Ishodište: Passo di Giau (2233 m)
| Širina/Dužina: | 46,4825°N 12,0538°E |
| |
Vrijeme hodanja: 1 h 55 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 416 m
Visinska razlika po putu: 600 m
Zemljovid: Tabacco 03 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 10.601
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Najprije se vozimo do Cortine d'Ampezzo (do ovdje moguće preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio i zatim autocestom u smjeru Videm / Udine do izlaza Tolmezzo. Od Tolmezza slijedimo cestu u smjeru selo Ampezzo i planinski prijevoj Passo Mauria.Cesta se zatim spušta i dovodi nas do raskrižja gdje nastavljamo lijevo (može i desno) u smjeru Cortine d'Ampezzo.Na svim sljedećim raskrižjima pratimo putokaze za Cortinu d. 'Ampezzo Ili s primorske strane gdje vozimo autocestom u smjeru Trsta/Trsta Dalje vozimo talijanskom autocestom u smjeru Padove ali samo do čvorišta na autocesti gdje nastavljamo u smjeru Veneta i Belluno.U blizini Belluna završava autocesta, a na sljedećem raskrižju nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo i zatim pratimo putokaze za alpski planinski prijevoj Passo di Falzarego.Ovu uzlaznu cestu slijedimo do križanja na nadmorskoj visini od približnog ely 1400m. Na raskrižju nastavljamo lijevo u smjeru alpskog prijevoja Passo di Giau i Marmolada. Parkiramo na velikom parkingu na spomenutom alpskom prijevoju.
Opis puta:
S planinskog prijevoja nastavljamo širokim putem pored planinarske kuće Rifugio Passo Giau. Nakon kraćeg uspona po širokoj stazi dolazimo do križanja, gdje se desno odvaja staza 443. Nastavljamo širokim putem prema gore, a zatim se put sužava i skreće malo lijevo na zapadnu stranu planine Ragusela. Staza se ovdje počinje spuštati i prelazi preko sipare prema sjeveru. Kasnije se staza počinje uspinjati po dosta strmoj i također blago mrvovitoj padini, koja nas zatim dovodi na travnate padine. Sa travnatih padina ubrzo se uključujemo na široki put od planinske kuće Rifugio Fedare (2000m), a zatim slijedi kraći uspon do kuće Averau. Od planinarskog doma nastavljamo ravno planinskim putem pored planinarskog doma. Već nakon nekoliko metara natpis »Ferrata Averau« upućuje nas lijevo prema gore. Nakon toga staza prvo prelazi sipare na istočnoj strani planine i ubrzo skreće lijevo gdje ulazimo u penjački dio staze. Na početku penjačke staze strmo se uspinjemo uz sajlu preko strmog zida, a potom dolazimo do križanja. Lijevo nešto lakša staza okomito se uspinje na drškama kroz propuh. I desna staza također se uspinje gotovo okomito, samo što na stazi nema nikakvih izbočina. Treba napomenuti da je lijeva staza često mokra, ai snijeg se zadržava malo duže. Nakon kratkog strmog dijela staze obje se staze ponovno spajaju, a zatim slijedi križanje uz pomoć čeličnih sajli udesno. Penjački dio staze brzo završava i ubrzo dolazimo na manje strme gornje padine planine. U zadnjem dijelu staza više nije zahtjevna i ubrzo dolazimo do vrlo razglednog vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Rasprava o izletu Passo di Giau - Averau
|
| StyLa16. 08. 2016 00:00:00 |
V nedeljo, 14.8.2016, sva s partnerjem opravila to turico. Kljub temu da veliko hodiva sva bolj začetnika v feratanju (do sedaj v Slo Gradiška Tura in Mala Mojstrovka), tako da sva jo izbrala ravno zato, ker se omenja kot ena lažjih v Dolomitih. Sama imam nekaj težav z izpostalvjenostjo in zračnostjo poti, tako da sem se tega pred samo turo najbolj bala.
Do vstopa v plezalni del je pot lep sprehod od Passa di Giau mimo Rifugia Averau. Sam plezalni del pa je kratek, nič kaj izpostavljen ali zračen. Zgolj na dveh mestih se mi je tehnično zdel bolj zahteven (čisto na začetku in pa v sredini-ta del se da obiti levo po kaminu če ni preveč gužve). Na teh dveh mestih so bolj redki in majhni oprimki, tako da si je treba tudi z rokami kar pomagati, sicer pa kar prijeten oz. nič posebnega. Po koncu plezalnega dela sledi samo še meliščna, dokaj strma a neizpostavljena pot do vrha, s katerega so res krasni pogledi na okoliške vrhove.
Vrniti se je potem treba po isti poti, a se mi je ta navzdol zdela nekoliko lažja kot navzgor, tudi na težjih mestih.
Od vsega se mi je torej zdelo najbolj neprijetno in nevarno to, da je bila v plezalnem delu velika gneča, saj česa podobnega nisva še nikoli doživela. Res je, da sva bila tam v nedeljo pred praznikom in ne najbolj zgodaj, a žal smo na sam vstop v steno morali v koloni čakati cca. 20-30min, in tudi v steni smo se potem morali čakati, tako za navzgor kot tudi navzdol.
Ne glede na to pa je turica res luštna in prijetna in verjamem, da se da tudi gneči z boljšo izbiro dneva in res zgodnjim štartom v veliki meri izogniti.
|
|
|