolazi i kroz šumu ili po planinskoj cesti. Ako negdje na putu skrenemo s označene staze možemo pratiti i planinsku cestu ili skijaško polje. Nakon dobre sata hoda od izlazne točke dolazimo do srednje stanice žičare gdje je i koća Hochalmblick.
Malo iznad koće su smjernokazi koji nas usmjeravaju naprijed po skijaškom polju. Pot prvo ide po travnatim padinama na lijevoj strani žičare, zatim skreće lagano desno i preko nekoliko potočića dovodi nas na desnu stranu žičare. Pot se zatim penje paralelno s žičarom prema sedlu Etschlsattel (2546m). Malo prije sedla s lijeva se nam priključuje i pot od koće Mindener Hütte. Na sedlu idemo lijevo i slijedi samo još kraći uspon do gornje stanice žičare.
Od gornje stanice nastavljamo ravno u smjeru Hannoverhaus, desno vodi direktna i nekoliko minuta kraća pot prema Ankoglu. Od gornje stanice žičare do koće imamo još približno 15 minuta uspona.
Kod koće slijedimo oznake Ankogel. Prvo se malo spustimo do manjeg sedla gdje idemo desno, lijeva pot vodi prema vrhovima Grauleiten i Plattenkogel. Nekoliko metara ispod sedla dolazimo ponovno do raskrižja gdje se nam s desne priključuje direktna pot od gornje stanice žičare. Ovaj put idemo lijevo i zatim u blagom spustu prelazimo južne padine ispod spomenutih vrhova. Kad dođemo do smjernokaza nastavljamo ravno u smjeru prema Ankoglu. Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo ponovno do smjernokaza gdje idemo lijevo za oznakama Ankogel. Nakon kraćeg uspona po relativno blagoj padini pot skreće lagano lijevo i počinje se penjati uz ledenjak Lassacher Kees. Ledenjak je relativno blag i nema pukotina. Pot zatim ponovno skreće lijevo i penje se prema provaliji Radeck Scharte. Na provaliji idemo desno i po kamenitom grebenu dosežemo vrh Kleine Ankogel. Greben od provalije prema vrhu je na nekim mjestima blago izložen ali suh ne stvara problema.
S vrha idemo lijevo i nastavljamo po glavnom grebenu. Pot prema vrhu Ankogla zatim ide po desnoj strani grebena i postaje nešto zahtjevnija. Istočno pobočje Ankogla po kojem se penjemo prilično je strmo i na nekim mjestima i opasno za klizanje. Treba je paziti jer se granitne ploče po kojima se penjemo nisu sve najstabilnije. Prema vrhu pot zatim skreće lagano lijevo i dovodi nas do križa i knjige za upise. Pravi vrh dosežemo ako od križa nastavimo još nekoliko desetaka metara po izloženim grebenu.
Na stazi: Hochalmblick (1940m), Etschlsattel (2546m), Bergstation Ankogel (2636m), Hannoverhaus (2720m), Radeck Scharte (2872m), Kleine Ankogel (3096m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
Rasprava o izletu Mallnitz - Ankogel
|
| triglavski8. 07. 2008 |
Prošle godine 25. rujna vrijeme nije obećavalo najbolje, ali budući da je sve bilo spakirano, krenuo sam poslijepodne na put Bovec - Trbiž - Spittal - Obervellach - Mallnitz. Večer u Mallnitzu djelovala je prilično zapušteno, pa sam uskoro otišao na odmor. S obzirom na vremensku napovijest da će na početku još nekako držati, krenuo sam prije 4 ujutro. Od donje stanice žičare uzeo sam skijašku stazu i djelomično cestu prema koći Hochalmblick (zatvorena radnim danom) i naravno odmah dalje. Inače dugačku pot skraćivao sam promatranjem neba i razvojem oblaka te traženjem markacija. U prvoj svjetlosti stigao sam do gornje stanice žičare i skrenuo do koće Hanoverhaus, koja je malo izvan puta. I ona je naravno u to vrijeme zatvorena, ali pronašao sam bivak u donjem prostoru namijenjen samo za hitne slučajeve, ima 6-8 ležaja i štednjak na drva. Do tu 2 sata 45 min. Naravno odmah nastavljam po stazi 502 prvo lagano nizbrdo i oko do raskrižja gdje staza (520) konačno skreće gore. Snijeg počinje oko 2600 m, prvo samo nanose, iznad 2700 m, to je na rubu morene gdje se već nalazi povezan, naravno još uvijek moguće i po golom. Snijeg drži, tako da je hod lagodan. Vrhovni dio već je u to vrijeme prekrila magla, kao i susjedne vrhove, samo dolje prema dolini je čisto. Na Malom Ankoglu stavim dereze i štapove zamijenim cepinom. Slijedim stazu prethodnika od prije nekoliko dana, koji su više gazili po golim stijenama nego se držali označene staze, pa idem po svom po snijegu. Ubrzo dosegnem križ, ali nastavljam još nekoliko metara po grebenu gdje dosegnem najvišu točku. Put od gornje koće do vrha obavio sam u 2 sata. Zatim se vratim do križa, čak se i magla polako razbistrava zahvaljujući blagom JV vjetru. Nakon otprilike pola sata pauze na vrhu okrenem se u suprotnom smjeru i u 13:30 već sam u sunčanoj dolini. I na tako poznatoj gori tog dana osim nekoliko kamzika i svižnjaka nisam sreo nikoga.
|
|
|
|
| NEIC00825. 08. 2008 |
Zar nije potrebno unajmiti vodiča za obilazak planina u Austriji?
|
|
|
|
| Mravlja19839. 07. 2009 |
Zdravo.
Zanimam se za spomenutu turu. Zanima me kako je s tim ledenjakom. Je li moguće ljeti na vrh bez dereza i cepina? Piše da ljeti nije potrebno ali radije se uvjerim. A kako je s kacigom u Austriji? Je li obvezna?
Hvala i LP
|
|
|
|
| čemšeničan9. 07. 2009 |
Bio sam na Ankoglu 21.7.2007., te godine zima nije bila darežljiva sa snijegom, ali sam ipak imao dereze sa sobom i nisam trebao ni dereze ni cepin, prelazak ledenjaka je bio moguć bez, ali oprezno, bio sam bez kacige. Za ovogodišnji uspon preporučujem da uzmeš dereze i cepin, jer ima još puno snijega u visokogorju, mislim da između malog i velikog Ankogla neće proći ove godine bez dereza i cepina. Za kacigu odluči sam, tada je nitko nije imao ni mi koji smo bili jedini Slovenci na vrhu tog dana ni austrijski planinari. Kad obaviš turu javi mi. Sretan put.
|
|
|
|
| nisa20. 07. 2010 |
Pozdrav,
koliko vremena treba od Ljubljane do donje stanice žičare, i koliko od gornje stanice do vrha Ankogla. Je li netko bio tamo ove godine, molim napišite kakve su razmere: snijeg itd...
Ljubazan pozdrav!
|
|
|
|
| mmalok21. 07. 2010 |
Od gornje stanice do vrha smo mi u subotu 17. potrošili 2,5 sata, prelazeći samo jedno snježište (lednik), koje ima gaz i nije problematično, pri povratku pak možeš koristiti lednik za spust (što konkretno skraćuje vrijeme silaska). Stanje sa slikama na http://www.pdmaticams-drustvo.si pod album slika. Želim vam barem takve uvjete kao što smo ih imali mi.
LP
|
|
|
|
| VanSims29. 08. 2011 |
Prva žičara ide gore ujutro u 8.30, zadnja dolje u 16.00 (stanje kolovoz 2011).
Završni greben je tehnički zahtjevan, izložen i ni po čemu za vrtoglavce.
Unatoč tome turu toplo preporučujem svima koji već imaju iskustva s zahtjevnim stazama (ne nužno vrlo zahtjevnim), ali neka ovo ne bude prva zahtjevna staza.
Što se tiče ledenjaka, prelazimo njegov gornji ostatak. Štapovi su od velike pomoći, možemo ići i oko po stenama, ali oprezno (nestabilne, krhke). Stanje: ljeto, 2011.
|
|
|
|
| VanSims4. 09. 2011 |
Zaboravio sam reći da ne radi u ponedjeljak i utorak
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.