Najdihojca - Lubnik (vzhodni raz)

Pristup do ishodišta:
Vožimo se u Škofju Loku i dalje do Podlubnika. Parkiramo na malom parkiralištu pod vrtcem Najdihojca.

Opis puta:
S parkirališta se uputimo do mostića nekoliko metara daleko preko Selške Sore, koji pređemo i odmah iza mosta skrenemo desno na stazicu koja vodi uz rečno korito. Nalazimo se na području zvanom Vincarje. S lijeve strane imamo prvo livadu, zatim polje, uskoro na suprotnom bregu Sore ugledamo malu hidroelektranu pored koje prolazimo. Nastavljamo po stazi, kasnije širem putu uz korito, sve dok ne ugledamo na stablu uz put s desne strane smjernu ploču za Lubnik, koja je već prilično "obuhvaćena" korom i upućuje nas lijevo u brdo. Mi idemo ravno naprijed. Kad stignemo do Veštrskog mosta ne prelazimo preko njega, već skrenemo lijevo i držimo se tog puta, hodamo uz gornji rub puta dok se ne spusti. Onda strmo skrenemo u brdo, put se suzi u stazu. Staza prolazi mimo pećine s izvorom vode, dolazimo na livadu (POZOR!! Ljeti je ovdje jako zaraslo, gusto kao u džungli, pa polako i oprezno dok se livada ne otvori!). Kad prijeđemo livadu, skrenemo lijevo na makadamski put, napravimo jedan zavoj i idemo prema Praprotni, ravno. Napravimo par koraka, kad put počne strmo silaziti, skrenemo lijevo na slabo vidljivu stazicu, odmah nakon kraćeg uspona pa strmo desno u brdo na besstazni teren. Prijeđemo put, staza je tu ponekad malo vidljiva. Tu počinje iznimno strm uspon. Penjemo se dok ne prođemo mimo balvana i prijeđemo put dva puta. Sada smo na nadmorskoj visini 650 m, staza se penje do posljednjeg puta na 773 m. Odmah zatim slijedi još teži dio, puzimo preko balvana, neke zaobilazimo. Nakon tog dijela, na visini oko 815 m, stazica prekriža besstazni teren. Držimo se nje lijevo. Prijeđemo neizražajan klizavi hudournik čije je korito prekriveno lišćem i na prvi pogled uopće ne liči na hudournik. Zatim dolazi težak dio. Police su lijepo vodenje, pomaže nam jeklenica (zdrs je smrtonosan). Kad jeklenica završi, idemo ravno u stijene. Puzimo preko manjih stijena, teren postaje sve strmiji, manje stijene malo više zamjenjuju balvani. Direktno prelazimo preko balvana, II. stupanj 8 m. Zatim malo idemo grebenčićem preko stijena i ponovno malo plezamo preko većih balvana, balvani polako nestaju. Dolazimo direktno ispod koće, ugledamo balvane ispod koće i manju pećinu. Idemo ravno kroz koprive i izlazimo kod kapelice. Nekoliko koraka i već smo na vrhu Lubnika. Vjerojatno nije potrebno naglašavati da je pot samo za iskusne, svi prijelazi, penjanje preko i među balvanima po mom mišljenju predstavlja solidan II do II+ stupanj, osim ako ga ne otežamo još više. Grapa su također vrlo neugodne, klizave i izrazito opasne za zdrs koji može biti koban. Pot je već od početka, iz Soteske jako strm i izložen. Već tu počinje II. stupanj. Više, nakon prijelaza s jeklenicama sve je još strmije, kamenito i izloženo. U donjem dijelu balvane može se zaobići, u gornjem ih je potrebno preći. SAMO ZA ISKUSNE KOJIMA ORIJENTACIJA KAO I VRLO KLIZAVI, STRM TEREN NE PRAVI PROBLEMA!!

Preporučujemo: slični izleti, panorama, upisna knjiga