Smolnik - Slap Veliki Šumik (po zapadnom grebenu doline Lobnice)

Pristup do ishodišta:
Smolnik je naselje na zapadnoj strani Ruša, geografski se razprostire od Žigartovog vrha mimo Falskog ribnika skoro do klopnog vrha. Iz centra Ruša vozimo ravno na zapad po asfaltnoj cesti za Činžat odnosno Lovrenc, mimo pokopališta po desnoj strani. U Smolniku pod karakterističnim željezničkim viaduktom cesta oštro skreće desno i odmah potom levo do kružnog toka, gdje nastavljamo ravno u smjeru zapada do industrijske hale, gdje je na desnoj strani ceste reklamni natpis GEBERIT. Ovdje prometni znak označuje veće parkiralište na lijevoj strani ceste, tu je i autobusna stanica. Iz centra Ruša malo manje od 2 km.

Opis puta:
Od parkirališta se po cesti usmjerimo na zapad, nakon cca 300 m pred zadnjom kućom na lijevoj strani skrenemo lijevo, kako nas upućuje putokaz za ZGORNJI SMOLNIK. Kolovozom gore na sjeverno pobočje Kluža, kroz manji podvožnjak prijeđemo željeznicu, put se okreće desno i nas mimo male kmetije dovede do šume. Ako stupimo na rub kolovoza, otvara nam se pogled na rijeku Dravu i brežuljke na drugoj strani rijeke. Put se vijuga serpentinama kroz uglavnom lišćarski gozd, usred se oštro lijevo odvaja put za dolinu Lobnice, dolazimo do uske asfaltnog ceste (*30 min), sljedeća 2 km hodat ćemo po njoj. Nalazimo se na vrhu lijevog bregu Lobnice, čije šumljenje se čuje iz doline duboko ispod nas. S lijeve strane otvara nam se pogled na strmu šumska pobočja suprotne strane doline, lijepo se vidi moćna domačija Marolt. Takvih kmetija sret ćemo na svom putu još nekoliko, kulturni su spomenici i dugo nose svoja imena, iako su se vlasnici negdje već promijenili. Put nastavljamo cestom pod Globokarjevim vrhom, nakon nekog vremena primjećujemo iznad ceste lijepu kapelicu i dolazimo do sedla u neposrednoj blizini domačije Globokar (* 20 min). Desno prema sjeverozapadu otvara se pogled na dio Dravske doline. Lijepo se vidi Falska pečina, iza nje Falska graščina, koja se prvi put spominje već 1245., današnji dizajn potječe iz 1407. Uz rijeku gore vidna je najstarija dravska hidroelektrana Fala, koju su završili 1918., strojnica iz tog vremena očuvana je u cjelini i danas predstavlja najveći takav tehnički spomenik u ovom dijelu Europe. Cesta se ravnomjerno penje, pred domačijom Harič asfalt se završava, nakon nekoliko minuta mimo domačije Cebe, malo dolje i odmah na zavoju skrenemo s ceste lijevo nagore u šumu (* 15 min). Na kolovozu uskoro nailazimo na malo skriveni spomenik NOB-a, na tom mjestu je 17.07.1942. došlo do sukoba patrole Ruške čete s njemačkim oružnicima. Kroz šumu dolazimo do livade pod Švajgerovom domačijom, livadu prelazimo desnom stranom uz rub šume nagore. Dolazimo do raskrižja s brojnim putokazima, nastavljamo cestom desno nagore i odmah potom lijevo do male crkve (* 35 min). Crkvu je 1860. na svom posjedu izgradio kmetski Luka Hleb, posvećena je Sv. Mariji, blagoslovio ju je biskup Anton Martin Slomšek. Okružuje je malo groblje s grobnicom obitelji Hleb. Odmah uz crkvu je raskrsnica, desno nagore odvaja se put za Klopni vrh, nas pa usmjerava putokaz »Šumik« ravno po dobro označenoj stazi uz gornji rub livade, iznad vikenda skrenemo desno nagore u šumu, iz koje izlazimo iznad Hlebovog odnosno bivšeg Mladinskog doma (* 15 min). Odmah iza doma označeno je raskrsnica puta, mi skrenemo lijevo nadole u smjeru »Šumik-skozi pragozd«, za minutu smo već na poznatoj makadamskoj cesti, kojom nastavljamo desno nagore. Nakon slabog km dolazimo do dobro označene raskrsnice (* 10 min), gdje nas putokazi usmjeravaju s ceste lijevo nadole kolovozom koji se dijagonalno spušta niz pobočje. Sjajna stijena uz put je blestnik, u Sloveniji ga ima najviše baš na Pohorju. Preko mostića prijeđemo mali potok i nastavljamo put stazom, dok ne dođemo do mjesta gdje se s lijeva priključuje put iz doline Lobnice, nazvan i Holcarska pot, nastavljamo desno nagore (* 15 min). Strmo ispod nas huči Lobnica, uz put tamnozeleni osameci postaju sve češći i iznad nas se spajaju u stijenje zvano Jelenska peč. Za botanike je tu zanimivo stanište rjastega sleča, u Sloveniji je čest samo na Pohorju, jer za rast treba kisela tla. Cijela okolica i stijenje prekriveno je bujnom vegetacijom, u koju čovjek namjerno ne poseže zbog očuvanja prvobitnog mješovitog pohorskog gozda. Opasnu hudourničku grapu prelazimo preko drvenog mostića, taj je s duljinom 14,5 m najduži most na slovenskim planinskim stazama, izgradili su ga markacisti Podravja 2002., kako je navedeno na informacijskoj ploči pred mostom. Zanimljivi put nas zatim dovodi do slapa Mali Šumik, gdje se iznad slapa prvi put na cijelom putu spustimo tik do Lobnice (*25 min). Ako želimo vidjeti slap u potpunosti odozdo, moramo malo prije mostića sići niz strminu do Lobnice (oprezno!) u blizini mjesta gdje su vidni ostaci (jeklenice) visećeg mostića, koji je atraktivno provučen izravno iznad slapa, ali su ga žalosno uništile prirodne sile prije nekog vremena. Nekoliko metara više iznad slapa markacisti su izgradili zamjenski mostić, preko kojeg nastavljamo put desnom stranom soteske Lobnice, naše poglede privlači pjena voda koja se u koritu prelijeva preko mahovinom obraslih stijena i ostataka drvenih debla. Nakon nekoliko minuta dolazimo do slapišta potoka Verna, koje prelazimo uz pomoć jeklenica, nastavljamo iznad Lobnice i dolazimo do mjesta gdje nam se otvara najpoznatiji pogled na slap Veliki Šumik (* 15 min).

Ob poti: Slap Mali Šumik (890m)

Preporučujemo: slični izleti, upisna knjiga