Plockenpass - Creta di Collinetta / Cellon (Ferata Senza Confini)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane Gorenjskom autocestom, izlaz Hrušica, nastavak preko graničnog prijelaza Rateče do Trbiža. Tu se uključujemo na autocestu koju napuštamo na izlazu Tolmezzo. Ovdje na kružnom toku biramo drugi izlaz i nastavljamo u smjeru Passo di Monte Croce (Plöckenpass). Vozimo pored naselja Arta Terme, Paluzza i Timau. Cesta se odavde naprijed počinje strmo uzdizati iu gornjem dijelu svojim cik-cak vijugama brine za istezanje ruku i volana automobila. Vozimo se do gornje platforme planinskog prijevoja, gdje možemo parkirati. Za cijeli put od Ljubljane do parkinga potrebno nam je 2 sata i 30 minuta.
Put preko doline Gailtal je 10 minuta kraći.

Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo u smjeru Austrije (vjetroelektrana) i na lijevom rubu gornje ceste uočavamo žute oznake za stazu ili feratu "Senza Confini" sa oznakom 427-5. Staza je s desne strane brda lagano se uzdižući do sljedećeg odvojka, gdje biramo varijantu "Sentiero Storico". Ovo prolazi kroz tunel, izgrađen za potrebe opskrbe u 1. svjetskom ratu i tu se vide besmislice koje su radili da zadrže strateški položaj. Tunel je dovoljno visok da možemo normalno hodati, ali je jako strm i uglavnom neosiguran. Savladava 100 visinskih metara na udaljenosti cca 200 metara i bez lampe nije prohodan. Stazu "Sentiero Storico" jednostavno moramo doživjeti i toplo je preporučujem.
Na izlasku iz tunela slijedi kratak uspon na greben Schulter odmah ispod našeg odredišta, gdje nas putokazi ponovno upućuju prema našoj ruti. Kada nastavljamo grebenom prema ferati "Senza Confini", moramo biti oprezni. Znakovi nisu uvijek jasno vidljivi i može se dogoditi da zalutamo. Naš put je planinski zid iznad nas, odnosno lijeva strana s dijagonalnim žlijebom, do kojeg se spušta manji sipar. Ovdje ćemo opet uhvatiti plamenove. Ispred ulaza u feratu je tabla s objašnjenjem rute i informacijama o opremi i pozivima za hitne slučajeve. (te brojeve je pametno spremiti u telefon, da u slučaju nezgode ne gubimo vrijeme tražeći prave brojeve). Opremimo se kacigom, penjačkim rukavicama i setom za samoosiguranje.
Feratu nije lako opisati. Izuzetno je raznolik i svatko će pronaći nešto za sebe. Početne stijene iznad znaka upozorenja zagrijavaju nas i rastežu prije prvog većeg izazova. Ispred nas je vrlo strma, glatka ploča, koja je vrlo duga. Opremljena je držačima, najlakše je krenuti tako da između nogu imamo čeličnu sajlu i uz povlačenje i gaženje između šipki penjemo se na ploču. Na svom vrhu ferata prelazi u uglavnom grebenski prijelaz koji je teško opisati. Smjenjuju se stalni usponi, prolazi i prijelazi. Težina ovdje doseže sve razine od A do D.
Uglavnom je vrlo izloženo, jer ispod nas su duboki vidici. Sigurnosne kopče su dobre, kamen izvrstan. Brzo napredujemo i ubrzo uočavamo gornji masiv s križem. Malo ispod njega završava ferata. Dalje do odredišta možemo vidjeti i ostatke vojnih položaja. Na vrhu možemo sami sebi čestitati.
SILAZAK: Najlakši silazak je stazom 147 po zapadnim padinama. Kako bismo pronašli njezin početak, najprije se vraćamo na križanje u gornjem dijelu kojega smo upoznali na usponu. Biramo pravi put i tu nastavljamo spust. Na križanjima uvijek biramo rutu koja vodi prema dolje. Nakon prijelaza kamenitih padina staza prelazi u dobru stazu, koja dijagonalno prelazi preko travnatih strmih padina. Moramo biti oprezni na skretanju staze za greben Schulter i tunele koje vidimo ispred sebe. Ne idemo ovamo. Naša staza malo prije njih skreće prema dolje i nešto niže se spaja sa stazom 146. Kroz dolinu nastavljamo prema našoj polaznoj točki na Plöckenpassu.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama