Sežana - Veliki Medvejk / Monte Orsario (čez Živi muzej Krasa, Orlek in Fernetiče)

Pristup do ishodišta:
Automobilom: S autoceste napuštamo između čvora Gabrk pri Divači i graničnog prijelaza Fernetiči na izlazu Sežana-vzhod (prvo nakon navedenog čvora). Sa izlaza skrećemo lijevo, odnosno u smjeru Sežane. Ubrzo nakon izlaza slijedi semaforizirano raskrižje gdje se s desne strane uključuje regionalna cesta iz smjera Nove Gorice, a s lijeve strane lokalna cesta iz smjera Divače. Nastavljamo ravno i odmah nakon tog križanja dolazimo u Sežanu. Na sljedećem semaforiziranom raskrižju skrećemo lijevo na Bazovišku cestu (putokaz prema Lipici). Na nadvožnjaku prelazimo željezničku prugu, odmah zatim na kružnom toku skrećemo desno, a na sljedećem kružnom toku idemo ravno (smjer ZGRS Sežana ili Živi muzej Krasa). Malo dalje od Vatrogasnog doma, gdje završava asfalt i prometni znak zabranjuje daljnju vožnju svima osim vlasnicima zemljišta, s desne strane primjećujemo besplatno parkiralište, gdje možemo parkirati. Možemo parkirati i ranije negdje u centru Sežane, ali preko tjedna parkiranje je tamo vremenski ograničeno i/ili se naplaćuje.

Vlakom: u blizini željezničkog kolodvora Sežana nažalost nema uređenog prijelaza preko pruge, stoga Kosovelovom ulicom idemo prema istoku sve do kraja te skrećemo desno na Bazovišku cestu. Na nadvožnjaku prelazimo željezničku prugu, te odmah na kružnom toku idemo desno, a na sljedećem kružnom toku idemo ravno (smjer ZGRS Sežana ili Živi muzej Krasa). Nešto dalje od Vatrogasnog doma završava asfalt, a s desne strane primjećujemo parkiralište, s kojeg počinje staza.

Opis puta:
Oprez: staza vodi preko teritorija Italije, gdje dolazimo na udaljeni kolovoz, stoga se prije puta trebamo informirati je li schengenski režim zamrznut i nije dopušten prelazak granice izvan službenih graničnih prijelaza. Obavezno nam je potrebna važeća osobna isprava, ako slučajno naiđemo na patrole koje traže ilegalne migrante u udaljenim područjima.

Slovenski dio rute poklapa se sa službenom planinarskom stazom Sonje Mašere, koja inače vodi od Sežane do Trsta, no uz stazu jedva da ćemo naići na neku trasu PZS-a. Ali Živi muzej Krasa (dalje KLM) je jako dobro markirao stazu sve do Orleka. Od polazišta na parkiralištu idemo širokim makadamom prema jugu (KLM trasa prema Bazovici). Uz stazu na brojnim prijelazima KLM trase nas upućuju prema brojnim zanimljivostima malo udaljenim od glavne staze, koje se po želji mogu pogledati. Uzmite u obzir da su atrakcije u prosjeku udaljene oko 1 km od glavne staze, tako da razgledavanje prilično povećava udaljenost putovanja. Ako nas te atrakcije ne zanimaju, držimo se makadamskog puta prema Bazovici. Nakon cca 2 km dolazimo do raskrižja, gdje nas znakovi KLM i crveni putokaz PZS usmjeravaju desno prema Orlekovoj barutani i selu Orlek. Ovdje skrećemo desno na malo uži šumski put. Ubrzo nas staza dovodi između dvije kolone, koje su ostale od nekadašnje Orlekove tvornice barutane iz vremena između dva svjetska rata. Malo dalje slijede još dvije kolone, gdje napuštamo krug barutane. Odavde dalje postoji nekoliko mogućih staza prema Orleku, koji je inače dobro označen KLM trasama. Ako nas ne zanimaju specifične atrakcije, na svakom križanju, gdje ima više staza prema Orleku, uvijek biramo pravu varijantu, koja je ujedno i najkraća. U ovom slučaju staza nas nakon cca 2 km pored jezerca dovodi do Orleka, gdje završavaju tragovi KLM staze.
Kada u Orleku opet dođemo do asfalta, na drugom kraju sela postoje dvije moguće staze do spomenika NOB-u. Na službenoj varijanti ovdje skrećemo desno i odmah nakon ove lijevo. A ako nas zanima kulturna baština, na kraju makadama prvo skrećemo lijevo. Ali tu se asfaltna cesta odmah razdvaja u nekoliko staza, od kojih biramo najdesniju, koja nas ubrzo dovodi do kapelice, gdje slijedimo bijelu strelicu na zidu i skrećemo desno. Kroz selo ubrzo dolazimo do još jednog križanja s kamenim križem u sredini, tu skrećemo lijevo i ubrzo dolazimo do manjeg "trga" sa spomenikom NOB-u na sjevernom rubu.

