Parkirišče Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
Polazište: Parkirišče Erichhütte (1339 m)
| Širina/Dolžina: | 47,39164°N 13,04879°E |
| |
Ime staze: Königsjodler
Vrijeme hoda: 7 h 45 min
Težina: iznimno zahtjevan označeni put
Ferrata: D
Visinska razlika: 1602 m
Visinska razlika po stazi: 1900 m
Zemljovid:
Preporučena oprema (ljeto): šljem, komplet za samoosiguranje
Preporučena oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pregleda: 9.374
 | 4 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Kroz tunel Karawanks vozimo u Austriju, zatim nastavljamo vožnju Tauernskom autocestom. Dalje prolazimo kroz tunel Katschberg i kasnije i Tauerntunnel, autocesti prema Salzburgu (također Solnograd) slijedimo samo do izlaza za Bischofshofen, odakle nastavljamo vožnju po četveropasovnici prema već spomenutom mjestu. Iz Bischofshofena slijedimo oznake za Höchkonig i Dienten am Höchkonig. Cesta počinje uspon i dovodi nas na sedlo Dientner sattel. Od sedla nastavljamo još oko 100 metara po cesti koja počinje silaziti, tada ćemo na desnoj strani ceste primijetiti parking na kojem parkiramo.
Opis staze:
S parkinga nastavljamo za oznakama »Erichhütte 30 min« na planinsku cestu koja je zatvorena za promet. Makadamska cesta kojom se penjemo vodi uz paše s lijepim pogledom na Visoke Ture i obližnje vrhove iznad koće Erichhütte. Pot nas zatim vodi kroz kratki pojas šume gdje prelazimo i manji potok. U nastavku put opet ide uz paše sve do koće Erichhütte na planini Schönbergalm.
Od koće nastavljamo desno za oznakama »Königsjodler Klettersteig, Hochkönig« i lagano se penjemo po travnatim obroncima prema sjeveroistoku. Pot nas uskoro dovodi do raskrižja gdje nastavljamo lijevo u smjeru Hochköniga, desno vodi put prema vrhu Taghaube (2159 m).
U nastavku se pot neko vrijeme penje uz rijetko rušje, zatim nas po nešto strmijem travnatom obronku dovodi do još jednog raskrižja. Desno vodi osigurana penjačka staza na Granlspitz (2307 m), mi nastavljamo lijevo prema provaliji Hochscharte.
Pot se ovdje lagano okreće lijevo i s travnatih obronaka nas dovodi na strmije stjenovite obronke koje prvo prelazimo prema sjeveru. Nakon prelaženja put skreće desno i penje se prema provaliji Hochscharte. Na ovom dijelu je put prilično krusljiv i u pomoć nam je i kraća ljestva, ali put ovdje još nije posebno zahtjevan. Na provaliji nastavljamo lijevo i nakon kratkog uspona ponovno smo na raskrižju. Desno se odvaja nešto lakša staza br. 432 koja vodi prema provaliji Birgkarscharte i dalje na Hochkönig ili Hoher Kopf. Mi nastavljamo lijevo i put nas brzo dovodi do ulaza u osiguranu penjačku stazu Königsjodler.
Prije ulaska u penjački dio opremimo se s kacigom i samovarovanjem, preporučljivo je koristiti i penjačke rukavice.
U početnom dijelu se put strmo penje uz ogradu prema grebenu do tornja nazvanog Flower Tower. Slijedi put po nešto izloženim grebenu po kojem se zatim i strmije penjemo. Pot se zatim makne s grebena na lijevu stranu i slijedi prelazak strmih zidova prema uskoj provaliji (težina C/D). Usku provaliju uz pomoć ograde prelazimo na drugu stranu i slijedi strm uspon prema tornju Teufels turm (težina C). S tornja se zatim strmo spustimo (težina C/D) i mostom prelazimo provaliju ispod nas. Most je napravljen od tri ograde, po jednoj hodamo, druge dvije koristimo za držanje i samovarovanje. Slijedi kratko prelazak strmih zidova i strm spust na kojem nam pomažu i neke kuke (težina C).
Nakon spusta put nas dovodi na nešto manje izložen i neosiguran dio staze. Nakon kratkog uspona put je ponovno osiguran i slijedi uspon po još uvijek nešto manje oštrom grebenu prema gore, koji nas dovodi do sljedećeg tornja (težina B/C). Slijedi kratki spust zatim uz pomoć samo jedne ograde (Flying Fox), koja je pričvršćena na susjedni toranj prelazimo provaliju ispod nas. Ako nemamo odgovarajuću opremu za takav prelazak, možemo nastaviti stazom koja se spušta u provaliju. Za prelazak provalije po ogradi preporučuje se korištenje dvostrukog škripca s užetom. Uz neku opreznost moguće ga je preći i s dodatnom popkovinom. Na drugoj strani provalije zatim slijedi opet nešto manje strm uspon uz ogradu. Put nas uskoro ponovno dovodi na izloženi greben (Teufels Hörndl). Nakon nekoliko kraćih uspona i spustova (težina C) slijedi još nešto strmiji uspon do oštrog izrazito izloženog grebena (težina C/D). Pri usponu nam pomažu i neke kuke. U nastavku se još kratko penjemo grebenom, zatim slijedi spust u provaliju. Nešto manje strma staza nas zatim dovodi do raskrižja gdje je desno dolje moguć izlaz za hitne slučajeve. Staza kojom je moguće sići tehnički je manje zahtjevna, ali zbog krusljivosti i rijetkih osiguranja potrebna je znatna opreznost.
Na raskrižju gdje smo otprilike na pola osigurane penjačke staze nastavljamo ravno i penjemo se po manje strmom neosiguranom obronku koji nas dovodi do jednog od težih dijelova staze. Slijedi prilično dug uglavnom okomiti uspon (težina D) na sljedeći toranj nazvan Kummetstein. Na ovom dijelu staze postoji i opasnost od padajućeg kamenja. Malo ispod vrha tornja uz stazu je i knjiga za upise. Slijedi ponovno kratki spust grebenom s kojeg se otvaraju sve ljepši pogledi posebice prema vrhu Hochkönig. Put nas dovodi u sljedeću provaliju i makne se s grebena na lijevu stranu. Slijedi još jedan jako strm uspon (težina D) na kojem nam pomažu neke kuke. Kada dođemo ponovno na greben put postaje neko vrijeme nešto manje zahtjevan (težina A/B). Slijedi zadnji strmiji uspon (težina C/D), zatim put postaje postupno manje zahtjevan i dovodi nas na vrh Hoher Kopf gdje se osigurana penjačka staza završava. Na vrhu otvara se lijep pogled i na sjevernu stranu prema ledenjaku te na ostale vrhove u Berchtesgadenskim Alpama koji se nalaze na njemačkoj strani granice.
S vrha nastavljamo desno prema vrhu Hochkönig koji vidimo pred sobom. Prvo se malo spustimo do provalije Birgkarscharte gdje je raskrižje.
Na provaliji nastavljamo ravno, desno dolje vodi staza br. 432 natrag prema polazištu. Od provalije se put prvo lagano penje zatim se ponovno lagano spusti. Kada dođemo pod obronke vrha Hochkönig put počinje strmije penjati i počinje se otvarati pogled na veći dio ledenjaka koji se nalazi pod obroncima Hochköniga. Put označen crveno-bijelim klinovima nas po nešto strmijem obronku dovodi do raskrižja na sjevernoj strani vrha. Na raskrižju nastavljamo desno i slijedi samo kratak nezahtjevan uspon do vrha.
Opisana staza je izuzetno zahtjevna i pogodna samo za iskusne planinare s obveznim samovarovanjem i dovoljno snage u rukama. Staza je vrlo duga, pa je potrebna i dobra kondicijska spremnost.
Možemo se spustiti natrag prema provaliji Birgkarscharte a zatim dolje stazom br. 432. Pri spustu je potrebna velika opreznost jer je staza vrlo krusljiva i prilično slabo osigurana. Niže se zatim lagano penjemo prema provaliji Hochscharte gdje počinje penjačka staza Königsjodler. Odatle se spuštamo mimo koće Erichhütte natrag do polazišta.
Spust je moguć i lakšom, ali znatno dužom stazom mimo koće Arturhaus.
Na stazi: Erichhütte (1545m), Hochscharte (2283m), Teufelshörnln (2522m), Kematstein (2772m), Hoher Kopf (2875m), Birgkarscharte (2847m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
Rasprava o izletu Parkirišče Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
|
| gapo23. 08. 2012 |
Jučer su nas troje preplezali ovu feratu.
Opis je točan, parkirište se nalazi negdje 300 metara desno od vrha prelaza (ako dođeš u tami da ne tražiš).
Ferata nije ko zna kakva tehnički zahtjevna (LIČNO MNJENJE) ali je prilično duga i sam pristup početku plezalačkog dijela već oduzme dosta snage. Potrebno je imati dosta vode jer do koče koja se nalazi na vrhu nema druge opcije za vodu osim rastopljenog snijega a i to tek sasvim ispod vrha. Za sam uspon treba nekje 2 sata do ulaska u plezalački dio i onda još najmanje 4 sata plezanja do vrha (nekad po dvije trećine a ne na pola plezalačkog dijela moguć je izlaz u sili odnosno prijevremeni spust) i tri sata od vrha neugodnog strmog spusta po škrilju (prijatelj se malo zakotrljao ali ništa ozbiljno)...ovdje bi bilo pametno ipak uzeti duži put preko koče Arturhaus kao što opisuje autor u dopisu.
Tura naporna prije svega zato što se do izlazne točke iz Slovenije (Lesce) vozi se dobrih dva sata tako da je treba s kuće u ovo godišnje doba najmanje u 3.30 ujutro (možda bi bilo pametno prespati negdje u blizini). Može se prespavati i u koči na vrhu (vzorno uređena, lijepi sanitarni objekti, sobe, imaju čak i mašinu za pranje). Prethodno bi bilo pametno rezervirati i pojaviti se na dan dolaska do 17 sati kad drže rezervaciju. Cijene u koči umjerene, pivo 3,7EUR.
Ukratom, dosta kondicije i vode pa cijeli dan vremena
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 |
Gapo - kapo dol!!! Stvarno ste u izvrsnoj psihofizičkoj kondiciji. Već gledajući fotke osjetila sam jak adrenlinski val... što li bi bilo tamo??!! Zanima me tvoj osjećaj kad si se spustio preko provalije s variantom Flying Fox? Je li potrebno pomagati se i rukama ili se samo spustiš i pristaneš kod zida?
Još jednom čestitke svima troje i puno užitka u daljnjim podvizima.
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 |
Dvoje smo se spustili žicom koja je bila premala (žica je prilično debela) pa nije teklo tekuće i morali smo dosta pomagati rukama, kolega je prošao samo s karabinom zakačenim na pojas ali isto treba vući rukama - ali je to bolja varijanta.
Ako si već bila u nekom adrenalinskom parku ovaj prolaz ti neće pravati problema ako se bojiš možeš ići dolje i izbjeći spust.
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 |
Sada kad je big G. već napisao skoro sve, kao sudionik samo ću dodati neke stvari.
Pot je stvarno zahtjevna zbog duljine. Nisam u formi kao big G., ni potpuno zakrnel, ali je stvar bila vrlo na rubu mojih mogućnosti. Posljednji uspon prema koći prošao sam kao zombi.
VELIK PROBLEM je tekućina, sam sam za put gore dolje popio 8 litara. Pritom treba uzeti u obzir da je ledenjaška voda dostupna tek na kraju ferate.
Moj Timex GPS je izračunao 2500 metara uspona (uključujući spust).
Onome kome su ferate kao meni izazov zbog plezanja, bolje neka ide 3x na Dachstein. Bit će puno zadovoljniji.
Značajno je već podatak da je do ulaska u feratu dobrih dva sata marša i 1100 visinskih metara.
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 |
Pogledala sam i filmic. Ne mogu vjerovati gdje su provukli stazu??!! Sve čestitke i takvim stručnjacima koji se jako trude da bude što zajebanije.... Onda još problem s vodom!? Za mene ste pravi junaci.
Mislim da poslije takvog podviga nisi više isti, jer iskustveni background nije tako mali. Momci, što kažete?
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 |
Momci u pravu, da bi neku curu prisilio za društvo!
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 |
Sljedeći put je uzimamo sa sobom....
|
|
|
|
| sla25. 08. 2024 09:10:40 |
Preporučujem silazak do koće Arturhaus. Inače se staza jako vuče, ali je slikovita i prelazimo preko planine.
Od koće Arturhaus vozi autobus natrag do polazišta za cijenu piva (5,50 EUR).
Ožičena staza je zanimljiva, zahtijeva snagu u rukama, one "leteće vjeverice" na sreću više nema.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.