Parkirišče Stubaier Gletscher (Mutterbergalm) - Zuckerhütl (običajni pristop z zahoda)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane se odpeljemo autocestom mimo Salzburga u smjeru prema Münchnu. U višestepenom raskrižju Dreieck Inntal usmjerimo se na cestu A93 u smjeru Innsbruck/Kufstein/Brenner. Po povratku u Austriju nastavljamo do razvoda s izlazom Innsbruck-Mitte. Tu ne skrećemo prema Innsbrucku, nego nastavljamo autocestom A13 u smjeru prema prijelazu Brenner. S autoceste skrećemo na izlazu 10-Schönberg i udobnom cestom kroz Stubajsku dolinu slijedimo do naselja Neustift im Stubaital, središta Stubajske doline, i Volderau, gdje se još uvijek široka asfaltna cesta počinje nešto izraženije uspinjati u smjeru Mutterbergalm i skijaškog područja "Stubaier Gletscher". Uskoro na lijevoj strani ugledamo veliki slap Grawa i parking pri istoimenskoj planini, nešto više pa i parking namijenjen usponu prema Sulzenauhütte. Nakon nekoliko minuta daljnje vožnje parkiramo na jednom od brojnih parkinga pod skijaškim područjem "Stubaier Gletscher".

Alternativu nudi vožnja kroz sjevernu Italiju: u tom slučaju se iz središnje Slovenije autocestom A2 odpeljemo do jednog od graničnih prijelaza s Austrijom i nastavljamo put do Lienza. Tu nastavljamo cestom 100 i mimo prijelaza Prato alla Drava uvozimo se u Italiju. U Italiji slijedimo cestu SS49 sve do čvorišta s autocestom A22 u smjeru prema prijelazu Brenner. Za prijelazom nastavljamo u smjeru prema Innsbrucku do izlaza Schönberg. Od tamo nastavljamo po gore opisanoj smjeru.

Opis puta:
Većina pohođnika se na Zuckerhütl popne tako da se s serijom žičnica (Eisgrat I i II te Schaufeljoch) odveze do gornje stanice žičnice Schaufeljoch (3158 m) i od tamo spusti prema stanici Fernaujoch (sjedalica Fernau ljeti ne radi). Ovaj opis se odnosi na pravovjerniju pristupnu varijantu, pri kojoj se s parkirišta prema sedlu Fernaujoch uputimo pješice; ova verzija je osobito prikladna za silazak i ako želimo izbjeći znatnu cijenu karte.

Malo iznad donje stanice žičnice Eisgrat I prijeđemo mostić i slijedeći smjernokaz skrenemo lijevo na put koji vodi prema Dresdner Hütte. Dobro označena staza prvo lagodno vodi stazom među rijetkom vegetacijom, nakon približno pola sata hoda pa se nešto strmije penje preko travnatog obronka. Staza koja serpentinama savladava strminu, nakon manje od sat i pol dovede do koče Dresdner Hütte.

Kod koče na rubu skijaške staze izlazimo na cestu koja nas preko pojedinih prečica vodi prema donjoj stanici sjedalice Fernau. Tu se odlučno uputimo prema jugu i preko ledenjaka Fernauferner popnemo do daleko vidljivog sedla Fernaujoch. Pri prelasku ledenjaka najlakše se orijentiramo grubo slijedeći trasu sjedalice, po pravilu nas ljeti vode tragovi prethodnika. Orijentacija u jasnom vremenu nije zahtjevna.

Na Fernaujochu nam se pridružuje put koji s zapada dolazi od gornje stanice žičnice Schaufeljoch; ovaj put je približno sat i pol kraći od opisane smjernice. Uspon nastavljamo istočno dugim grebenom koji se od Fernaujocha pruža prema zapadnom oštru Aperer Pfaffa; greben je krutljiv, ali nije posebno strm, a orijentaciji pomažu ometi.
Na visini oko 3220 m staza prelazi prema jugu i zaobilazi kraj JZ grebena Aperer Pfaffa. Neoznačena staza nas zatim preko šljunka vodi do očitnog prijelaza Pfaffenjoch (3208 m) na rubu ledenjaka Sulzenauferner. U obrnutom smjeru je zbog nešto nepreglednog terena ponekad teško pronaći pravi put između Pfaffenjocha i grebena koji vodi prema Fernaujochu.

Na prijelazu prijeđemo kamenje i spustimo se k ledenjaku Sulzenauferner. Čeka nas manje od sat hoda po prostranom ledenjaku, tijekom kojeg u smjeru prema jugoistoku prolazimo ispod cijelog sjevernog oštra Zuckerhütla. Zbog popularnosti puta tijekom cijele godine možemo opravdano očekivati vidljivu stazu koja će nam pomoći pri orijentaciji i udobnosti prelaska.
Istočno od Zuckerhütla se nešto strmije popnemo do mjesta gdje nam se pridružuje put koji dolazi s vrha Wilder Pfaffa (odavde je moguć lak i relativno brz pristup njemu). Od tamo desno od prepadnog ruba u nekoliko minuta popnemo do podnožja kamenjaste vršne strukture Zuckerhütla. Prije zahtjevnog završnog uspona kod podnožja ima smisla ostaviti ruksak.

Uspon preko istočnog čela Zuckerhütla je kratak, ali zbog prepadnog krutljivog terena izložen prirodnim promjenama i objektivno prilično opasan, što posebno vrijedi ako se iznad nas penju drugi pohođnici. Optimalan tijek puta donekle ovisi o vladajućim uvjetima, iako nam služe pojedinačne oznake i sidrišta koja omogućuju osiguranje na kočljivim mjestima.
Od podnožja kamenjatog obronka prvo se popnemo preko nestabilnog šljunka, zatim pređemo nešto prema jugu. Nakon kraćeg izloženog prečenja na primjerenom prijelazu uzdižemo se do nešto blažeg terena pod vrhom. Slijedeći oznake i sidrišta popnemo se preko strmog praga i preko lakše prohodnog vršnog svijeta do malog prostranog, ali vrlo razglednog vrha s velikim križem.

Završni uspon na Zuckerhütl je kratak, ali potencijalno prilično kočljiv čin, što posebno vrijedi u natrpane dane. Penjanje ne prelazi II. stopnju, ali je put mjesto prepadan, kamenje vrlo krutljivo. Zuckerhütl je inače i najviša točka popularne obilaznice "7 summits of Stubai".
Manje iskusnima preporučujem osiguranje užetom odnosno pratnju planinarskog vodiča.

Ob poti: Dresdner Hütte (2308m), Fernaujoch (3055m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti