Unec - Unška koliševka

Pristup do ishodišta:
Primorsku autocestu napustimo na izlazu Unec i krenemo prema Cerknici. Odmah nakon čvorišta autoceste u smjeru prema Ljubljani, na našoj lijevoj strani primijetiti ćemo uređeno parkiralište. Budući da na njemu vrijedi jednosmjerno kretanje, zaobiđemo ga i tik prije prve kuće u Uncu skrenemo lijevo i uvezemo se na njega, kako jasno označavaju prometni znakovi. Ako dolazimo iz smjera Cerknice, prođemo kroz središte sela Unec i odmah nakon zadnje kuće (ili malo dalje od jedinog semafora u mjestu) skrenemo desno na navedeno parkiralište. Drugdje u Uncu mogućnosti parkiranja su ograničene. Gdje je moguće, obično je samo za mušterije trgovina/lokala i čak tamo vremenski ograničeno.

Javni prijevoz:
Autobusi iz smjera Ljubljane, Planine... zaustavljaju na postaji pored spomenika NOB odmah nakon gostionice Portus. Autobusi iz smjera Cerknice zaustavljaju na postaji nasuprot groblja nešto istočnije. Najbliža željeznička stanica je u Rakeku pribl. 2 km istočno od Unca. Budući da uz prometnu glavnu cestu uglavnom nema pločnika, preporučuje se nešto duži „obvoz“ po paralelama makadamskim cestama sjeverno od glavne.

Opis puta:
Iz izlaznog parkirališta krenemo glavnom cestom (trotoar je na našoj lijevoj strani) prema Uncu. Nakon malo manje od 200 metara nailazimo na semaforizirano raskrižje ispred gostionice Portus. Tu prelazimo glavnu cestu i usmjerimo se na sporednu cestu koja se tu odvaja desno. Cesta nas vodi mimo već spomenute gostionice Portus, poljoprivredne zadruge s Mercator franchise trgovinom i pogonom Kovinoplastike Lož, sve na našoj lijevoj strani, i nastavlja se ispod viadukta primorske autoceste, gdje ulazimo u naselje Hribce, koje je danas već pripojeno Uncu.

Uskoro nakon „prolaska“ ispod autoceste slijedi raščje s prometnim znakom koji u zimskim uvjetima preporučuje lance. Tu nastavljamo ravno/„lijevo“ (svakako ne desno). Uskoro se završava gusto naselje i do sada asfaltna cesta postaje makadamska. Nastavljamo tom cestom, koja je na početku na našoj desnoj strani ograđena bodljikavom žicom. Kad zaobiđemo još jednu usamljeniju kuću, ta cesta postaje šumska na vlastitu odgovornost. Odmah nakon toga mjesta cesta počinje nešto konkretnije uspon, prvo u zavoju skreće desno, na samom rubu šume slijedi raščje s drvenim pokazivačima gdje skrećemo lijevo u smjeru Postojne. Usput, upravo na tom raščju smo priješli nekdanju rapalsku granicu i ušli na područje Kraljevine Italije u razdoblju između dva svjetska rata.

Cesta koja se još penje kratko vodi rubom između livade (na našoj lijevoj) i šume (na našoj desnoj), prije nego što se novim lijevim zavojem usmjeri prema jugu i uđe u šumu. Ako budemo pažljivi, možda ćemo na našoj desnoj strani primijetiti odmorište s nekoliko klupe. Cesta koja ide uz istočno podnožje Topola uskoro dosegne najvišu točku i odonda se polako spušta. Nakon pribl. 300 metara na lijevoj strani ceste primijetiti ćemo prostor koji bi mogao služiti kao parkiralište (nema oznaka koje nešto dopuštaju ili zabranjuju), malo dalje slijedi raskrižje 4 ceste bez ikakvih oznaka. Dosegli smo nekakav „prsten“ šumskih cesta koji u odgovarajućoj udaljenosti okružuje Unšku koliševku. Tu skrećemo desno na cestu gdje prometni znak odmah nakon raskrižja zabranjuje vožnju svim vozilima, možemo primijetiti i stupiće za fizičko zatvaranje lancem.

Cesta koja na početku vodi prema sjeveru, u dva lijeva zavoja brzo se okreće prema zapadu i nakon malo manje od 200 metara od raskrižja možemo primijetiti da se desno odvaja kolovoza, na istom mjestu pažljivije oko primjećuje i odvojak slabo utgazene staze lijevo koja nas dovodi do jednog od ulaza u sustav podzemnih bunker „nekamo usred ničega“ (provjereno povezan s predorima u koje ulazimo s „uradnog“ izlaznog mjesta iznad istočnog ruba koliševke). Mi tu radije nastavljamo cestom ravno, uskoro ćemo na lijevoj strani primijetiti manju vikendicu, malo dalje jednako lijevo napajalnik za stoku, još malo dalje već ćemo primijetiti informativnu tablu koja označava da smo dosegli uradni „ulaznu točku“ u Unšku koliševku uz njezin sjeverni rub i uradni cilj ove staze.

Od te točke vode neke stazice koje nam sve omogućavaju neke poglede na okomite zidove koliševke. Ako idemo u smjeru kazaljke sata, na kraju ćemo dosegnuti ostatke talijanske vojne utvrde i „uradni“ ulaz u sustav podzemnih hodnika. Za ulazak svakako trebamo dobru svjetiljku (po mogućnosti s rezervnim baterijama), na početku posebno oprezno koračamo po neravnim stubišima, zatim pazimo da se ne spotaknemo o kanale za odvodnju, uzimamo u obzir da su talijanski muškarci prije 9 desetljeća očito nisu bili baš visoki , inače je sustav predora prilično razgranat, tako da znanje osnovnih algoritama iz teorije grafova neće biti suvišno.

Možemo uzeti „neuradnu“ utgazanu stazu koja u smjeru suprotnom od kazaljke sata vodi tik iznad sjeverozapadnog ruba koliševke i nudi neke sasvim spektakularne poglede, prije nego što nakon pribl. „četvrtine kruga“ dosegne šumsku cestu uz zapadni rub.

Srednja staza koja vodi prema dnu koliševke izuzetno je zahtjevna i opasna u slučaju klizanja. Nakon nekoliko strmih i visokih stuba možemo dosegnuti još jedan ulaz u podzemske predore. Ako odmah nakon ulaza skrenemo desno, predor se završava i izlazi na otvoreno na razglednom mjestu gotovo tik iznad provalije, odakle nastavak staze nije moguć.

Opis se odnosi na stanje u studenom 2023.

Ob poti: najvišja točka (pod Topolami) (630m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti