Parkplatz Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
Ishodište: Parkplatz Erichhütte (1339 m)
| Širina/Dužina: | 47,39164°N 13,04879°E |
| |
Ime puta: Königsjodler
Vrijeme hodanja: 7 h 45 min
Zahtijevnost: iznimno zahtjevan označeni put
Ferata: D
Visinska razlika: 1602 m
Visinska razlika po putu: 1900 m
Zemljovid:
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 9.034
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Kroz tunel Karawanks vozimo se do Austrije, a zatim nastavljamo vožnju Tauern autocestom. Dalje vozimo kroz tunel Katschberg, a kasnije i Tauerntunnel, pratimo autocestu prema Salzburgu samo do izlaza za Bischofshofen, odakle nastavljamo vožnju četverotračnom cestom prema već spomenutom gradu. Od Bischofshofena slijedimo putokaze za Höchkonig i Dienten am Höchkonig. Cesta se počinje uspinjati i dovodi nas na prevoj Dientner sattel. Od sedla nastavljamo dobrih 100 metara cestom koja se počinje spuštati, a zatim ćemo s desne strane ceste uočiti parking na kojem se parkiramo.
Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo prateći putokaze »Erichhütte 30 min« planinskom cestom koja je zatvorena za promet. Makadamska cesta po kojoj se uspinjemo vodi nas pored pašnjaka s lijepim pogledom prema Visokim Turama i na obližnje vrhove iznad planinske kuće Erichhütte. Put nas dalje vodi kroz kraći šumski put gdje također prelazimo manji potok. Dalje staza opet vodi pašnjacima sve do planinarske kuće Erichhütte na planini Schönbergalm.
Od planinarskog doma nastavljamo desno prateći putokaze »Königsjodler Klettersteig, Hochkönig« i počinjemo se blago uspinjati travnatim padinama prema sjeveroistoku. Staza nas ubrzo dovodi do križanja gdje nastavljamo lijevo u smjeru Hochköniga, a desno nas vodi staza prema vrhu Taghaube (2159 metara).
Daljnji put se neko vrijeme uspinje pored rijetke borovice, a zatim nas na nešto strmijoj travnatoj padini dovodi do drugog križanja. Desno vodi osigurani penjački put na Granlspitz (2307 metara), a mi nastavljamo lijevo prema usjeku Hochscharte.
Staza tu skreće blago ulijevo i sa travnatih padina dolazi na strmije kamenite padine koje najprije prelazimo prema sjeveru. Nakon križanja staza skreće desno i uspinje se prema usjeku Hochscharte. Na ovom dijelu staza je dosta mrvičasta te nam pomažu i kraće ljestve, ali staza ovdje još nije previše zahtjevna. Na usjeku nastavljamo lijevo i nakon kraćeg uspona ponovno smo na raskrižju. Desno se odvaja malo lakša staza broj 432 koja vodi prema usjeku Birgkarscharte i naprijed na Hochkönig ili Hoher Kopf. Nastavljamo lijevo i staza nas brzo dovodi do ulaza u osiguranu penjačku stazu Köngsjodler.
Prije ulaska u penjački dio opremamo se kacigom i samoosiguravanjem, a preporučljivo je i korištenje penjačkih rukavica.
U početnom dijelu staza se uz čeličnu sajlu strmo uspinje prema grebenu do kule Cvjetne kule. Dalje slijedi staza po blago eksponiranom grebenu po kojem se zatim također strmije usponamo. Staza zatim zaobilazi greben s lijeve strane i zatim slijedi prelazak strmih zidova prema uskom usjeku (težina C/D). Uzak usjek uz pomoć čeličnih sajli prelazimo s druge strane i zatim slijedi strmi uspon prema tornju Teufels turm (težina C). S tornja se potom strmo spuštamo (težina C/D) i na visećem mostu prelazimo usjek ispod nas. Most je napravljen od tri čelične sajle, po jednoj hodamo, druge dvije služimo za držanje i samoosiguranje. Slijedi kratko prelaženje strmih zidova i strmi spust gdje nam također pomaže nekoliko strmina (težina C).
Nakon spusta staza nas dovodi na nešto manje eksponiran i neosiguran dio staze. Nakon kratkog uspona staza je ponovno osigurana, a potom slijedi uspon po još nešto manje oštrom grebenu prema gore, koji nas dovodi do sljedećeg tornja (težina B/C). Slijedi kratki spust i onda uz pomoć samo jedne čelične sajle (Flying Fox), koja je pričvršćena na susjedni toranj prelazimo usjek ispod nas. U slučaju da nemamo odgovarajuću opremu za takav prijelaz, moguće je nastaviti stazom koja se spušta u usjek. Za prelazak usjeka na čeličnoj sajli preporuča se koristiti dvostruku koloturnicu s užetom. Uz nešto opreza moguće je prijeći i uz dodatno kratko uže. S druge strane usjeka slijedi ponovno nešto manje strm uspon uz čeličnu sajlu. Staza nas uskoro ponovno dovodi na izloženi greben (Teufels Hörndl). Nakon nekoliko kraćih uspona i spustova (težina C) slijedi malo strmiji uspon na oštar vrlo eksponiran greben (težina C/D). Pri usponu nam pomaže i nekoliko stabala. Dalje se kratko uspinjemo po grebenu i onda slijedi spust u usjek. Nešto manje strma staza potom nas dovodi do raskrižja, gdje je desno prema dolje moguće napustiti penjački put. Staza kojom se može spustiti inače je tehnički manje zahtjevna, ali zbog mrvičastog šljunka i rijetke fiksne sigurnosne opreme potreban je dosta opreza.
Na raskrižju gdje se nalazimo otprilike na polovici osiguranog penjačkog puta nastavljamo ravno te se uspinjemo po manje strmoj neosiguranoj padini koja nas dovodi na jedan od težih dijelova staze. Slijedi dosta dug uglavnom okomiti uspon (težina D) na sljedeći toranj Kummetstein. Na ovom dijelu staze također postoji opasnost od pada kamenja. Malo ispod vrha kule uz stazu nalazi se i upisna kutija. Slijedi opet kratki spust po grebenu s kojeg se otvaraju sve ljepši vidici uglavnom prema vrhu Hochkönig. Put nas dovodi u sljedeći usjek i zaobilazi greben s lijeve strane. Slijedi još jedan vrlo strm uspon (težina D) gdje nam malo pomažu rampe. Kada ponovno dođemo na greben staza postaje za neko vrijeme malo manje zahtjevna (težina A/B). Slijedi zadnji strmiji uspon (težina C/D), a zatim staza postupno postaje manje zahtjevna i dovodi nas do vrha Hoher Kopf gdje završava osigurana penjačka staza. S vrha se otvara prekrasan pogled i na sjevernu stranu prema ledenjaku i na druge planine u Berchtesgaden Alpama, koje se nalaze na njemačkoj strani granice.
S vrha nastavljamo desno prema vrhu Hochkönig koji vidimo ispred sebe. Prvo se malo spuštamo do usjeka Birgkarscharte gdje je križanje.
Na usjeku nastavljamo ravno, a desno prema dolje vodi staza broj 432 natrag prema početnoj točki. Od usjeka staza se najprije lagano uspinje, a zatim se opet lagano spušta. Kada dođemo ispod padina vrha Hochkönig staza se počinje strmije uspinjati i otvara se pogled na veći dio ledenjaka koji se nalazi ispod padina Hochköniga. Staza označena crveno-bijelim stupićima na malo jačoj padini dovodi nas do križanja sa sjeverne strane vrha. Na raskrižju nastavljamo desno i slijedi nam samo kratak nezahtjevan uspon do vrha.
Opisana staza je izuzetno zahtjevna i primjerena samo za iskusne planinare uz obavezno samoosiguranje i dovoljno snage u rukama. Staza je jako duga pa moramo biti i dobro fizički pripremljeni.
Možemo se spustiti natrag prema usjeku Birgkarscharte i zatim nizbrdo po stazi broj 432. Pri spustu je potreban veliki oprez jer je staza jako mrvičasta i dosta slabo osigurana. Niže se zatim lagano uspinjemo prema usjeku Hochscharte gdje je početak penjačke staze Königsjodler. Odatle se spuštamo pokraj planinske kolibe Erichhütte natrag na početnu točku.
Silazak je moguć i lakšom, ali i dosta dužom stazom pored planinarskog doma Arturhaus.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
Rasprava o izletu Parkplatz Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
včeraj smo trije preplezali tole farato. opis je točen, parkirišče se nahaja nekje 300 metrov desno od vrha prelaza ( če prideš v temi da ne iščeš). Ferata ni kdo ve kaj tehnično zahtevna (OSEBNO MNENJE) je pa precej dolga in sam dostop do začetka plezalnega dela že vzame kar nekaj moči. Potrebno je imeti precej vode ker do koče, ki se nahaja na vrhu ni druge možnosti po vodi kot stopljen sneg pa še to šele povsem pod vrhom. Za sam vzpon se potrebuje nekje 2 uri do vstopa v plezalni del in potem še vsaj 4 ure plezarije do vrha (nekje po dveh tretjinah in ne na polovici plezalneg dela je možen izhod v sili oz.predčasn sestop) in pa tri ure od vrha zoprnega strmega sestopa po šodru ( prijatelj se je malo zakotali a nič resnega)...tu bi bilo mogoče smiselno vendarle ubrati daljšo pot preko koče Arturhaus kot opisuje avtor v prispevku. Tura naporna predvsem tudi ker se do izhodišča iz Slovenije ( Lesce) peljaš kar dobri dve uri tako da je treba od doma ob tem letnem času vsaj ob 3.30 zjutraj ( mogoče bi bilo smiselno prespati nekje v bližini). Lahko pa se prespi tudi v koči na vrhu ( vzorno urejena, lepe sanitarije, sobe, imajo celo pralni stroj). Predhodnoi bi bilo smiselno rezervirati in se na dan prihoda pojaviti do 17 ure ko držijo rezercacijo. Cene v koči zmerne, pivo 3,7EUR. Skratka precej kondicije in vode pa cel dan časa 
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 00:00:00 |
Gapo - kapo dol!!! Res ste v izredno dobri psihofizični kondiciji. Že ob gledanju fotk sem začutila močan adrenalinski val... kaj bi šele bilo tam??!! Zanima me tvoj občutek, ko si se spustil čez prepad z varianto Flying Fox? Ali si je potrebno pomagati tudi z rokami ali se samo spustiš in pristaneš pri steni? Še enkrat čestitke vsem trem in veliko užitka pri nadaljnih podvigih.
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
dva sva se spustla s škripcem ki je bil premajhen (zajla je precej močna) zato ni teklo tekoče in je blo treba z rokami precej pomagat, kolega je šel čez samo s karabinom vpetim na pas ampak je treba isto z rokami vlečt - je pa to boljša varianta.
če si že bila v kakšnem adranalinskem parku ti ta prehod ne bo delal težav če pa se bojiš pa greš lahko spodaj in se izogneš spustu.
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 00:00:00 |
Zdaj, ko je big G. že napisal skoraj vse, bom kot soudeleženec le nekaj stvari dodal.
Pot je res zahtevna zaradi dolžine. Nisem v formi kot big G., čisto zakrnel pa tudi ne, pa je bila zadeva zelo na robu mojih zmožnosti. Zadnji vzpon proti koči sem šel kot zombi.
VELIK PROBLEM je tekočina, sam sem jo za pot gor in dol pogoltnil 8 litrov. Pri tem je potrebno upoštevati, da je ledeniška voda na voljo šele na koncu ferate.
Moj Timex GPS je naračunal 2500 višinskih metrov vzpona (vključno s sestopom).
Komur so tako kot meni ferate izziv zaradi plezanja, naj gre raje 3x na Dachstein. Bo precej bolj zadovoljen.
Zgovoren je namreč že podatek, da je do vstopa v ferato dobri dve uri štamfanja in 1100 višincev.
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 00:00:00 |
Sem si ogledala še filmček. Ne morem verjet kje so speljali smer??!! Vse čestitke tudi tovrstnim strokovnjakom, ki se zelo trudijo, da bi bilo čimbolj zaje.... Potem pa še problem vode!? Zame ste res pravi Junaki.
Menim, da po takšnem podvigu nisi več isti, saj izkustveni upground ni tko majhen. Fantje kaj pravite?
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 00:00:00 |
Fantje pravmo, da bi kako punco nucal za družbo !
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
Jo pa vzamemo naslednjič z sabo....
|
|
|
|
| sla25. 08. 2024 09:10:40 |
Priporočam sestop do koče Arturhaus. Sicer se pot zelo vleče, je pa slikovita in naredimo prečenje gore.
Od koče Arturhaus vozi avtobus nazaj do izhodišča za ceno piva (5,50 EUR).
Ožičena pot je zanimiva, zahteva moč v rokah, tiste "leteče veverice" pa k sreči ni več.
|
|
|