Turistična kmetija Perk - Matkova kopa (pastirsko-lovska pot)

Prilaz izlazištu:
S kranjske strane preko Kranjskog raka ili s štajerske strane mimo Mozirja vozimo se kroz Luče i dalje za Logarsku dolinu. Kod odcepa za Logarsku dolinu nastavljamo vožnju ravno prema graničnom prijelazu Pavličevo sedlo i negdje kilometar više skrenemo lijevo preko mosta u Matkov kot. Kod manje elektrane počinje makadam. Desno je odcep na turističku kmetiju Gradišnik (domaćica poznatog slovenskog citrača Karlija Gradišnika). Mi se vozimo dalje po makadamu mimo kmetija Kočnar i Matk do kmetije Perk (manja žaga na desnoj strani i ograda za svinje na lijevoj strani ceste). Tamo ljubazno pitamo gdje možemo parkirati da našim parkiranjem ne ometamo njihov rad.

Opis staze:
Parkiramo kod kmetije Perk ili u njezinoj blizini. Naša pot počinje kod Perkove žage po šumskoj vlaci desno strmo gore. Malo više dođemo na grebenu na označenu pot-vlacu koja odmah na kratkoj udaljenosti dvaput skrene lijevo. Zatim se pot-vlaka usmjeri desno ravno po grebenu gore i pri tome dvaput prijeđe šumsku cestu. Iznad drugog prijelaza uskoro skrene označena pot-vlaka desno, mi idemo ravno i odmah opet lijevo na slabo vidljivu stazu. Staza nas preko malog potoka nakon oko 100 m dovede na šumsku sječu (pot ovdje nestane) uz desnu stranu do Lesnikova sedla malo više. Tamo dođemo na šumsku cestu koja nas vodi lijevo preko sječe gore. Zatim skrenemo desno gore po vlaci na gornju stranu sječe. Na kraju vlake i sječe počinje lijepa pastirsko-lovska pot. Malo više se popnemo desno na Jerebičje (možemo i prečno, putovi se potom ponovno spoje). Nastavljamo po grebenu Jerebičja i zatim se spustimo dolje na Matkovo sedlo. Sedlo je poput dugog gotovo ravanog travnatog hrpta, s manjim propadajućim stanom pod lijevim rubom, okruženim šumom. Pot je tu vrlo slabo vidljiva. Na kraju sedla se popnemo strmo gore po poraslom grebenu. Pot je opet dobro vidljiva. Uskoro su iza nas i Matkov Grintovec i Jevševec. Penjanje na njih nam oduzme malo vremena jer su samo malo iznad puta. Najlakši pristup njima je na njihovom kraju (ne na početku), gledano u smjeru hoda. Malo dalje se pot spusti vrlo strmo daleko dolje mimo prepadne grape lijevo, po sječi mimo solnice do grape dolje. Zatim prijeđemo grapu i popnemo se na drugoj strani strmo gore. Pot dalje je lakša, ali više puta vrlo izložena i opasna za klizanje. Više puta se malo spustimo i popnemo što nam javljaju i naše noge. Nakon dužeg prelaženja poraščenih padina Matkove kope rušljem dođemo do grape (obično tu je možić, ako nije postavimo ga), po kojoj počinje zadnji dio uspona na sam vrh. Puta odavde više nema.
Daljnji uspon teško je opisati. Dok idemo naprijed po grapi iznad nje opazimo oštar stjenoviti vrh prema kojem moramo. Iz ulazne grape popnemo se u manje izraženu desno pod njim te se po njezinom (desnom) rubu popnemo do rušlja. Zatim nekoliko koraka opet desno, malo gore, pa opet malo desno i gore (vidljive su sledi uhojenosti - teško vjerojatno od čovjeka). Bez veće borbe s rušljem smo na donjem rubu melišta (za one poslije postavimo možića). Odavde dalje nema više većih orijentacijskih zanka. Uz rub melišta popnemo se pod stijene gdje se usmjerimo desno. Najlakši pristup vrhu Matkove kope odavde namreč prolazi blizu desnog roba. Ljepo vidljiv strm žleb lijevo uz njega najlakše je krenuti ravno gore. Kad se popnemo taj dio pred nama je vrh Matkove kope.

Na stazi: Lesnikovo sedlo (1517m), Jerebičje (1761m), Matkovo sedlo (1623m), Matkov Grintovec (1700m), Jevševec (1730m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti