Passo Staulanza - Monte Pelmo
Ishodište: Passo Staulanza (1766 m)
Širina/Dužina: | 46,4206°N 12,10467°E |
| |
Vrijeme hodanja: 6 h 30 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevna neoznačena staza
Visinska razlika: 1402 m
Visinska razlika po putu: 1530 m
Zemljovid: Tabacco 15 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 6.456
| 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo se do Trbiža / Tarvisio, gdje izlazimo na autocestu u smjeru Videm / Udine. Autocestu napuštamo na izlazu Tolmezzo i pratimo cestu do spomenutog naselja. Od Tolmezza nastavljamo u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijevoja Passo della Mauria. Cesta se tada počinje spuštati i dovodi nas u dolinu Cadore, gdje nastavljamo lijevo prema Cortini d'Ampezzo. Dalje pratimo putokaz za Cortinu d'Ampezzo do naselja Venas di Cadore. Malo prije kraja navedenog naselja skrećemo lijevo prema naselju Forno di Zoldo. Cesta nas potom preko planinskog prijevoja Cibiana dovodi u dolinu Val di Zoldo, gdje nastavljamo desno prema planinskom prijevoju Staulanza. Zatim slijedimo uzlaznu cestu sve do planinskog prijevoja Staulanza.
Opis puta:
Na planinskom prijevoju Passo Staulanza idemo prema jugoistoku slijedeći putokaze »Rif. Venezia, Orme di Dinosauro«. Nakon kratkog uspona kroz šumu dolazimo do križanja, gdje nastavljamo desno, lijevo nas vodi staza koja vodi sjevernom stranom Monte Pelma prema usjeku Forada.
Put dalje nastavlja kroz šumu i prelazi preko padina na zapadnoj strani Monte Pelma. Staza se ovdje lagano penje i spušta, a povremeno prolazi i po močvarnom terenu, a često je i blatnjav. S desne strane zatim nam se priključuje staza od kampa Pala Favera te nastavljamo presijecajući padine prema jugoistoku. Dalje staza prolazi većim dijelom kroz borovu borovicu te nas dovodi do označenog križanja.
Lijevo prema gore vodi staza ispod zidina Pelmetta, gdje su na većoj stijeni vidljivi tragovi dinosaura, mi dalje nastavljamo ravno prateći putokaze Rifugio Venezia. S desne strane se priključuje druga staza od Pala Favera, nakon koje naša staza lagano skreće lijevo i dovodi nas na južne padine ispod Monte Pelma. U zadnjem dijelu prema planinarskoj kući staza nas dovodi na travnate padine i ubrzo ćemo primijetiti kolibu ispred nas. Neposredno prije doma je raskrižje na kojem se desno odvaja staza za Monte Penu. Od križanja slijedi samo kratak uspon i dolazimo do kolibe.
Kod planinarskog doma nastavljamo lijevo markiranom stazom prateći oznake »Monte Pelmo, Via Normale«. Najprije se kratko još uspinjemo kroz borove, a zatim slijedi uspon po siparu koji nas dovodi ispod istočnih zidova vrha Spalla Est.
Ovdje markirana staza skreće desno, a mi idemo lijevo prema Ballovoj gredici. Ulaz u zid označen je natpisom »Attacco«. Staza odavde postaje vrlo zahtjevna i primjerena samo iskusnim planinarima. Manje iskusni trebat će osigurati užetom. Staza dalje također nije više označena službenim markacijama. Usprkos tome orijentacija nije preteška jer je staza označena brojnim kamenim kamenjarima. Nakon kraćeg laganog penjanja dolazimo do već spomenute Ballove grebene. Polje je relativno dugačko i za prijelaz će nam trebati otprilike sat vremena. Izbočina je većinu vremena vrlo eksponirana, pa moramo biti koncentrirani na cijelo križanje. Na izbočini ima i nekoliko kraćih težih mjesta gdje se moramo malo popeti. Najteži dio nalazi se na zadnjem dijelu grebena gdje moramo prijeći vrlo uzak prolaz nazvan Passo del Gatto (mačji prolaz). Obično je preko ovog dijela prevučeno uže, što malo olakšava prijelaz.
Izbočina zatim ubrzo završava i dovodi nas u cirk između vrhova Spalla Sud i Spalla Est. Na kraju grebena nastavljamo oštro desno i nakon kraćeg uspona dolazimo na sipar. Dalje, dugo se uspinjemo po siparu, cijelo vrijeme praćeni prekrasnim pogledima na zidove već spomenutih Spalla Sud i Spalla Est. Više staza postaje strmija i uspinje se kamenitom padinom preko nekoliko izbočina. Ovdje je na nekoliko mjesta potrebno stvarno lagano penjanje. Takav put nas zatim dovodi na manje strme padine s kojih se otvara pogled prema vrhu Monte Pelmo. Tu staza skreće lijevo prema zapadu, a zatim se uspinje prema grebenu između vrhova Spalla Sud i Monte Pelmo. Na ovom dijelu staze mogući su i neki snježni tereni koji nisu toliko strmi i ne stvaraju probleme. U ne tako davnoj prošlosti ovdje je bio i ledenjak.
Dolaskom na greben, koji je sa zapadne strane strmoglav, otvara se pogled na Monte Civettu i na obližnji Pelmetto. Nastavljamo desno po grebenu i staza opet postaje malo zahtjevnija. Na pojedinim mjestima potrebno je lagano penjanje, povremeno je greben i blago izložen. U zadnjem dijelu greben skreće udesno i slijedi samo kratak uspon do vrha s vrlo lijepim pogledom.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
Rasprava o izletu Passo Staulanza - Monte Pelmo
|
VanSims7. 09. 2020 00:00:00 |
Najkrajši dostop do koče Venezia je iz Malga Ciauta. Zapeljemo se v Vodo di Cadore in od tam sledimo smerokazom za Rifugio Venezia ter parkiramo na parkiršču na planini, z Antelaom čez dolino tik pred nosom Jaz, ki sem bolj zmerne sorte sem do koče Venezia porabil vsega dobro uro. Ballova polica seveda ni primerna za vrtoglave, sicer pa (razen za pristop nanjo) ni potrebno kakega pretiranega plezanja ampak zgolj izkušnje z izpostavljenimi potmi in 'pošlihtane' stvari v glavi. Primerjal bi jo lahko morda z nekaterimi deli poti Mire Debelakove po Kanjavčevih policah. Kdor je to zmogel bo tudi Ballovo polico) ker se mi je zdela (razen seveda 'Mačjega prehoda') še skoraj lažja. Tik pod vrhom se je trba povzpeti po kratki (1-2 m) dvojki, ki ob pravilnem naskoku (malo proti desni) ne povzroča težav, navzdol pa je zaradi bližine prepada nekoliko psihološko zahtevna.
|
|
|