Oberissalm - Innere Sommerwand (pristop preko Sommerwandskega ledenika)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane se odpeljemo autocestom mimo Salzburga u smjeru prema Münchenu. U višestepenom raskrižju Dreieck Inntal usmjerimo se na cestu A93 u smjeru Innsbruck/Kufstein/Brenner. Po povratku u Austriju nastavljamo do razvoda s izlazom Innsbruck-Mitte. Tu ne skrećemo prema Innsbrucku, nego nastavljamo autocestom A13 u smjeru prema prijelazu Brenner. S autoceste skrećemo kod izlaza 10-Schönberg i udobnom cesti kroz Stubajsku dolinu slijedimo do mjesta Neustift im Stubaital, gdje na kružnom toku u sredini mjesta biramo prvi izlaz i uzlaznoj cesti slijedimo do sela Milders. U Mildersu slijedimo cestu Mühlenweg i putokazima za Oberissalm. Do planine nas čeka cca. 8 km uvijek uže asfaltnog puta, po kojem se često šetaju stoke, pa je potrebno u predviđeno vrijeme vožnje uračunati eventualno čekanje prolaza. Na planini Oberissalm parkiramo na uređenom parkiralištu, gdje parkirna naknada iznosi 5 eura na dan.

Alternativu nudi vožnja kroz sjevernu Italiju: u tom slučaju se iz središnje Slovenije autocestom A2 odpeljemo do jednog od graničnih prijelaza s Austrijom i nastavljamo put do Lienza. Tu nastavljamo cestom 100 i mimo prijelaza Prato alla Drava uvezemo se u Italiju. U Italiji slijedimo cestu SS49 sve do čvorišta s autocestom A22 u smjeru prema prijelazu Brenner. Za prijelazom nastavljamo u smjeru prema Innsbrucku do izlaza Schönberg. Od tamo nastavljamo po gore opisanoj smjeru.

Opis puta:
Na planini se kod putokaza iznad parkirališta usmjerimo na široku makadamsku cestu koja nas u nekoliko minuta uglavnom vodoravnog hoda prema jugozapadu dovodi do dobro označenog odvajanja uže staze koja nas uz lijepa razgledanja na istočni dio Alpeinskog pogorja i planinu Oberiss ispod nas u cik-cakovima relativno blago vodi kroz rijetku visokogorsku šumu. Nekoliko više prelazimo na travnatu padinu obraslu visokogorskom alpskom vegetacijom uz rub gornjeg dijela doline Obergbacha, nagib pa uz lijepa pogleda prema koći Franza Senna i Vordere Sommerwandu iznad nje postupno jenjava. Uz ugodnu i razglednu stazu kojoj slijedimo u zadnjem dijelu puta do koće, mimo planšarije na planini Alpeiner uz privlačnu vodenu pokrajinu u dobrim petnaest minuta uspavamo se do popularne Franz-Senn-Hütte; od izlazne točke do koće ima približno sat i pol hoda.