Od reciklažne točke na tom "trgu" nastavljamo prema zapadu i ubrzo dolazimo do drugog križanja. Ravni pristupni put vodi na ograđeno privatno zemljište. Službena ruta vodi lijevo asfaltnom cestom sve do granice. Odlučimo li se za ovu, odmah nakon granice skrećemo desno i pratimo talijanske putokaze koji nas dovode do Fernetića. Preporučam, da ovdje idemo desno kolnim putem, jer je put do Fernetića malo kraći, a ujedno dobivamo i mogućnost pogleda na Orlešku dragu. Odlučimo li se za ovu opciju, ovaj dio je neoznačen i dobro je znati neke upute za snalaženje po odvojcima. Na kolovozu se prvo cijelo vrijeme držimo ravno, sve dok ne dođemo do uskog podvožnjaka ispod željezničke pruge između Sežane i Opčina. Odmah nakon podvožnjaka slijedi križanje nekoliko staza. Nastavljamo krajnje desno, gdje je i kolni put najbolji. Odavde hodamo oko 250 metara, kada slijedi još jedno križanje. „Ravno“ (ili „više desno“) vodi naš glavni put prema granici, ako želimo vidjeti i krašku dolinu Orlešku dragu, opasanu velebnim okomitim zidovima, možemo ovdje lijevo. Kolovoz nas lagano dovodi na dno kraške vrtače oko 60 m niže. Sama šetnja do dna kraške vrtače i natrag traje oko 20 minuta.
Od prijelaza prema Orleškoj dragi nastavljamo "desno"/ravno i nakon 200-tinjak metara dolazimo do državne granice koja je sa slovenske strane "nevidljiva", tek nekoliko metara nakon granične crte s talijanske strane uočavamo veliki znak, koji iz suprotnog smjera upozorava na blizinu granice. Kod ovog znaka s lijeve strane spaja se i službena staza, ako bismo u Orleku nastavili asfaltiranom cestom i onda već s talijanske strane sa zapadne strane zaobišli Orlešku dragu. Odavde će nas dalje voditi talijanske staze, uglavnom bijele i crvene pruge slične poljskoj zastavi, a povremeno i slične austrijskoj crveno-bijelo-crvenoj s brojem staze. Ubrzo nakon granične crte izlazimo na magistralu koju prelazimo podvožnjakom i dolazimo do prve kuće na Fernetićima. Nešto dalje dolazimo do dosta prometne magistralne ceste granični prijelaz Fernetiči - Opčine - Trst, gdje skrećemo desno. Ovdje počinje najneugodniji dio staze, jer pored cesta uglavnom nema nogostupa. Prvih nekoliko metara hodamo desnom stranom ceste, a kada se sa suprotne strane pojavi dovoljno prostora uz cestu, pažljivo prelazimo cestu (nema obilježenog pješačkog prijelaza). Nakon dodatnih 200 metara dolazimo do križanja, gdje skrećemo lijevo prema Repentaboru (talijanski Monrupino). Prvo hodamo lijevom stranom ceste jer je s desne vrlo prometno čvorište na talijanskoj autocesti. Na nadvožnjaku prelazimo kamionski terminal i cestom (koja srećom nije jako prometna) nastavljamo prema Repentaboru. Otprilike 400 metara od nadvožnjaka slijedi blagi lijevi zavoj, a odmah nakon njega s desne strane slijedi manje parkiralište uz cestu, koje služi kao početna točka staze na Velikom Medvejku. Ako to već nismo učinili, ovdje vrlo pažljivo prelazimo cestu (skretanje se slabo vidi!) i na tom "parkiralištu" tražimo pješačku stazu koja počinje znakom zabrane prometa, a stup je zaokružen talijanskim crvenim bijelim crvenim tragom.
Ovdje završava ravničarski dio staze i počinje planinski dio s umjerenim usponom. Ako smo se do sada zabavljali hodanjem po uglavnom dobro prohodnim kolnim stazama, sada gotovo do vrha uglavnom vodi uska i slabo utabana staza, ponegdje se vozi i po kamenju, a u normalnom tempu ćemo za 30-ak -45 minuta savladati oko 150 visinskih metara. Ali službena staza je dobro označena, "poljske zastavice" su na stijenama ili drveću doslovno svakih nekoliko metara, na križanjima su linije zakrivljene i tako jasno pokazuju gdje treba skrenuti.

Kada nas staza broj 3 dovodi već dosta visoko na oko 441 metar, slijedi još jedno križanje i pored srušenog stabla crveno-bijelo-crveni trag plamti. Ako bismo ovdje nastavili službenom stazom "lijevo", ubrzo bismo došli do šumskog puta, gdje bismo skrenuli desno i stazom broj 43 došli do vrha. Možemo odabrati i prečicu, te na tom križanju skrećemo desno i do sada sličnom stazom (ali nemarkiranom) ubrzo dolazimo do spomenute ceste nešto više. Malo strmijim "stepenicama" se uspinjemo na ovu cestu i skrećemo desno tj. gore. Cesta odmah skreće oštro lijevo i skreće za nešto manje od 180°. Nakon jedva 100 metara nakon tog skretanja, na mjestu gdje s lijeve strane uočavamo ruševine neke kuće, slijedi posljednje važno križanje. Tragovi za stazu broj 43 upućuju nas desno na dosta strmu pješačku stazu preko "sipala", koja nas ubrzo na teritoriju Italije dovodi direktno na panoramsku platformu. Ako više nismo raspoloženi za ovaj uspon, možemo nastaviti ravno šumskom cestom koja nekoliko metara kasnije ulazi u slovensko područje i tu nas lagano dovodi do vrha.

Ako se ne želimo vraćati istim putem, u Sežani se možemo vratiti neoznačenim prečacem, gdje je vrlo preporučljivo imati navigaciju s dovoljno detaljnom kartom (dovoljan je i OpenStreetMap). S vrha nastavljamo spomenutom šumskom cestom na slovenskom teritoriju. Na dva mjesta desno (tj. dolje) odvajaju se pješačke staze koje se ubrzo spajaju u još uvijek slabo uhodanu stazu. Ako ne zalutamo, na kraju stižemo do makadamske šumske ceste koja spaja Sežanu i Vrhovlje. U kojem god smjeru krenuli, imamo još dosta hodanja do prvih znakova "civilizacije". Osim toga, pronaći pogodno mjesto za prelazak autoceste kod Sežane zna biti nešto teže.
Opis i slike opisuju stanje u studenom 2022.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti