Robanov kot - Mala Ojstrica (čez Jaruzale)

Prilaz izlazištu:
a) Iz smjera Kamnika ili Mozirja (preko Luča): Preko prijevoja Volovljek (Kranjski Rak) ili iz Mozirja vozimo do Luča, zatim nastavljamo vožnju prema Solčavi i Logarskoj dolini. Kad stignemo u naselje Robanov Kot, oznake za alpsku dolinu Robanov kot usmjeravaju nas lijevo na sporednu cestu. Njome vozimo do uređenog parkirališta u blizini gospodarstva Roban, gdje parkiramo. Možemo parkirati i oko 500 metara niže na prvom uređenom parkiralištu. Parkiranje na privatnom parkiralištu pansiona Govc-Vršnik zabranjeno je, jer je to područje rezervirano isključivo za goste pansiona.
b) S autoceste Maribor–Ljubljana: Autocestu Maribor–Ljubljana napuštamo na izlazu Šentrupert i vozimo u smjeru Mozirja te Logarske doline. Kad stignemo do Luča, nastavljamo vožnju prema gornjem opisu.

Opis staze:
Od Robanove domačije nastavljamo put po dnu Robanovega kota, gdje hodimo po udobnom kolovozu. Uz put ubrzo dosežemo Robanovu planinu, gdje se nalazi prvi izvor, nešto dalje i Robanovu planšariju, uz koju je uređen još jedan izvor. Do te točke put je položen i predstavlja iznimno lijepo i nezahtjevno hodanje.
Od Robanove planšarije put se usmjerava u šumu i počinje umjereno uzdizati. Tijekom hodanja prelazimo tri suha korita bujica, zatim nas put dovodi izravno ispod slap ispod Velike Zelenice. Mnogi izletnici i šetači na tom mjestu također završavaju svoj obilazak Robanovog kota.
Od slapa dalje put postaje tehnički znatno zahtjevniji. Pomoću nekoliko stuba i čeličnih užadi brzo se uspinjemo na greben odnosno hrbat iznad slapa. Slijedi strm uspon kroz šumu, koji je povremeno opremljen osiguranjima i uključuje neke tehnički zahtjevnije dijelove. Podloga pod nogama postaje sve više šljunkovita, a na putu se izmjenjuju strmi odsječci, okuke i kraći položeni dijelovi. Kako napredujemo, šuma postaje sve rjeđa, niska i prozračna.
Otprilike pola sata hoda iznad slapa put nas dovodi do male krmice, gdje se nalazimo negdje na polovici našeg puta. Krmica je odlično mjesto za kratak odmor, jer put u nastavku postaje vrlo zahtjevan. Iz krmice nam se otvara pogled na susjedni Robanov stan, koji leži pod moćnim stijenskim masivom susjednih Ut.
Od krmice slijedi strm uspon pomoću stuba, klinova i čeličnih užadi, koji nas dovodi do vrlo izloženog dijela puta. Na tehnički najtežem dijelu, gdje previsnu stijenu prelazimo pomoću stuba i čeličnih užadi, pričvršćena je i spomen-ploča poginulom planinaru.
Nakon tog izloženog dijela naš put skreće desno ispod još jedne previsne stijene, zatim ulazi u žlijeb, gdje se strmo uspinjemo uz pomoć osiguranja. Iako se isprva čini da će put cijelo vrijeme prolaziti kroz žlijeb, nakon nekoliko metara uspona usmjerava se na desnu stranu te se pomoću pomagala strmo uspinje preko padine.
Stižemo do sljedećeg skretanja desno. Uz čelično uže dosežemo kraći, manje zahtjevan dio puta, gdje možemo imati nekih poteškoća s orijentacijom. Stijene su prilično glatke, i ako nam sunce svijetli izravno u oči, možemo brzo propustiti oznake. Na tom mjestu stupamo na slabije vidljivo, neslužbeno raskrižje. Ako pogledamo lijevo prema gore, u padini Žvižgovca uočit ćemo jedan od dva prirodna prozora. Mi nastavljamo desno po označenom putu.
U nastavku stižemo do po mišljenju autora tehnički najtežeg dijela puta. Ovdje skrećemo lijevo i najprije se uspinjemo preko stijene na kojoj je ugrađeno relativno malo klinova, zatim nastavljamo kroz prirodni žlijeb. Kroz žlijeb vodi nas još nekoliko čeličnih užadi. Kad ugledamo drugu spomen-ploču poginulom planinaru, znamo da se nalazimo kod posljednjeg čeličnog užeta na putu.
Slijedi još posljednji, vrlo strm, ali tehnički nezahtjevan uspon do sedla. Tijekom tog uspona prolazimo pokraj jedne karakteristične veće stijene i usamljenog ariša.
Od sedla naš put konačno postaje položen i vodi nas kroz klekovinu. Na našoj lijevoj strani uzdiže se vrh Žvižgovec, u njegovoj padini možemo uočiti još jedan prirodni prozor.
Nakon kraćeg hodanja kroz klekovinu put počinje spuštati. Nakon minute spuštanja stižemo do raskrižja, gdje nastavljamo desno. Samo još nekoliko minuta lakog hodanja dijeli nas od konačnog cilja, gdje dosežemo kapelicu odnosno sklonište. Orijentacija u tom posljednjem dijelu potpuno je jednostavna, jer je objekt vidljiv već od raskrižja nadalje.
Od skloništa vraćamo se do posljednjeg raskrižja, zatim se usmjeravamo na put u smjeru Ojstrice i Kocbekovog doma, gdje se najprije uspinjemo po padinama Male Ojstrice, zatim dosežemo manju dolinicu, gdje se spajamo s putom s polazištem na planini Podvežak. Ovdje idemo desno te se u nekoliko minuta uspinjemo na Sedelce, od kuda nam se otvara lijep pogled prema Lučkom Dedcu i Korošici, iznimnoj travnatoj dolini usred moćnih gora.
Ovdje idemo desno u smjeru Ojstrice (blago lijevo lošija stazica prema Pragu, ravno dolje Kocbekov dom na Korošici), gdje se put najprije blago spušta preko ugodnog travnatog padina, zatim skreće desno, gdje počinje poprečno uzdizati prema istoku. Nakon kraćeg uspona put nas dovodi na greben Male Ojstrice (ovdje se s desne strane priključuje neoznačeni put s Moličke planine), gdje se on oštro okreće lijevo i dalje se uspinje uz vrlo razgledni greben. Put koji se dalje uspinje po lijevoj strani grebena nas u nekoliko daljnjih minuta hoda dovodi ispod neizrazitog vrha Male Ojstrice, koji prepoznajemo po minijaturnom Aljaževom stupu. Kad stupimo tik ispod vrha Male Ojstrice, napuštamo označeni put koji vodi na Ojstricu i nastavljamo desno po strmom putu, kojim se u manje od minute daljnjeg hoda uspinjemo na vrh Male Ojstrice.

Robanov kot - Molička planina 3:30, Molička planina - Mala Ojstrica 1:15.

Na stazi: Kocbekovo zavetišče pod Ojstrico (1770m), Sedelce (1902m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama, knjiga dojmova