Suhi Dol - Goli vrh (Službena markirana staza)

Pristup do ishodišta:
S automobilom:
Suhi Dol se nalazi uz regionalnu cestu između Horjula (vezom iz Notranjske i Ljubljane; ispod Butajnove se priključuje i cesta iz Polhovega Gradca) i Gorenje vasi (vezom iz Gorenjske i sjeverne Primorske). Ako dolazimo iz smjera Horjula, dolazimo do raskrižja s prednostnom cestom; „ravno“ ili malo desno nalazi se manje neoznačeno makadamsko „parkiralište“ gdje je moguće parkirati. Ako dolazimo iz smjera Gorenje vasi, to „parkiralište“ nalazi se s desne strane ceste neposredno prije označenog skretanja lijevo prema Ljubljani, Vrhniki i Polhovem Gradcu. Na „parkiralištu“ nema znakova koji bilo što zabranjuju, ipak budimo obzirni pri parkiranju i uzmemo u obzir da prvenstveno služi za okretanje i noćno parkiranje autobusa.

Javni prijevoz:
Točno nasuprot početnog parkirališta nalazi se krajnja stanica integrirane linije LPP br. 53, koja dolazi iz Polhovega Gradca (do tamo iz Ljubljane možemo doći integriranom linijom LPP br. 51). Arriva, koja osigurava autobusnu vezu s Gorenjom vasju, isto stajalište naziva „Suhi Dol/Lučinah“. Iz oba smjera dostupno je samo nekoliko autobusa na dan, i to samo radnim danima i tijekom nastave.

Opis puta:
Napomena: zanimljivija destinacija od samog neizražajnog i bezvidnog vrha je podzemna grebenska utvrda Goli Vrh (dio Rupnikove linije) s ulazom približno 30 visinskih metara ispod vrha te dva nadzemna bunkera u blizini vrha s pogledima prema jugu. Ako nas ovaj dio povijesti barem malo zanima, vrijedi planirati posjet tako da uhvatimo vođeni obilazak, koji je obično svake prve subote u mjesecu u 10 sati prijepodne, prethodna prijava nije potrebna. Što se tiče mogućih promjena ili posebnih termina za grupe, raspitajmo se kod Zavoda Poljanska dolina. Za mogući posjet trebamo dodatno svjetiljku (u nuždi će poslužiti i ona na mobilnom telefonu), a unutarnje temperature su slične kao u krškim spiljama.

Službena tabla PZS na početnom parkiralištu nas usmjerava po kolovozu pored kozolca s kamenim stupovima. Ubrzo nakon sljedeće kuće kolovoz skreće lijevo i počinje lagano silaziti, zatim uskoro skreće desno i ulazimo u šumu. Nakon približno 300 m glavni kolovoz počinje oštro skretati desno (gotovo 180°), ali mi tu (na kartama PZS točka se zove „Mrzla grapa“) slijedimo Knafelčevu markaciju, prelazimo bujični potok i nastavljamo ravno po nešto lošijem šumskom putu. Vrlo brzo nakon tog prelaska primjećujemo novu Knafelčevu markaciju s „obrnuto L“, koja nas usmjerava desno na još uži put koji počinje konkretnije uspinjati. Po markiranom putu, koji se postepeno okreće lijevo, nakon približno 700 metara umjerenog uspona dolazimo do novog raskrižja (na kartama „Zaboničar J“), gdje primjećujemo oznake Loške planinarske staze koje nas usmjeravaju desno. Pažnja! Ako bismo slijedili strijele i stvarno skrenuli desno, došli bismo okolišnim putem natrag do „Mrzle grape“ ili čak do Dolgih Njiv (naselje uz cestu između Suhi Dol i Lučine), pa tu skrećemo LIJEVO! Odavde dalje put do vrha bit će markiran i nešto slabije vidljivim plavo-zelenim markacijama LPT, najčešće zajedno s Knafelčevim markacijama. Već nakon nekoliko metara izlazimo iz šume na livadu i malo više primjećujemo gospodarstvo „Pr' Matečk“. Po utabanom putu prelazimo livadu i kod lijepog raspela skrećemo lijevo na makadamski put koji blago penje pored gospodarstva, zatim na kratko ponovno ulazi u šumu, u nešto strmijem usponu skreće lijevo i uskoro dolazi do novog važnog raskrižja više putova (na kartama PZS „Jurčet V“). Više tablica nam naređuje da skrenemo oštro desno na nešto širi i blaži makadamski cestovni put koji privremeno ponovno napušta šumu i prolazi pored gospodarstva „Pr' Jurčet“. Nakon približno 700 m od prethodnog raskrižja, kada blagi put uskoro nakon gospodarstva ponovno ulazi u šumu, dolazimo do novog raskrižja („Jurčet Z“) i dobro vidljive oznake s desne strane ceste nas usmjeravaju lijevo na uski i slabije utabani put uzbrdo, gdje počinje i najzahtjevniji te najstrmiji dio staze (u snijegu/ledu obvezni dereze ili zaobilaženje drugim manje strmim stazama). Ubrzo nakon tog skretanja prvo kratko skrećemo desno da prijeđemo novi bujični potok, zatim nas prilično česte Knafelčeve markacije vode „kroz trnje i kamenje“ ravno uzbrdo po prilično strmoj padini. Usput prelazimo najmanje dva poprečna puta, od trećeg dalje bi strmina bila prevelika, pa nas oznake usmjeravaju lijevo na put koji u blažem usponu uskoro dolazi do asfaltirane ceste (koja je, usput rečeno, izgrađena za potrebe gradnje obližnje utvrde Rupnikove linije). Na cesti skrećemo oštro desno i kratko vrijeme nastavljamo po njoj. Vrlo blago penjuća cesta uskoro se „prevali“ i odmah nakon „prevala“ na lijevoj strani ceste primjećujemo prvo manju garažu i odmah iza nje ulaz u podzemni dio utvrde, gdje započinju i vođeni obilasci. Na ulazu je još nekoliko informativnih tablica i malo odmorište. Odavde do vrha postoje dvije varijante:

a) konvencionalna
Odmah iza ulaza u podzemni dio utvrde nas više dobro vidljivih oznaka s ceste usmjerava lijevo na šumski put koji je i dalje dovoljno dobro markiran da nas u blagom usponu uskoro dovede do male čistine oko 30 visinskih metara više, negdje blizu stvarnog vrha. Umjesto da tražimo neoznačeni vrh, na drugoj strani te čistine tražimo Knafelčevu markaciju koja nas uskoro dovodi do oba nadzemna bunkera, kod jednog nalazimo i kutiju s upisnom knjigom i pečatom. Odavde se otvaraju pogledi na dolinu Račeva i dalje prema jugu i zapadu, upravo zbog zaštite od mogućih upada iz tog smjera bunkerji su i postavljeni...

b) kroz utvrdu
Ova varijanta moguća je samo u okviru vođenog obilaska utvrde. Kada u pratnji vodiča pregledamo podzemni dio, obilazak na kraju glavnog tunela završava usponom do jednog od dva nadzemna bunkera, vjerojatno istočnog ili „lijevog“. Po osiguranim stepenicama penjemo se u nekoliko „krugova“ oko okna neostvarenog lifta približno 25 m do nadzemnog bunkera i zatim po vertikalnim ljestvama do gornjeg kata, gdje osim streljačkih otvora primjećujemo i dva okrugla otvora koji su služili upravo za ulaz i izlaz vojnika. Vodič uklanja rešetku s otvora, zatim možemo, ako nismo predebeli, popeti se na klupu i „vojnički“ nogama naprijed kroz okrugli otvor doći do vanjskog „balkona“ i s njega se po vertikalnim ljestvama spustiti na tlo. U blizini nalazimo drugi bunker, a kod prvog i Knafelčeve markacije za put između Žira i ulaza u podzemnu utvrdu. Ako se želimo vratiti prema ulazu, od prvog bunkera idemo lijevo (u odnosu na smjer prema Račevi, kamo su bunkerji i okrenuti), uskoro dolazimo do male čistine negdje blizu vrha, na drugoj strani tražimo Knafelčeve markacije koje nas po ne pre strmom šumskom putu dovode do ulaza.

Opis i slike sažimaju stanje iz siječnja 2023.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, upisna knjiga