Planina pod Golico - Golica (mimo ovčarske koče - vzhodna pot)
Polazište: Planina pod Golico (980 m)
| Širina/Dolžina: | 46,4624°N 14,0488°E |
| |
Ime staze: mimo ovčarske koče - vzhodna pot
Vrijeme hoda: 2 h 45 min
Težina: laka neoznačena staza
Visinska razlika: 855 m
Visinska razlika po stazi: 855 m
Zemljovid: Karavanke - osrednji del 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto):
Preporučena oprema (zima): cepin, dereze
Pregleda: 19.465
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz autoceste Ljubljana - Jesenice skrenemo na izlaz Lipce (može i Hrušica) i nastavljamo cestom dalje u smjeru Jesenica, gdje nas oznake za Planinu pod Golico upute na uzlaznu cestu (odcep je označen i nalazi se kod zdravstvenog doma na Jesenicama). Po relativno strmoj cesti nas uskoro dovede u navedeno selo, gdje možemo u mjesecu svibnju na okolnim livadama diviti se cvatnju narcisa. Parkiramo na jednom od parkinga kod podnožja skijaškog centra Španov vrh.
Opis staze:
Od parkinga nastavljamo po asfaltiranoj cesti koja nas po nekoliko minuta hoda dovede do označenog raskrižja gdje nastavljamo lijevo prema dolje u smjeru Rožce (ravno Golica, desno Španov vrh). Nastavljamo cestom koja nas mimo crkve sv. Križa dovede do neoznačenog raskrižja (kod križa) gdje nastavljamo desno. S navedene ceste se uskoro lijevo odvaja označena staza na Rožcu, mi pa nastavljamo ravno mimo nekoliko kuća.
Cesta koja teče uz Bijeli potok se na kratko strmije penje zatim nas dovede do propadajuće kuće gdje nastavljamo desno po relativno strmom kolovozu (lijevo preko mostića Rožca).
Strmina kolovoza koji prolazi kroz gustu šumu uskoro popušta a nakon nekoliko minuta daljnje hode nas dovede do razvrsta gdje nastavljamo desnim uzlaznim kolovozom (između oba kolovoza na štoru stoji manji možić).
Kolovoz uskoro prelazi iz šume na kratku kamenitu i razglednu padinu zatim se vraća u šumu gdje se nastavlja do dolaska na šumsku cestu. Navedenu cestu samo prelazimo zatim se penjemo po plazinskoj padini ravno gore (taj dio staze plazina u potpunosti uništio).
Dok se penjemo po plazinskoj padini držimo se lijeve strane jer ćemo na toj strani nakon približno 50 m penjanja opaziti kolovoz koji se nastavlja kroz šumu.
Već nakon nekoliko koraka penjanja kroz šumu stupamo na manju čistinu na rubu koje stoji manja drvena koća. Nastavljamo širokom stazom koja prelazi pojas šume ona nas uskoro dovede na donji dio planine gdje stupamo na manje raskrižje. Nastavljamo desno prelazimo pašu ogradu i u nekoliko koraka se penjemo do ovčarske koče Golica.
Od ovčarske koče nastavljamo po ugodnoj stazi koja nas uskoro dovede do ograde na gornjem dijelu planine. Prelazimo ogradu i penjanje nastavljamo po sve užoj travnatoj padini (na tom dijelu staza slabo vidljiva) po kojoj se u nekoliko minuta penjemo na neizraženi bočni greben gdje opazimo manju drvenu tablu s izblijedjelim natpisom koča na Golici.
Penjanje nastavljamo po dobro praćenoj stazi koja se poprečno penje prema istoku. Više se priključujemo markiranoj stazi s Jekljevog sedla kojoj slijedimo desno. Slijedi nekolikominutno prelazak relativno strmih padina i staza nas dovede do koče na Golici.
Od koče penjanje nastavljamo prema sjeveru po sprva zloženim zatim strmim travnatim padinama. Nakon dobrih 20 minuta penjanja strmina popušta i staza skreće lijevo. Slijedi još približno 15 minuta hoda po sve razglednijem vršnom grebenu Golice.
Na stazi: Planina Možine (1352m), Koča na Golici (1582m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
Rasprava o izletu Planina pod Golico - Golica (mimo ovčarske koče - vzhodna pot)
|
| Franc6012. 11. 2021 21:33:21 |
Za promjenu smo odabrali ovaj pristup. Malo smo se izgubili, nekoliko puta bili u nedoumici. To uglavnom zbog promjena nastalih zbog sječe i šumske ceste. Zato neke dopune inače dobrom opisu.
- početni kolovoz je novo iskopan, učvršćen i jako zvučan. Za šumare označen ružičastim crtama i znakovima. Odvodi nas daleko desno - ako mu naravno slijedimo. S njega treba skrenuti na opisani kolovoz, koji je teško primijetiti. Novi ga namreč presijeca i skriva. Treba biti oprezan da na lijevoj strani iznad sebe nađemo pravo nastavak. Nakon uskog prolaza između stijena skrećemo desno gore ili to učinimo već prije uske stiježice.
- raskrižje s malim možićem na panju je zaraštenije nego na slici (14)- smrečice i paprati.
- kad se probijemo na šumsku cestu (zbog nasipa malo sa strane od izvorne staze), ne prelazimo je, nego jednostavno idemo njome. Ljeti naravno nema plazovine, neko vrijeme je čak betonska. Mala koća (slika 20) je sada nova, natpis nam kaže da je to Volovska planina...
Vrijedi isprobati! Za razliku od uobičajene staze vjerojatno nikoga nećete sresti.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.