Robanov kot - Veliki vrh (Veža)

Prilaz izlazištu:
a) Iz smjera Kamnika (preko Luča):
Preko prijevoja Volovljek (Kranjski Rak) vozimo do Luča, zatim nastavljamo vožnju prema Solčavi i Logarskoj dolini. Kad stignemo u naselje Robanov Kot, nas usmjeravajuće table za alpsku dolinu Robanov kot usmjeravaju lijevo na sporednu cestu. Njome vozimo do uređenog parkirališta u blizini gospodarstva Roban, gdje parkiramo. Automobil možemo ostaviti i otprilike 500 metara niže, na prvom uređenom parkiralištu. Parkiranje na privatnom zemljištu Penziona Govc-Vršnik je zabranjeno, jer su ta mjesta rezervirana isključivo za njihove goste.
b) S autoceste Maribor–Ljubljana:
Autocestu napuštamo na izlazu Šentrupert i nastavljamo vožnju u smjeru Mozirja te Logarske doline. Vozimo mimo Mozirja i Ljubnog ob Savinji do Luča, gdje nastavljamo ravno prema Solčavi. Kad stignemo u naselje Robanov Kot, nas usmjeravajuće table za alpsku dolinu Robanov kot usmjeravaju lijevo na sporednu cestu. Njome vozimo do uređenog parkirališta u blizini gospodarstva Roban, gdje parkiramo. Automobil možemo ostaviti i otprilike 500 metara niže, na prvom uređenom parkiralištu. Parkiranje na privatnom zemljištu Penziona Govc-Vršnik je zabranjeno, jer su ta mjesta rezervirana isključivo za njihove goste.

Opis staze:
Od Robanove domačije nastavljamo po dnu Robanovega kota, gdje hodimo po udobnom i položnom kolovozu. Uz stazu uskoro dosežemo Robanovu planinu, gdje nailazimo na prvi izvor vode, nešto dalje zatim do Robanove planšarije, uz koju je uređen još jedan izvor. Do te točke staza je potpuno položna i predstavlja iznimno lijep i nezahtjevan šetnju.
Kod planšarije staza se usmjerava u šumu i počinje umjereno uzdizati. Tijekom hodanja prelazimo tri suha korita bujica, zatim nas staza dovodi izravno ispod slap ispod Velike Zelenice. Brojni izletnici i šetači na tom mjestu također zaključuju svoj posjet Robanovom kotu.
Od slapa dalje staza postaje tehnički znatno zahtjevnija. Pomoću nekoliko skobova i čeličnih užadi brzo se uzdižemo na greben odnosno hrbat iznad slapa. Slijedi strm uspon kroz šumu, koji je povremeno opremljen osiguranjima i uključuje neka zahtjevnija tehnička mjesta. Podloga pod nogama postaje sve više šljunkovita, a na stazi se izmjenjuju strmi odsječci, ključevi i kraći položni dijelovi. Kako napredujemo, šuma postaje sve rjeđa, niska i prozračna.
Približno dobrih pola sata hoda iznad slapa stižemo do male krnice, koja označava približno polovicu staze. Krnica je odlično mjesto za kratak odmor, jer nastavak postaje vrlo zahtjevan. Odavde nam se otvara lijep pogled na susjedni Robanov stan, koji leži pod moćnim skalovljem Ut.
Iz krnice slijedi strm uspon pomoću skobova, klinova i čeličnih užadi, koji nas dovodi na vrlo izloženi svijet. Na tehnički najtežem dijelu, gdje previsnu stijenu prelazimo pomoću skobova i čeličnih užadi, pričvršćena je i spomen-ploča poginulom planinaru.
Nakon tog izloženog odsječka naša staza skreće desno ispod još jedne previsne stijene, zatim ulazi u žlijeb, gdje se strmo uzdižemo uz pomoć osiguranja. Iako se isprva čini da će smjer cijelo vrijeme ići žlijebom, nakon nekoliko metara uspona usmjerava se na desnu stranu te se pomoću pomagala strmo diže preko padine.
Stižemo do sljedećeg skretanja desno. Uz čelično uže dosežemo kraći, manje zahtjevan dio staze, gdje ipak možemo imati nekih poteškoća s orijentacijom. Stijene su prilično zaglađene, i ako nam sunce svijetli izravno u oči, možemo brzo propustiti markacije. Na tom mjestu stupamo na slabije vidljivo raskrižje. Ako pogledamo lijevo gore, u padini Žvižgovca uočit ćemo jedan od dva prirodna prozora. Mi nastavljamo desno po označenoj stazi.
U nastavku stižemo do još jednog težeg dijela staze. Ovdje skrećemo lijevo i najprije se uzdižemo preko stijene, gdje je ugrađeno relativno malo klinova, zatim nastavljamo kroz prirodni žlijeb. Njime nas vodi još nekoliko čeličnih užadi. Kad ugledamo drugu spomen-ploču poginulom planinaru, znamo da se nalazimo kod posljednjeg čeličnog užeta na stazi.
Slijedi još posljednji, vrlo strm, ali tehnički nezahtjevan uspon do Sedelca. Tijekom tog uspona prolazimo pored karakteristične veće stijene i usamljenog ariša.
Od Sedelca staza konačno postaje položna i vodi nas kroz ruševine. Na našoj lijevoj strani uzdiže se vrh Žvižgovec, u njegovoj padini možemo uočiti još jedan prirodni prozor.
Slijedi nešto laganog spusta kroz pojas ruševina, zatim dosežemo označeno raskrižje.
Nastavljamo lijevo u smjeru Planine Ravne i Planine Podvežak (desno Molička planina i Korošica) te se počinjemo najprije lagano, kasnije za nekoliko koraka strmo uzdizati. Kod znamenja staza postaje položna, zatim se nastavlja uz provaliju, gdje postoji opasnost od pada u dubinu, ali nam pri prijelazu pomaže čelično uže (taj dio staze inače nije tehnički zahtjevan). Staza dalje se uzdiže na Prag, gdje se razdvajaju smjerovi za Ravne i Podvežak, a mi slijedimo lijevu stazu, uz koju su uz oznake za Planinu Ravne i oznake za Veliki vrh i Veliku Zelenicu.
Slijedi nešto poprečnog uspona prema desno, zatim se usmjeravamo lijevo prema Velikom vrhu (ravno Planina Ravne), gdje se najprije strmo uzdižemo, zatim se staza prijelazno položi. U nastavku se prilično strmo uzdižemo po jugozapadnim padinama Velikog vrha, gdje je ponegdje na stazi prilično šljunka. Na tom dijelu staze posebno pri spustu potrebna je nešto veća opreznost, inače staza nije izložena, ali padina je prilično strma. Kasnije padina postaje manje strma, a staza se dalje prilično strmo uzdiže kroz ruševine. Više nam se otvaraju sve ljepši pogledi, staza se okreće desno i zatim nas u nekoliko minuta dovodi na Veliki vrh.

Robanov kot - Molička planina 3:30, Molička planina - Prag 0:20, Prag - odcep za Veliki vrh 0:05, odcep za Veliki vrh - Veliki vrh 0:35.

Na stazi: Robanova planšarija (896m), Pri slapu (1049m), Sedelce (1790m), Razpotje na Molički planini (1751m), Prag (1870m), Odcep za Veliki vrh (1891m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama, knjiga dojmova