Oberissalm - Rinnenspitze (običajni pristop mimo Franz-Senn-Hütte)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane vozimo se autocestom pored Salzburga u smjeru prema Münchnu. Na višekatnom čvorištu Dreieck Inntal usmjerimo se na cestu A93 u smjeru Innsbruck/Kufstein/Brenner. Po povratku u Austriju nastavljamo do razvoda s izlazom Innsbruck-Mitte. Ovdje se ne skrenemo prema Innsbrucku, već nastavljamo po autocesti A13 u smjeru prema prijelazu Brenner. S autoceste skrenemo kod izlaza 10-Schönberg i udobnom cesti kroz Stubajsku dolinu pratimo do mjesta Neustift im Stubaital, gdje na kružnom toku u sredini mjesta biramo prvi izlaz i uzlaznoj cesti pratimo do sela Milders. U Mildersu pratimo cestu Mühlenweg i putokazima za Oberissalm. Do planine nas čeka cca. 8 km uvijek uže asfaltnog puta, po kojem se često šeta stoka, pa je potrebno u predviđeno vrijeme vožnje uključiti eventualno čekanje prolaza. Na planini Oberissalm parkiramo na uređenom parkiralištu, gdje parkirna naknada iznosi 5 eura na dan.

Alternativu nudi vožnja kroz sjevernu Italiju: u tom slučaju se iz središnje Slovenije po autocesti A2 odvezemo do jednog od graničnih prijelaza s Austrijom i nastavljamo put do Lienza. Tu nastavljamo cestom 100 i mimo prijelaza Prato alla Drava odvezemo se u Italiju. U Italiji pratimo cestu SS49 sve do čvorišta s autocestom A22 u smjeru prema prijelazu Brenner. Za prijelazom nastavljamo u smjeru prema Innsbrucku do izlaza Schönberg. Od tamo nastavljamo po gore opisanoj smjeru.

Opis puta:
Na planini kod smjera nad parkiralištem uputimo se na široku makadamsku cestu, koja nas u nekoliko minuta uglavnom vodoravnog hoda prema jugozapadu dovodi do dobro označenog odvajanja uže staze, koja nas uz lijepa razgledi na istočni dio Alpeinskog pogorja i planinu Oberissalm ispod nas u okretima relativno blago vodi kroz rijetku visokoplaninsku šumu. Nekoliko više prelazimo na travnatu padinu s visokoplaninskom alpskom vegetacijom uz rub gornjeg dijela doline Obergbacha, nagib pa uz lijepa gledanja prema koći Franza Senna i Vordere Sommerwandu iznad nje postupno jenjava. Po ugodnoj i razglednoj stazi, kojoj slijedimo u zadnjem dijelu puta do koće, mimo planšarije na planini Alpeiner po privlačnoj vodenoj krajini u dobrim petnaest minuta penjemo se do popularne Franz-Senn-Hütte; od izlazne točke do koće ima približno sat i pol hoda.

Kod velikog smjera nakon mostića tik uz koću slijedeći oznake za Rinnenspitze i Rinnensee uputimo se desno (prema sjeveroistoku) i po stazi koja vijuga preko travnate padine penjemo se do kratkog kamenog prolaza iznad korita potoka; prolaz je osiguran nekoliko čeličnih kabela, koji u suhim uvjetima služe samo kao dodatna potpora. Uskoro nakon skoka nagib malo popušta i uz čudesne razglede na greben Sommerwanda i preostale vrhove u Alpeinskom pogorju neko vrijeme ugodno se penjemo po relativno širokoj stazi iznad travnatih obronaka. Uskoro se otkriva vrh našeg cilja, staza pa počinje skretati prema zapadu. Na rubu visokoplaninske planote koja gosti Rinnenspitze i Rinnensee nailazimo na klupu na razglednoj točki i odlučno se uputimo desno prema vršnoj strukturi Rinnenspitze. Travna prostranstva postupno prelaze u kamenji nastavak stijene Rinnenspitze, preko kojeg se po stazi koja više-manje vješto izbjegava oštre rubove šljunka s relativno velikim kamenjem strmije penjemo do raskrižja ispod vršne strukture Rinnenspitze. Odavde do vrha imamo još približno 45 minuta uspona, do jezera Rinnensee nas dijeli samo kratka šetnja (uz uspon ili spust preporučujem posjet ovom privlačnom visokoplaninskom jezeru).

U završnom dijelu uspona na Rinnenspitze sve strmija staza nas vodi preko razbijenog kamenja planine, gdje je mjesto pomagati se rukama. Uz relativno brz uspon prema grebenu koji jasno vidimo pred sobom otvaraju se lijepi pogledi na jezero ispod nas. Nakon manje od pola sata hoda od raskrižja oznake nas dovedu do početka osigurane staze koja nas odavde prati sve do vrha.
Prvo uz pomoć kabela i brojnih skoba preko prilično strmog ravnog kamenja penjemo se do zupčastog vršnog grebena Rinnenspitze, gdje nam preko najzahtjevnijih mjesta pomaže kabel. Nakon kratkog prolaza ne baš izloženog grebena uz pomoć kabela i klinova penjemo se preko strmog skoka (ključna točka) i tik ispod grebena prelazimo na južnu stranu planine. Kad pred sobom ugledamo vršni križ, do najviše točke izleta čeka nas samo završni uspon preko nešto krusljivog vršnog obronka planine, koji olakšavaju žičane vrvice.

Unatoč tome što Rinnenspitze nije tako lako dostupan tritisočak kao neki drugi u Stubajskim Alpama (npr. Sulzkogel ili Zischgeles), put do njega u suhim uvjetima iskusnom planinaru ne bi trebao postavljati previsoke prepreke, zbog lijepog razgleda s vrha i prilično dinamične staze uspona koja prolazi kroz pomalo primamljivu planinsku krajinu, vrh je idealan za početak istraživanja najviših dijelova Stubajskih Alpa. To se vidi i po posjećenosti, jer je Rinnenspitze jedna od najposjećenijih planina u Alpeinskom pogorju, čemu doprinosi i status jednog od 7 "klasičnih vrhova Stubaja".

Ob poti: Franz-Senn-Hütte (2147m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti