Ishodište: Seichenbrunn (1668 m)
| Širina/Dužina: | 46,91536°N 12,77544°E |
| |
Vrijeme hodanja: 5 h
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Ferata: C
Visinska razlika: 1538 m
Visinska razlika po putu: 1580 m
Zemljovid:
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 8.799
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Kroz Karavanke tunel vozimo u Austriju, zatim nastavljamo vožnju prema Spittalu i dalje prema Lienzu (nekoliko nakon Spittala autocesta se završava). Dalje vozimo po relativno lijepoj i širokoj cesti kroz Dravsku dolinu. Malo prije Lienza na kružnom raskrižju nastavljamo desno prema mjestu Iselsberg i Winklern. Cesta počinje uspon, zatim moramo biti pažljivi jer se uskoro lijevo odvaja cesta prema dolini Debanttal (zelena tabla). Cesta prema dolini Debanttal postaje makadamska, kasnije se spaja s nešto boljom cestom iz naselja Nußdorf-Debant. Prilikom vožnje kroz dolinu Debanttal pratimo oznake za koće Lienzer Hütte i Wangenitzseehütte. Cesti pratimo sve do zapreke gdje parkiramo na velikom parkiralištu (Parkplatz Seichenbrunn).
Opis puta:
Od parkirališta nastavljamo po makadamskoj cesti koja je zatvorena za promet. Već nakon nekoliko desetaka metara dolazimo do označenog raskrižja gdje se desno preko mosta odvaja put prema koći Wangenitzseehütte. Na raskrižju nastavljamo ravno po makadamskoj cesti za oznakama »Lienzer Hütte«. Uskoro iza toga desno se odvaja još i učna staza prema koći Lienzer Hütte. Taj put je pola sata duži nego po cesti. Mi nastavljamo dalje po makadamskoj cesti koja teče lijevo od potoka Debantbach. Cesta se cijelo vrijeme lagano penje i nekoliko puta prelazi pašašnu ogradu. Ljeti se uz cestu pasu stoke. Cesta nas zatim vodi mimo manje koće kraj planine Gaimbergalm. U nastavku također nekoliko puta prelazimo manje pritoke spomenutog potoka Debantbach. Nekoliko više nas cesta dovodi do raskrižja.
Desno vodi cesta do planine Hofalm do koje ima samo 100 metara. Na raskrižju mi nastavljamo ravno po cesti prema koći Lienzer Hütte s koje imamo sve ljepši pogled na vrhove nad dolinom Debanttal. Malo prije koće dolazimo do još jednog označenog raskrižja.
Ovoga puta se lijevo odvaja pješačka staza prema skijaškom području Zettersfeld, mi nastavljamo cestom i uskoro dolazimo do koće Lienzer Hütte s koje ima lijep pogled na okolne vrhove.
Kod koće nastavljamo lijevo mimo dječjeg igrališta i križa i već nakon nekoliko desetaka metara dolazimo do označenog raskrižja. Lijevo vodi put prema škrbi Mirnitzscharte i vrhu Alkuser Rotspitze, mi nastavljamo desno za oznakama »Glödis Spitz, Hochschober«.
Put od raskrižja ide prema sjeverozapadu uz sve rjeđe drveće. U nastavku se put penje uz teren obrasao travom i niskim grmljem. Uskoro ulazimo u središnji dio nacionalnog parka Visoke Ture (Nationalpark Hohe Tauern). Put nas zatim dovodi do još jednog raskrižja.
Ovdje napuštamo put prema koći Hochschoberhütte i vrhu Hochschober i usmjeravamo se desno za oznakama »Glödis«. Od raskrižja se put prvo lagano spušta zatim preko manjih mostića prelazi nekoliko potoka. U nastavku se neko vrijeme penjemo po stazi koja teče lijevo od potoka Debantbach. Kasnije prelazimo potok na desnu stranu i nastavljamo se penjati prema sjeveru. Potoci uz put nestaju, put nas uskoro dovodi do još jednog raskrižja.
Ovoga puta se lijevo odvaja put prema sedlu Kalser Törl, mi nastavljamo desno prema vrhu Glödisspitze. Od raskrižja zatim kratko idemo prema istoku po sve kamenitijem terenu. Put zatim skreće ponovno lijevo prema sjeveru i prečno se penje po strmoj padini. Kad padina postane manje strmija, put skreće lagano desno i penje se po kamenitom terenu prema jugoistočnom grebenu gore Glödisspitze koju već neko vrijeme vidimo s puta. Na grebenu gdje se otvaraju lijepi razgledi prema istoku nastavljamo lijevo i uskoro dolazimo do ulaza u osigurani dio puta.
Osigurani put cijelo vrijeme ide po i uz jugoistočni greben. Put se većinu vremena prilično strmo penje uz jeklenicu (težavnost do B). Više nas put dovodi do visećeg mosta kojeg možemo izbjeći po lakšem putu koji ide desnom stranom grebena. Ako nastavimo preko mosta slijedi uspon po ljestvi i zatim kratak vrlo strm uz jeklenicu (težavnost do C). Puti se uskoro ponovno spajaju i put u nastavku ide po dobro osiguranom grebenu. Osigurani put je u nastavku nešto manje zahtjevan i strm nego u početku (težavnost do A/B). Ne previše zahtjevnom i sve razglednijem grebenskom putu slijedimo sve do vrha na kojem stoji križ.
Silazimo po putu uspona.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
Rasprava o izletu Seichenbrunn - Glödis
|
| Trobec25. 07. 2018 00:00:00 |
Je kdo hodil tu v zadnjih dneh? Zanimajo me razmere, predvsem, če je še kaj snežišč.
|
|
|
|
| pohodnik3334. 09. 2023 16:53:03 |
Tura z dne 2.9.2023, vse kopno brez snega.
Ta gora je pomoje najbolj obiskana ali pa med najbolj v tej ožji skupini tritisočakov severno od Lienza proti Glossglocknerju in to zasluženo. Zelo lep vzpon, dokaj tekoč. Dolina je čudovita, tako kot tudi potoki ob njej, zelo lepo. Vzpon je vseskozi lahek - zahteven, razen zadnjih 200 višinskih metrov od 3000 - 3200 m, kjer je jeklenica težavnosti do C, kot je avtor že opisal. Skala je tak tak, vsaj 2 velika oprimka sta se majala. Varovala brezhibna.
Razgled čudovit.
Lp
|
|
|