Poštarski dom pod Plešivcem - Plešivška kopa (Kozarnica)

Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Maribor idemo na izlaz Žalec, zatim pratimo cestu u smjeru Velenja, gdje na većem raskrižju u sredini grada nastavljamo desno u smjeru Slovenj Gradca. U Slovenj Gradcu, blizu benzinske postaje, nastavljamo lijevo u smjeru sela Podgorje, Sele i Ravne na Koroškom. Dalje vozimo po regionalnoj cesti prema Ravnama na Koroškom, zatim kod mjesta Vrhe nastavljamo lijevo u smjeru sela Sele i crkve sv. Roka. Od crkve nastavljamo po asfaltnoj cesti, a malo više nas dovodi do raskrižja gdje se lijevo odvaja cesta koja vodi do Poštarskog doma. Lokalnoj cesti zatim u prvom raskrižju slijedimo desno, u drugom lijevo (oba puta smjer Poštarski dom). Navedenu cestu slijedimo sve do Poštarskog doma, gdje parkiramo na parkiralištu u njegovoj blizini.
Moguć je i pristup s Ravnih na Koroškom.

Opis puta:
Od Poštarskog doma uputimo se na makadamsku cestu kojom ide i označena staza na Uršlju Goru. Već nakon nekoliko metara desno se odvaja staza preko Kozarnice, mi pratimo označenu stazu koja na Uršlju goru vodi preko Kala. Cesta se strmo penje ali uskoro dolazimo do livada, i na najvišoj točki gdje se otvara širok pogled na Slovenj Gradec i Mislinjsku dolinu primjećujemo izgrađenu kapelicu. Označena staza ovdje ide ravno prema gospodarstvu, mi skrenemo desno na šumski kolovoz koji se blago penje preko livade. Šumska cesta prvo ide kroz šumu, a kad dođemo do čestice staze se raščiste. Mi idemo desno ravno cestom koja je obično bolje utabana od ceste lijevo koja se slijepe završava u šumi. Strmo zaobilazimo spomenutu česticu, te nakon blagog uspona kroz šumu dolazimo na ravan teren iza Ravnjakovog vrha. Ovdje se kolovoz malo spušta, mi prije toga skrenemo desno u šumu i idemo ravno prema grebenu koji primjećujemo pred sobom. Greben se postupno diže prema sjevernom rubu Plešivške kope. Cijelo vrijeme mu slijedimo i za razliku od prethodne tamne uglavnom jeleove šume ovdje su uglavnom lišćari, pa između vitkih bukvih stabala pogled lijevo seže cijelom gornjim dijelom Mislinjske doline. Zatim prelazimo šumsku cestu, odmah iznad nje greben se širi i postaje malo strmiji jer se spaja sa sjevernim obroncima planine koja se naglo diže ravno pred nama. Lijevo među jeleovim stablima dižu se strmi vapnenački stijene, mi tražimo stazu koja ide desno. Nakon prve nesigurnosti jel' smo dobro skrenuli, staza skrivena pod pala listovjem brzo postaje izraženija i očita. Ovdje ne možemo pogriješiti samo u donjem dijelu se staza raščisti i mi biramo desnu koja se dalje penje. U zarcima se penjemo mimo brojnih iskopanih jelovih panjeva i stabala, pa zbog guste šume i sjene obronka ovdje je prilično tamno i hladno. Na vrhu strmine kad već slutimo da će završiti, staza napušta žlijeb, preko neke šumske trave i među mladim gustim jeleovima slijepe završava na blažem terenu. Mi idemo ravno kroz šumu, opet malo strmije među stijenama potpuno obraslim zelenim mahom. Odjednom se nađemo na blažoj šumskoj cesti. Desno se uputimo na nju i nakon nekoliko metara dolazimo do raskrižja kraj kojeg vidimo plastični kontejner u vlasništvu lovačkog društva Slovenj Gradec. Jedna staza skreće oštro lijevo mi idemo ravno i uskoro se široka cesta počinje gubiti te gotovo potpuno nestaje. Kad samo slutimo bivši kolovoz opet se malo penjemo, i kad preko sjevernog obronka desno među drvećem ugledamo širok pogled prema Mežiškoj dolini okrećemo se lijevo. Brzo stupamo na vršnu ravnicu Plešivške kope i opet primjećujemo stazu među gustim podrastom. Ako idemo lijevo nakon nekoliko metara dolazimo na istočni vrh, mi skrenemo desno i jednako nakon nekoliko metara stupamo na zapadni oko metar iznad ravnice uzdignuti vrh tj. hrpu vapnenačkih stijena koje izgledaju kao da ih je netko tu naložio. Vršni dio je potpuno obrasao pa na jug nemamo pogled i samo među drvećem prema zapadu naziremo toranj i crkvu na Uršljoj gori. Potpuno drugačije je s pogledom prema sjeveru. Nekoliko metara od vrha iznad strmog obronka i stijena šuma je toliko prorijeđena da možemo uživati u pogledu na donji dio Mežiške doline s Ravnama i Kotljima te sve do Labotske doline nad kojom vlada Golica.
Možemo se spustiti istom stazom ili ići do istočnog vrha, s njega se malo spustiti i doći na krpice suženog šuma nad istočnim obronkom te uživati još u pogledu prema Pohorju, Paškom Kozjaku i Šaleškoj dolini u čijem sredini vladaju dimnjaci TE Šoštanj. Ovdje tražimo šumsku stazu, slijedimo je lijevo i dolazimo do ranije spomenutog raskrižja gdje je plastični kontejner. Kod spusta treba paziti da nađemo stazu uspona jer spust preko stjenovitog i strmog obronka poševno mogao bi biti opasan.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti