Ravenska Kočna - Jezerska Kočna (po ferati in Kremžarjevi poti)
Ishodište: Ravenska Kočna (1000 m)
Širina/Dužina: | 46,385°N 14,5364°E |
| |
Ime puta: po ferati in Kremžarjevi poti
Vrijeme hodanja: 5 h 30 min
Zahtijevnost: iznimno zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1540 m
Visinska razlika po putu: 1540 m
Zemljovid: Kamniške in Savinjske Alpe 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 11.789
| 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice idemo do izlaza Kranj - istok i pratimo cestu naprijed u smjeru Jezerskog. U Zgornjem Jezerskom tek malo iza benzinske crpke uočit ćemo cestu koja se s glavne ceste odvaja desno (smjer Planšarsko jezero). Cesta nas zatim vodi pokraj spomenutog jezera i iza njega se kratko vrijeme strmo uspinje. Više se cesta izravnava i na početku velike livade gubi asfalt. Dalje slijedimo makadamski put do većeg označenog parkirališta.
Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo makadamom prateći putokaz »Češka koča, Ledine« i nakon cca 15 minuta hoda dolazimo do teretne žičare. Kod teretne žičare gdje je križanje nastavljamo prateći oznake Kranjska koča na Ledinah (Skozi žrelo/Slovenska pot) i Češka koča (umik žrela). Najprije kratko hodamo kroz šumu, a potom nas staza dovodi na teren koji je dijelom prekriven borovom borovicom. Staza se ovdje počinje nešto strmije uspinjati te nas dovodi do raskrižja.
Idemo desno po siparu gdje nas upućuje tabla na stijeni »Ferata Češka koča«. Nakon kraćeg uspona po siparu dolazimo do ulaza u stazu za penjanje. Na ulazu u stazu također se lijevo odvaja lakša staza koja zaobilazi početni najteži dio staze. Ova staza je označena tablom »umik«.
Penjačka staza se na početku vrlo strmo uspinje uz čeličnu sajlu (težina C/D) i budući da nema puno uporišta potrebno je dosta snage u rukama. Slijedi kraći manje zahtjevan prijelaz na strmini obrasloj travom i borovom travom (A/B). Nakon toga staza ponovno postaje zahtjevna i uspinje se koso po strmom zidu (C/D). U zidu staza skreće lijevo prema gore i kroz kratak ali ipak dosta zahtjevan prevjes (E) izlazi na nešto manje zahtjevan teren. Ovdje se uz čeličnu sajlu uspinjemo po strmini koja je djelomično obrasla travom i borom (B/C). Put nas zatim dovodi na lakši teren gdje završava prvi dio uspona.
Potom se neko vrijeme uspinjemo nezahtjevnom strminom kroz borove, a onda ponovno dolazimo do čeličnih sajli gdje počinje drugi dio osigurane staze. Ovdje se s lijeve strane također uključuje staza koja izbjegava početni najteži dio. Potom se neko vrijeme uspinjemo uz čeličnu sajlu po ne pretjerano zahtjevnoj strmini (A/B), a potom staza skreće lijevo i slijedi kratki okomiti uspon (D). Dalje se dosta dugo strmo uspinjemo uz čeličnu sajlu (C i C/D). Takav put nas potom dovodi do upisne kućice gdje nakratko staza postaje nešto manje zahtjevna (B/C). Staza se zatim još jednom strmo uspinje (C/D), nakon čega strmina počinje opadati. Čelične sajle tada završavaju i ubrzo se spajamo na stazu »umik Žrela«. Tu nastavljamo desno i do kolibe koju već vidimo pred sobom ima svega nekoliko minuta hoda.
Od planinarskog doma nastavljamo desno stazom u smjeru Kočne, Grintovca i Vratca (lijevo Kranjska koča kroz Žrelo). Nakon kraćeg uspona dolazimo na ravnicu sa oznakom H (namijenjeno za slijetanje helikoptera). Staza naprijed teče po isprva blagim obluci, koja je djelomično obrasla patuljastim borom. U donjem dijelu sipare se staza na Vratcu odvaja desno, a mi nastavljamo ravno u smjeru Kočne i Grintovca. Nakon otprilike pola sata hoda od planinarskog doma dolazimo do sljedećeg križanja. Nastavljamo desno u smjeru Kočne (lijevo Grintovec preko Mlinarskog sedla) i dalje se uspinjemo po djelomično obraslom siparu do Zgornjih Ravni. Na Zgornjim Ravnama staza skreće oštro desno i uspinje se preko sipare. Više nas staza koja dalje skreće desno dovodi na bočni greben središnjih Grintovaca. Ovdje se otvara lijep pogled prema sjeveru, odakle jasno vidimo većinu vrhova, koji okružuju Jezersko. Ovdje gdje skrećemo oštro lijevo počinje usponski dio staze. Dobro osiguran i po suhom ne baš zahtjevnom penjačkom putu s lijepim vidicima i pored prirodnog prozora kojeg ćemo uočiti s desne strane, nakon gotovo tri sata hoda od Češke koče izlazimo na glavni greben Grintovaca (usjek Zdolška škrbina) , gdje postoji prijelaz. Nastavljamo oštro desno u smjeru Jezerske Kočne (lijevo Grintovec, ravno Cojzova koča) stazom koja nas brzo dovodi do jednog od najzanimljivijih prijelaza slovenskih planina. Jer put nas dovodi do zaobljenog prolaza kroz koji moramo puzati. Jer strop iznad nas je toliko nizak, da se drugačije ne može (pazi glava). Staza naprijed prolazi po kratkom siparu nakon čega stupamo na strmiju stazu, gdje nam pomažu željezni šiljci i čelične sajle. Zatim slijedimo panoramsku stazu do uskog vrha.
Ravenska Kočna - Češka koča 2:00, Češka koča - Zdolška škrbina 2:45, Zdolška škrbina - vrh 45 minuta.
Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Kokrska Kočna
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
Rasprava o izletu Ravenska Kočna - Jezerska Kočna (po ferati in Kremžarjevi poti)
|
rusmi30. 06. 2016 00:00:00 |
Kdaj je kdo bil nazadnje gor?
|
|
|
|
redbull30. 06. 2016 00:00:00 |
Kremžarjeva še ima nekaj snega, če te to zanima -cepin je obvezen oz. dva če si upaš brez derez
|
|
|
|
artur21. 07. 2018 00:00:00 |
Sem bil na Kočni v četrtek po ferati. Začetek plezalne je malo tečen, saj res moraš imeti nekaj moči v rokah, da se dvigneš. Ostalo do koče ni nek problem. Od koče naprej pa moraš biti na nekaterih predelih kar previden. Za male otroke te poti nebi priporočal. Drugače pa lepa tura, nobene gužve in še lepo vreme sem imel. Koča pa zelo lepa in prijazni oskrbniki.
|
|
|
|
marsus197812. 10. 2018 00:00:00 |
V sredo 10. oktobra sva se s prijateljem povzpela po ferati na Jez. Kočno in nato čez škrbino na Grintavec in nazaj po Frisch. poti na Češko kočo. Sva bila zgodnja, tako, da je potekal vzpon po ferati v čisti temi s pomočjo naglavnih svetilk (zanimiva izkušnja), ferata mi ni najbolj pri srcu, Kremžerjeva in nato na Grintavec in spust v dolino pa čisti užitek, lepo speljane poti, čudoviti razgledi. Na poti ni snega, vsa varovala so v brezhibnem stanju.
|
|
|