Planinski masivi / Visoke Ture / Hochschoberhütte / Seichenbrunn - Hochschoberhütte (čez Leibnitztörl)

Seichenbrunn - Hochschoberhütte (čez Leibnitztörl)

Ispis

Polazište: Seichenbrunn (1668 m)

Širina/Dolžina:

46,91536°N 12,77544°E

Cilj: Hochschoberhütte (2322 m)

Ime staze: čez Leibnitztörl

Vrijeme hoda: 3 h 30 min

Težina: djelomično zahtjevan označeni put

Visinska razlika: 654 m

Visinska razlika po stazi: 915 m

Zemljovid:

Preporučena oprema (ljeto):

Preporučena oprema (zima): cepin, dereze

Pregleda: 375

2 osoba sviđa se objava

Broj slika: 80

Broj komentara: 0

Prilaz izlazištu:
Kroz Karavanke tunel dolazimo u Austriju, zatim nastavljamo vožnju prema Spittalu i dalje prema Lienzu (malo nakon Spittala se avtocesta završava). Dalje vozimo po relativno lijepoj i širokoj cesti kroz Dravsku dolinu. Malo prije Lienza na kružnom raskrižju nastavljamo desno prema mjestu Iselsberg i Winklern. Cesta počinje uspon, zatim moramo biti pažljivi jer se uskoro lijevo odvaja cesta prema dolini Debanttal (zelena tabla). Cesta prema dolini Debanttal postaje makadamska, kasnije se spaja s malo ljepšom cestom od mjesta Nußdorf-Debant. Pri vožnji kroz dolinu Debanttal slijedimo oznake za koče Lienzer Hütte i Wangenitzseehütte. Pratimo cestu sve do zapornice gdje parkiramo na većem parkiralištu (Parkplatz Seichenbrunn).

Opis staze:
S parkirališta nastavljamo po makadamskoj cesti koja je zatvorena za promet. Već nakon nekoliko desetaka metara dolazimo do označenog raskrižja gdje se desno preko mosta odvaja put prema koči Wangenitzseehütte. Na raskrižju nastavljamo ravno po makadamskoj cesti za oznakama »Lienzer Hütte«. Uskoro se desno odvaja i učna staza prema koči Lienzer Hütte. Ta staza je pola sata duža nego po cesti. Nastavljamo po makadamskoj cesti koja ide lijevo od potoka Debantbach. Cesta se cijelo vrijeme lagano penje i nekoliko puta prelazi pašu. U ljetnim mjesecima namreć pored ceste paša stoka. Cesta nas zatim vodi mimo manje koće kraj planine Gaimbergalm. U nastavku također nekoliko puta prelazimo manje pritoke spomenutog potoka Debantbach. Nekoliko metara više nas cesta dovodi do raskrižja.
Desno vodi cesta do planine Hofalm do koje ima samo 100 metara. Na raskrižju nastavljamo ravno po cesti prema koči Lienzer Hütte s koje imamo sve ljepši pogled na vrhove nad dolinom Debanttal. Malo prije koće dolazimo do još jednog označenog raskrižja.
Ovoga puta se lijevo odvaja pješačka staza prema skijaškom području Zettersfeld, mi nastavljamo cestom i uskoro dolazimo do koče Lienzer Hütte s koje ima lijep pogled na okolne vrhove.
Pored koče nastavljamo lijevo mimo dječjeg igrališta i križa i već nakon nekoliko desetaka metara dolazimo do označenog raskrižja. Lijevo vodi staza prema škrbini Mirnitzscharte i vrhu Alkuser Rotspitze, mi nastavljamo desno za oznakama »Hochschober, Leibnitztörl«.
Staza od raskrižja ide prema sjeverozapadu pored sve rjeđih drveća. U nastavku se staza penje terenom obraslim travom i niskim grmljem. Uskoro ulazimo u središnji dio nacionalnog parka Visoke Ture (Nationalpark Hohe Tauern). Staza nas zatim dovodi do još jednog raskrižja.
Desno prvo nizbrdo se odvaja staza prema vrhu Glödis, mi nastavljamo ravno prema sedlu Leibnitztörl. Od raskrižja staza ide prema zapadu, polako skreće lagano ulijevo i zatim se malo strmije penje uz potok gore. Nekoliko metara više staza skreće desno prelazi spomenuti potok i dovodi nas na malo manje strme padine. Relativno polagana staza zatim uskoro ponovno prelazi potok i vodi nas mimo malog jezerceta. Staza se zatim uskoro počinje ponovno malo strmije penjati i dovodi nas do označenog raskrižja.
Ovoga puta se desno odvaja staza prema vrhu Hochschober i sedlu Schobertörl, mi nastavljamo lijevo prema sedlu Leibnitztörl. Od raskrižja staza u blagom usponu prelazi pobočje prema jugu i brzo nas dovodi do spomenutog sedla. S sedla slijedi samo kratak spust do slikovitog jezera Gartlsee s kojeg ima vrlo lijep pogled na okolne vrhove.
Nastavljamo pored jezera stazom koja ide po stjenovitim pločama do sedla na zapadnoj strani jezera i zatim počinjemo silaziti. U početnom dijelu spusta je pobočje malo strmije i na kraćem dijelu nam pomažu i sigurnosne ograde. Staza u nastavku više nije zahtjevna i nastavlja se spuštati prema zapadu. Niže pobočje postaje i malo travnatije i staza nas vodi pored visokoplaninskog potoka. Pobočje se zatim potpuno poravna i slijedi još nekoliko minuta hoda po razglednoj stazi do koče koju već dosta vremena vidimo s puta.
Vratiti se možemo istom stazom ili malo dužom stazom 917 preko škrbine Mirnitzscharte. Ta staza je malo slabije uhojena.