Turjak - Veliki Osolnik (Po Evropski pešpoti E6)
Polazište: Turjak (544 m)
| Širina/Dolžina: | 45,87590°N 14,61311°E |
| |
Ime staze: Po Evropski pešpoti E6
Vrijeme hoda: 1 h 10 min
Težina: laki označeni put, laka neoznačena staza
Visinska razlika: 177 m
Visinska razlika po stazi: 248 m
Zemljovid: OpenStreetMap
Preporučena oprema (ljeto):
Preporučena oprema (zima): dereze
Pregleda: 39
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Do Turjaka dolazimo glavnom cestom između Škofljice (najbliži autocestni izlazi su Ljubljana-jug na južnoj ljubljanskoj obilaznici i Šmarje-Sap na dolenjskoj autocesti) i Kočevja te parkiramo na uređenom parkiralištu kod zadružnog doma tik uz glavnu cestu (desno ako dolazimo iz smjera Škofljice odnosno lijevo ako dolazimo iz smjera Kočevja). Sjeverni dio parkirališta između sportskog igrališta i samog zadružnog doma prvenstveno je namijenjen klijentima istog, stoga je radnim danima parkiranje tamo ograničeno na dva sata s obveznom naznakom vremena, dok na južnom dijelu nema nikakvih ograničenja. Možemo doći i cestom iz Iga prema istoku mimo Kremenice do Rogovile južno od Pijave Gorice, ondje skrenemo desno, obiđemo Želimlje i nastavimo prema jugu do kraja Želimeljske doline, kada se cesta u serpentinama uspne prema Turjaku. Prolazimo pokraj dvorca, zatim uskom cestom kroz selo do zadružnog doma, gdje parkiramo.
Javni prijevoz: u neposrednoj blizini početnog parkirališta nalazi se stajalište "Turjak", gdje staju međugradski autobusi između Ljubljane i Kočevja.
Opis staze:
Od početnog parkirališta krećemo prema jugu do spoja s glavnom cestom južno od parkirališta. Neposredno prije nego što ga dosegnemo, skrećemo na makadamsku stazu tik uz glavnu cestu prema Kočevju. Odavde će nam put označivati i crveno-žuti krugovi koji označavaju Europsku pješačku stazu E6 (istini za volju, spomenuta staza je znatno dosljednije markirana u suprotnom smjeru). Nakon približno 200 metara slijedi odvojak gdje skrećemo desno, tj. od glavne ceste. U istom smjeru nas usmjerava i putokaz "Na grobište žrtava belogardističkog zločina" s naše lijeve strane. Još uvijek lijepa i prilično široka staza uskoro formalno postaje šumska cesta i postupno se spušta dok s lijeve strane ne ugledamo spomenik kod spomenutog grobišta, gdje su domobrani neposredno prije kraja rata ubili 26 partizana i aktivista OF-a te ih bacili u dvije "vučje jame". Od spomenutog mjesta, koje je ujedno i najniža točka staze, staza se pretvara u usku šumsku stazu "po korijenju" koja vijuga kroz šumu i pretežno se lagano penje te povremeno još laganije spušta. Na brojnim raskrižjima u šumi uglavnom se držimo ove uske i ponegdje već gotovo zarasle staze te izbjegavamo šire, ali u svakom slučaju pažljivo pratimo i oznake staze E6. Nakon nekog vremena (odnosno nakon približno 600 metara) ova ne baš lijepa staza ipak doseže asfaltiranu cestu, gdje skrećemo desno na nju i odmah napuštamo šumu. Već odmah možemo ravno ugledati naš cilj (crkvu sv. Lovrenca) i uskoro stižemo u Mali Osolnik, a s naše desne strane u sjevernom dijelu sela možemo vidjeti i dvorac Turjak te iza njega Sv. Ahaca odnosno službeno Goru. U Malom Osolniku držimo se glavne asfaltirane ceste kroz selo koja prolazi pokraj kapelice s naše desne strane, a već malo prije posljednjih kuća asfalt prelazi u kolovoz po kojem nastavljamo ravno. Odmah iza posljednjih kuća slijedi odvojak lijevo, ali ovdje nastavljamo ravno i blago nizbrdo (osim ako ne želimo iz drugih perspektiva pogledati i obližnju crkvu sv. Jakoba). Kolovoz se malo spusti do mjesta gdje nam prometni znak ograničava brzinu na 30 km/h i istovremeno upozorava na stoku na cesti. Malo dalje s naše desne strane nalazi se raspelo, s lijeve strane ugledamo crkvu sv. Jakoba, a još malo dalje slijedi novo raskrižje gdje se dvije staze odvajaju desno, ali mi nastavljamo po krajnjoj lijevoj na rubu između livade (s naše lijeve strane) i šume (s naše desne strane). Naša prilično široka staza uskoro ulazi u šumu i postupno se penje dok nakon približno 800 m od raskrižja ne dosegne asfaltiranu cestu. Ovdje skrećemo desno na tu cestu koja se u zavoju odmah okreće lijevo i lokalna tabla (ispred koje ponovno možemo ugledati našu ciljnu crkvu sv. Lovrenca) javlja da smo ušli u selo Veliki Osolnik. Cestom prolazimo pokraj prve kuće s naše desne strane i garaže s lijeve strane, a cesta ubrzo zatim u zavoju prilično oštro skreće desno.
U neposrednoj blizini lijevog odvojka makadamske ceste u ovom zavoju možemo potražiti slabo utabani put koji se odvaja lijevo i ravno se penje preko livada i preko nekoliko uskih pojaseva šume do crkve sv. Lovrenca. Uspon je prilično strm, posebno je strm posljednji dio, gdje u slučaju klizavih uvjeta (npr. snijeg) možemo razmisliti o korištenju dereza. Ako smatramo da bi prelaskom livada u vrijeme rasta trave uzrokovali štetu, ako nam se čini da na tim livadama pase stoka ili da su samo ograđene električnim pastirima, ili ako iz drugih razloga ne želimo strmom prečicom, nastavljamo asfaltiranom cestom kroz selo koja je manje strma i ide prilično uokolo. U seoskom jezgru na nekom raskrižju primijetit ćemo nekoliko drvenih putokaza, ovdje skrećemo lijevo u smjeru "Sv. Lovrenc" i u nastavku se također držimo lijevo. Kad nam se čini da se asfaltirana cesta završava na privatnom dvorištu, lijevo se odvaja još jedan kolovoz, a na obližnjoj kući možemo vidjeti i putokaz "Na vrh" koji nas pokraj raspela s desne strane zaista prilično brzo dovodi do vrha.
Opis i fotografije odnose se na stanje u studenom 2026.

Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
Rasprava o izletu Turjak - Veliki Osolnik (Po Evropski pešpoti E6)
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.