Kod koće primijetimo putokaz koji nas odlučno usmjerava prema jugu po stazi koja vodi prema Sommerwandskom ledenjaku, Vordere i Innere Sommerwandu. U početku prilično lagodna staza vijuga preko travnate padine i nešto više teče paralelno s potokom nastalim na Sommerwandskom ledenjaku. Preko djelomično kamenitog ruba približavamo se sjevernom grebenu Sommerwanda i stazu nastavljamo po kamenitom svijetu ispod istočnog obronka Vordere Sommerwanda. Nakon približno sata hoda od koće nailazimo na raskrižje: označenom stazom koja skreće oštro desno prema obronku Vordere Sommerwanda možemo u dobrim 20 minuta popeti se na najnižu imenovanu uzvisinu grebena Sommerwanda, staza prema Sommerwandskom ledenjaku nastavlja ravno u smjeru prema jugu; na tom mjestu staza osim kakvog ostarelog i izblijedjelog primjerka više nije označena, a u orijentaciji do dna ledenjaka pomažu nam smjelo postavljeni kamenčići.
Nekoliko vremena još relativno polako prelazimo ispod grebena Sommerwanda, zatim se nakon kraćeg uspona spuštamo prema dnu ledenjačke udoline. Slijedeći brojnim kamenčićima po kamenitom svijetu prelazimo mimo (ljeti presahnulog) ledenjačkog jezera do ruba zapadnog dijela Sommerwandskog ledenjaka. Oprez: preko zapadnog dijela ledenjaka u smjeru prema Kräulschartu obično vodi jasno vidljivi gaz, u tom području pa ne bi trebalo biti ledenjačkih pukotina; to ne vrijedi bezuvjetno za istočni dio ledenjaka ispod Knotenspitzena, pa se držimo provjerenog terena.
U blizini najniže točke udoline ispod Sommerwanda kamenčići uz rub snježnog polja malo se izgube, mi pa se okrenemo prema sljedećem cilju: oazi ravnog kamenja usred ledenjaka, iznad koje ćemo moći pratiti vidljive stope u snijegu koje nas će dovesti ispod sedla Kräulscharte. Kako bismo izbjegli zahtjevnije penjanje preko pečine po snijegu desno od kamenja prelazimo do lakše prohodnog terena gdje se penjemo do kamenja. Među relativno oštrim kamenjem kamenitog pasa ponovno možemo pratiti kamenčiće koji nas pouzdano dovode do ruba kontinuiranog ledenjaka. Tu se okrenemo prema gore prema očitnom sedlu iznad zapadnog dijela Sommerwandskog ledenjaka; ljeti i jeseni nam će put do njega vjerojatno olakšati tragovi u snijegu, inače umjereno strmi ledenjak prelazimo prema jugozapadu. Odmah ispod sedla kada nam se otvori lijep pogled prema vrhu Innere Sommerwanda na desnoj strani nagib se povećava; u zaleđenom snijegu ovdje je zimska oprema više nego dobrodošla.
Zahtjevnost ulaska u razlomljenu stijen pod sedlom Kräulscharte ovisi o godišnjem dobu odnosno vremenskim uvjetima: najlakše je zimi i proljeće, ljeti i jeseni pa moramo do napete konopice koja nam olakšava uspon preko stijene popeti se preko nekoliko neugodnih stijena. Uz dobrodošlu pomoć odozgo pričvršćene konopice i nekoliko koraka na vrhu penjemo se preko umjereno strme stijene; bez pomoći konopice bili bismo konkretno II. stupnja. Na sedlu koje povezuje grebene Sommerwanda i Kräulspitza usmjerimo se desno (zapadno) i po prilično širokom grebenu penjemo se do prirodnog prolaza između velikih zupčastih stijena.
Na tom mjestu imamo dvije mogućnosti: do vrha možemo se probiti preko zapadnog ili istočnog obronka pod grebenom planine. Bitno sigurnija i ugodnija je potonja ("desna") izbira jer se na istočnoj strani planine relativno jednostavno možemo prepustiti vođenju tragovima prethodnika, najprikladniji smjer pristupa pokazuju i sidrenja koja se pojavljuju u dovoljno kratkim razmacima da po potrebi omogućavaju pouzdano osiguranje. Na putu moramo popeti nekoliko kraćih pragova, zahtjevnost penjanja pa nigdje ne prelazi I. stupanj. Nakon cca. 15 min. uspona od Kräulscharta preko izloženog i krutljivog svijeta (pri čemu je kamenje na istočnoj strani vršne strukture planine znatno manje razbijeno i nestabilno nego na njenom zapadnom obronku) penjemo se do križa na razglednom vrhu u vrlo uzbudljivom visokogorskom okruženju.
Do vrha se može probiti i zapadnim obronkom pod vršnim grebenom što zbog velike krutljivosti i time povezane objektivne opasnosti ne preporučujem. Kako bismo izbjegli rizičan uspon po razbijenom kamenju do stupnja tik ispod vrha može se popeti preko ravnog kamenja (II).

Uspon na Innere Sommerwand visokogorska je tura koja zahtijeva odgovarajuće planinarske iskustvo: potreban je osjećaj za orijentaciju jer se uglavnom krećemo po inače prilično preglednom ali neoznačenom i prilično udaljenom svijetu, zahtjevni vršni dio bezpotan je iako se na više mjesta može pristojno orijentirati uz pomoć tragova prethodnika; ukoliko idemo optimalnim smjerom uspona (slobodno) penjanje u gornjem dijelu inače nigdje ne prelazi I. stupanj ako pak nismo previše zabrinuti traženjem najlakših prolaza zahtjevnost penjanja može se izrazito povećati. Iako je ledenjak relativno lako prohodan i u zapadnom dijelu nije puknut potrebno je imati barem osnovno poznavanje kretanja u ledenjačkom svijetu što posebno dolazi do izražaja kod zahtjevnijih vremenskih uvjeta.
Bez obzira na to Innere Sommerwand među tehnički najlakšim i orijentacijski najmanje kompleksnim dostupnim tritisočakom u prilično udaljenom i još uvijek izrazito ledenjačkom svijetu Alpeinskog pogorja. Upravo zato uspon na Innere Sommerwand može biti privlačan izbor izleta za dobro iskustvenog planinara - na vrhu se namreč nađemo u srcu udaljenog svijeta prostranih ledenjaka gdje rijetke staze vode na vrhove koji se oštro uzdižu nad njima.

Ob poti: Franz-Senn-Hütte (2147m), sedlo Kräulscharte (3069m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti