Prelaz Črnivec - Kranjska reber

Pristup do ishodišta:
Dana 02.11.2007. otišao sam na Kranjsku reber, i to iz smjera Kamnika. Vozio sam se po obvoznici mimo Kamnika, a prije kraja Kamnika je odcep s glavne ceste ulijevo, gdje je tabla za smjerove KAMNIŠKA BISTRICA, VELIKA PLANINA. Zatim se vozite 600 metara i dolazite do kružnog toka, gdje skrećete desno za smjer KAMNIŠKA BISTRICA, VELIKA PLANINA, GORNJI GRAD. Po ovoj cesti se zatim vozite 15 kilometara i dolazite na prijelaz ČRNIVEC, gdje ćete na desnoj strani vidjeti veliku i lijepo uređenu zgradu gostionice te i makadamsko parkiralište.

Opis puta:
Od parkirališta na prijelazu ČRNIVEC prijeđite preko ceste i u šumu, gdje ćete vidjeti dvije planinarske smjernice. Na jednoj piše Veliki Rogač, Lepenatka, Vrh Kašne planine (moj cilj), a na drugoj Pl. Ravni, Pl. Travnik, Dom na Menini planini. Ovdje idite lijevo u brdo. Vidjet ćete planinarske oznake na drvetu odmah iza table i tako dalje u brdo samo pratite oznake, kojih ima vrlo mnogo i do vrha se nikako ne možete izgubiti. U knjizi Kamniško-Savinjske Alpe, autora Andreja Stritarja stoji da je put slabo označen, ali to za vrijeme mog posjeta više nije važilo.

Uz put prema gore tri puta ćete prijeći makadamsku šumsku cestu. Ja sam je prvi put priješao nakon 15 minuta hoda, između prvog i drugog prijelaza hodio sam 10 minuta, a između drugog i trećeg prijelaza šumske ceste hodio sam oko 5 minuta. Od trećeg prijelaza šumske ceste do vrha zatim sam trebao 35 minuta.

Put uglavnom ide kroz smrekovu šumu i vrlo je lijep te nije strm, pred vrhom pa prvo naiđete na gorsku bukovu šumu, a na kraju i livadu. Od izlazne točke na Črnivcu hodao sam neprekinuto i za put trebao 1 sat i 5 minuta. Na vrhu me vrlo ugodno iznenadilo malo jezerc, kakve sam znatno veće vidio na Pohorju. Takvih jezera mogu se vidjeti još nekoliko na spustu s vrha prema pastirskoj koći. Osim toga, s Kranjske rebri možete vidjeti sve najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpa. Na SJ vidite Rogatec i Lepenatku, na ZS pa Veliku planinu, Grintavec, Skutu, Planjavu, Ojstricu...

Izlet je tako vrlo prikladan za cijelu obitelj, možete ga obaviti i ljeti (veliki dio puta štitit će vas šuma od vrućine) i zimi.

Budući da smo već upoznali jedan put, odlučio sam se spustiti natrag na izlaznu točku putem mimo pastirske koće na Kašnoj planini (usput, Kranjska reber je vrh, Kašna planina pa izgleda da je planina neposredno pod vrhom), kao što je predloženo u ranije spomenutoj knjizi koju sam koristio na ovom izletu. S vrha Kranjske rebri otišao sam prema sjeveru i došao nakon 10 minuta do pastirske koće. Kao što je ranije zapisano, na ovom putu vidio sam još nekoliko manjih jezera vode koja mogu vrlo lijepo iznenaditi oko. Ispred koće je klupa gdje biste mogli s obitelji nešto pojesti, pastira nije bilo nigdje (niti sam vidio krave; očito je vrijeme paše već prošlo prije nekoliko dana).

Ovdje sam se malo osvrnuo oko sebe i u smjeru juga (oko 20 metara od koće) ugledao šumsku cestu i bio uvjeren da je to šumska cesta koju predlaže autor knjige Kamniško-Savinjske Alpe. Po njoj sam hodio prema jugu oko 5 minuta, nakon čega se završila i došao sam do žičane ograde koja razdvaja livadu od šume. Odavde je ispred mene bila vidljiva uska staza (širine jednog planinara) i po njoj sam nastavio put prema jugu i lagano nizbrdo. Što sam dulje hodio, sve jasnije mi je bilo da nisam na pravom putu. Ali bez panike, rekao je dobri vojnik Švejk. Odlučio sam nastaviti put tako da ću se stalno lagano spuštati nizbrdo i uvijek ići prema jugu. Tako sam doživio vrlo lijepu avanturu hoda stazama koje koriste šumske životinje te kroz neoznačeni teren. Ova avantura trajala je oko 30 minuta, nakon čega sam došao do makadamske šumske ceste koja mi je pokazala da sam na pravom putu prema civilizaciji. Još oko 15 minuta hodao sam po ovoj cesti i došao do mjesta gdje sam na putu gore priješao istu makadamsku šumsku cestu te tako »zavezao kobasicu«. Odavde sam se zatim po istom putu kojim sam prethodno išao u brdo spustio prema izlaznoj točki. Za put od pastirske koće do izlazne točke na Črnivcu trebao sam tako 1 sat i 10 minuta.

Put kojim sam se ja spustio dakle ne preporučujem djeci te onima koji se ne osjećaju ugodno pred neizvjesnošću da su se možda izgubili. Ako pa i vi želite doživjeti avanturu hoda po neoznačenom terenu, samo hrabro, jer se ne možete izgubiti ako idete po pravilu da idete uz podnožje brda uvijek prema jugu i cijelo vrijeme se spuštate.

Na prijelazu Črnivec možete vidjeti i spomenik koji govori o tome da su na tom mjestu 16.6.1942. borci Kamniškog bataljuna uništili jednu od prvih okupatorskih postojanki na Gorenjskoj i Štajerskoj, u toj borbi pao je i partizan Pirš Rudi.

Sretno.

Moje vrijeme efektivnog hoda: 2 sata i 15 minuta
Nadmorska visina izlazne točke: 902 metra
Nadmorska visina Kamniški vrh: 1435 metara
Koristena literatura: knjiga Kamniško-Savinjske Alpe, autor Andrej Stritar, izdavač Sidarta
Preporučuje se i korištenje karte Kamniško-Savinjske Alpe 1 : 50.000, ali ja je nisam imao sa sobom jer je knjiga bila potpuno dovoljna. (ako zaboravimo da sam se ugodno izgubio na putu natrag)

Preporučujemo: slični izleti, panorama, upisna knjiga