Parkplatz Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
Ishodište: Parkplatz Erichhütte (1339 m)
| Širina/Dužina: | 47,39164°N 13,04879°E |
| |
Ime puta: Königsjodler
Vrijeme hodanja: 7 h 45 min
Zahtijevnost: iznimno zahtjevan označeni put
Ferata: D
Visinska razlika: 1602 m
Visinska razlika po putu: 1900 m
Zemljovid:
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 9.344
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Kroz tunel Karawanks vozimo u Austriju, zatim nastavljamo vožnju Tauernskom autocestom. Dalje prolazimo kroz tunel Katschberg i kasnije i Tauerntunnel, autocesti prema Salzburgu (također Solnograd) slijedimo samo do izlaza za Bischofshofen, odakle nastavljamo vožnju po četveropasovnici prema već spomenutom mjestu. Iz Bischofshofena slijedimo oznake za Höchkonig i Dienten am Höchkonig. Cesta počinje uspon i dovodi nas na sedlo Dientner sattel. Od sedla nastavljamo još oko 100 metara po cesti koja počinje silaziti, tada ćemo na desnoj strani ceste primijetiti parking na kojem parkiramo.
Opis puta:
S parkinga nastavljamo za oznakama »Erichhütte 30 min« na planinsku cestu koja je zatvorena za promet. Makadamska cesta kojom se penjemo vodi uz paše s lijepim pogledom na Visoke Ture i obližnje vrhove iznad koće Erichhütte. Pot nas zatim vodi kroz kratki pojas šume gdje prelazimo i manji potok. U nastavku put opet ide uz paše sve do koće Erichhütte na planini Schönbergalm.
Od koće nastavljamo desno za oznakama »Königsjodler Klettersteig, Hochkönig« i lagano se penjemo po travnatim obroncima prema sjeveroistoku. Pot nas uskoro dovodi do raskrižja gdje nastavljamo lijevo u smjeru Hochköniga, desno vodi put prema vrhu Taghaube (2159 m).
U nastavku se pot neko vrijeme penje uz rijetko ružje, zatim nas po nešto strmijem travnatom obronku dovodi do još jednog raskrižja. Desno vodi osigurana penjačka staza na Granlspitz (2307 m), mi nastavljamo lijevo prema provaliji Hochscharte.
Pot se ovdje lagano okreće lijevo i s travnatih obronaka nas dovodi na strmije stjenovite obronke koje prvo prelazimo prema sjeveru. Nakon prelaženja put skreće desno i penje se prema provaliji Hochscharte. Na ovom dijelu je put prilično krusljiv i u pomoć nam je i kraća ljestva, ali put ovdje još nije posebno zahtjevan. Na provaliji nastavljamo lijevo i nakon kratkog uspona ponovno smo na raskrižju. Desno se odvaja nešto lakša staza br. 432 koja vodi prema provaliji Birgkarscharte i dalje na Hochkönig ili Hoher Kopf. Mi nastavljamo lijevo i put nas brzo dovodi do ulaza u osiguranu penjačku stazu Königsjodler.
Prije ulaska u penjački dio opremimo se s kacigom i samovarovanjem, preporučljivo je koristiti i penjačke rukavice.
U početnom dijelu se put strmo penje uz ogradu prema grebenu do tornja nazvanog Flower Tower. Slijedi put po nešto izloženim grebenu po kojem se zatim i strmije penjemo. Pot se zatim makne s grebena na lijevu stranu i slijedi prelazak strmih zidova prema uskoj provaliji (težina C/D). Usku provaliju uz pomoć ograde prelazimo na drugu stranu i slijedi strm uspon prema tornju Teufels turm (težina C). S tornja se zatim strmo spustimo (težina C/D) i mostom prelazimo provaliju ispod nas. Most je napravljen od tri ograde, po jednoj hodamo, druge dvije koristimo za držanje i samovarovanje. Slijedi kratko prelazak strmih zidova i strm spust na kojem nam pomažu i neke kuke (težina C).
Nakon spusta put nas dovodi na nešto manje izložen i neosiguran dio staze. Nakon kratkog uspona put je ponovno osiguran i slijedi uspon po još uvijek nešto manje oštrom grebenu prema gore, koji nas dovodi do sljedećeg tornja (težina B/C). Slijedi kratki spust zatim uz pomoć samo jedne ograde (Flying Fox), koja je pričvršćena na susjedni toranj prelazimo provaliju ispod nas. Ako nemamo odgovarajuću opremu za takav prelazak, možemo nastaviti stazom koja se spušta u provaliju. Za prelazak provalije po ogradi preporučuje se korištenje dvostrukog škripca s užetom. Uz neku opreznost moguće ga je preći i s dodatnom popkovinom. Na drugoj strani provalije zatim slijedi opet nešto manje strm uspon uz ogradu. Put nas uskoro ponovno dovodi na izloženi greben (Teufels Hörndl). Nakon nekoliko kraćih uspona i spustova (težina C) slijedi još nešto strmiji uspon do oštrog izrazito izloženog grebena (težina C/D). Pri usponu nam pomažu i neke kuke. U nastavku se još kratko penjemo grebenom, zatim slijedi spust u provaliju. Nešto manje strma staza nas zatim dovodi do raskrižja gdje je desno dolje moguć izlaz za hitne slučajeve. Staza kojom je moguće sići tehnički je manje zahtjevna, ali zbog krusljivosti i rijetkih osiguranja potrebna je znatna opreznost.
Na raskrižju gdje smo otprilike na pola osigurane penjačke staze nastavljamo ravno i penjemo se po manje strmom neosiguranom obronku koji nas dovodi do jednog od težih dijelova staze. Slijedi prilično dug uglavnom okomiti uspon (težina D) na sljedeći toranj nazvan Kummetstein. Na ovom dijelu staze postoji i opasnost od padajućeg kamenja. Malo ispod vrha tornja uz stazu je i knjiga za upise. Slijedi ponovno kratki spust grebenom s kojeg se otvaraju sve ljepši pogledi posebice prema vrhu Hochkönig. Put nas dovodi u sljedeću provaliju i makne se s grebena na lijevu stranu. Slijedi još jedan jako strm uspon (težina D) na kojem nam pomažu neke kuke. Kada dođemo ponovno na greben put postaje neko vrijeme nešto manje zahtjevan (težina A/B). Slijedi zadnji strmiji uspon (težina C/D), zatim put postaje postupno manje zahtjevan i dovodi nas na vrh Hoher Kopf gdje se osigurana penjačka staza završava. Na vrhu otvara se lijep pogled i na sjevernu stranu prema ledenjaku te na ostale vrhove u Berchtesgadenskim Alpama koji se nalaze na njemačkoj strani granice.
S vrha nastavljamo desno prema vrhu Hochkönig koji vidimo pred sobom. Prvo se malo spustimo do provalije Birgkarscharte gdje je raskrižje.
Na provaliji nastavljamo ravno, desno dolje vodi staza br. 432 natrag prema polazištu. Od provalije se put prvo lagano penje zatim se ponovno lagano spusti. Kada dođemo pod obronke vrha Hochkönig put počinje strmije penjati i počinje se otvarati pogled na veći dio ledenjaka koji se nalazi pod obroncima Hochköniga. Put označen crveno-bijelim klinovima nas po nešto strmijem obronku dovodi do raskrižja na sjevernoj strani vrha. Na raskrižju nastavljamo desno i slijedi samo kratak nezahtjevan uspon do vrha.
Opisana staza je izuzetno zahtjevna i pogodna samo za iskusne planinare s obveznih samovarovanjem i dovoljno snage u rukama. Staza je vrlo duga, pa je potrebna i dobra kondicijska spremnost.
Možemo se spustiti natrag prema provaliji Birgkarscharte a zatim dolje stazom br. 432. Pri spustu je potrebna velika opreznost jer je staza vrlo krusljiva i prilično slabo osigurana. Niže se zatim lagano penjemo prema provaliji Hochscharte gdje počinje penjačka staza Königsjodler. Odatle se spuštamo mimo koće Erichhütte natrag do polazišta.
Spust je moguć i lakšom, ali znatno dužom stazom mimo koće Arturhaus.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
Rasprava o izletu Parkplatz Erichhütte - Hochkönig (Königsjodler)
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
včeraj smo trije preplezali tole farato. opis je točen, parkirišče se nahaja nekje 300 metrov desno od vrha prelaza ( če prideš v temi da ne iščeš). Ferata ni kdo ve kaj tehnično zahtevna (OSEBNO MNENJE) je pa precej dolga in sam dostop do začetka plezalnega dela že vzame kar nekaj moči. Potrebno je imeti precej vode ker do koče, ki se nahaja na vrhu ni druge možnosti po vodi kot stopljen sneg pa še to šele povsem pod vrhom. Za sam vzpon se potrebuje nekje 2 uri do vstopa v plezalni del in potem še vsaj 4 ure plezarije do vrha (nekje po dveh tretjinah in ne na polovici plezalneg dela je možen izhod v sili oz.predčasn sestop) in pa tri ure od vrha zoprnega strmega sestopa po šodru ( prijatelj se je malo zakotali a nič resnega)...tu bi bilo mogoče smiselno vendarle ubrati daljšo pot preko koče Arturhaus kot opisuje avtor v prispevku. Tura naporna predvsem tudi ker se do izhodišča iz Slovenije ( Lesce) peljaš kar dobri dve uri tako da je treba od doma ob tem letnem času vsaj ob 3.30 zjutraj ( mogoče bi bilo smiselno prespati nekje v bližini). Lahko pa se prespi tudi v koči na vrhu ( vzorno urejena, lepe sanitarije, sobe, imajo celo pralni stroj). Predhodnoi bi bilo smiselno rezervirati in se na dan prihoda pojaviti do 17 ure ko držijo rezercacijo. Cene v koči zmerne, pivo 3,7EUR. Skratka precej kondicije in vode pa cel dan časa 
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 00:00:00 |
Gapo - kapo dol!!! Res ste v izredno dobri psihofizični kondiciji. Že ob gledanju fotk sem začutila močan adrenalinski val... kaj bi šele bilo tam??!! Zanima me tvoj občutek, ko si se spustil čez prepad z varianto Flying Fox? Ali si je potrebno pomagati tudi z rokami ali se samo spustiš in pristaneš pri steni? Še enkrat čestitke vsem trem in veliko užitka pri nadaljnih podvigih.
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
dva sva se spustla s škripcem ki je bil premajhen (zajla je precej močna) zato ni teklo tekoče in je blo treba z rokami precej pomagat, kolega je šel čez samo s karabinom vpetim na pas ampak je treba isto z rokami vlečt - je pa to boljša varianta.
če si že bila v kakšnem adranalinskem parku ti ta prehod ne bo delal težav če pa se bojiš pa greš lahko spodaj in se izogneš spustu.
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 00:00:00 |
Zdaj, ko je big G. že napisal skoraj vse, bom kot soudeleženec le nekaj stvari dodal.
Pot je res zahtevna zaradi dolžine. Nisem v formi kot big G., čisto zakrnel pa tudi ne, pa je bila zadeva zelo na robu mojih zmožnosti. Zadnji vzpon proti koči sem šel kot zombi.
VELIK PROBLEM je tekočina, sam sem jo za pot gor in dol pogoltnil 8 litrov. Pri tem je potrebno upoštevati, da je ledeniška voda na voljo šele na koncu ferate.
Moj Timex GPS je naračunal 2500 višinskih metrov vzpona (vključno s sestopom).
Komur so tako kot meni ferate izziv zaradi plezanja, naj gre raje 3x na Dachstein. Bo precej bolj zadovoljen.
Zgovoren je namreč že podatek, da je do vstopa v ferato dobri dve uri štamfanja in 1100 višincev.
|
|
|
|
| nataša123. 08. 2012 00:00:00 |
Sem si ogledala še filmček. Ne morem verjet kje so speljali smer??!! Vse čestitke tudi tovrstnim strokovnjakom, ki se zelo trudijo, da bi bilo čimbolj zaje.... Potem pa še problem vode!? Zame ste res pravi Junaki.
Menim, da po takšnem podvigu nisi več isti, saj izkustveni upground ni tko majhen. Fantje kaj pravite?
|
|
|
|
| vanja123. 08. 2012 00:00:00 |
Fantje pravmo, da bi kako punco nucal za družbo !
|
|
|
|
| gapo23. 08. 2012 00:00:00 |
Jo pa vzamemo naslednjič z sabo....
|
|
|
|
| sla25. 08. 2024 09:10:40 |
Priporočam sestop do koče Arturhaus. Sicer se pot zelo vleče, je pa slikovita in naredimo prečenje gore.
Od koče Arturhaus vozi avtobus nazaj do izhodišča za ceno piva (5,50 EUR).
Ožičena pot je zanimiva, zahteva moč v rokah, tiste "leteče veverice" pa k sreči ni več.
|
|
|