Vajont - Diga del Vajont (Via Ferrata della Memoria)

Pristup do ishodišta:
Dostup s Gorenjske: Preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio, a zatim autocestom u smjeru Vidma / Udine do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza pratimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijelaza Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja, gdje nastavljamo lijevo u smjeru mjesta Belluno. U nastavku pratimo oznake za mjesto Belluno sve do mjesta Longarone. U mjestu Longarone zatim skrenemo lijevo za oznakama »Diga del Vajont«. Cesta zatim prelazi rijeku Piavu i uskoro počinje uspon. Uspinjajućoj cesti pratimo do 6. serpentinke gdje nas oznake »Ferrata« usmjere desno na usku cestu. Ovoj cesti zatim pratimo do parkirališta prije tunela.

S primorske strane: Vozimo se autocestom prema Benetkama / Venezia. Kod mjesta Portogruaro napuštamo autocestu prema Benetkama i nastavljamo desno autocestom prema Pordenoneu. Na sljedećem autocestnom raskrižju u blizini mjesta Conegliano nastavljamo desno prema mjestu Belluno. U blizini Belluna autocesta se završava, mi pa na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru mjesta Auronzo i prijelaza Passo Mauria. Ovoj cesti pratimo samo do mjesta Longarone gdje skrenemo desno za oznakama »Diga del Vajont«. Cesta zatim prelazi rijeku Piavu i uskoro počinje uspon. Uspinjajućoj cesti pratimo do 6. serpentinke gdje nas oznake »Ferrata« usmjere desno na usku cestu. Ovoj cesti zatim pratimo do parkirališta prije tunela.

Opis puta:
S parkirališta nastavljamo do informacijskih ploča gdje nas putokaz usmjeri desno na usku stazu koja prolazi kroz šumu. Staza se prvo blago spušta i uskoro nas dovodi na strmu padinu iznad klanca pa do ulaza u tunel. Prilikom hodanja kroz uski i nizak tunel trebamo svjetiljku. Iz tunela nas staza dovodi na polici gdje počinje osigurana staza.

Staza u nastavku dosta vremena po polici prelazi prepadne padine iznad potoka Vajont. S staze imamo ovdje lijep pogled na klanac i na staru cestu koja vodi prema brani. Iznad nas prolazi i glavna cesta čija je posljedica žalosno i smeće uz stazu. S police se staza zatim penje ljestvama lijevo strmo gore. Staza ovdje postaje znatno zahtjevnija i iznad ljestvi uglavnom gotovo vertikalno se penje (težina C/D i D). Na najtežim dijelovima pomažu nam i neke skobe. Staza se zatim malo skreće desno i penje se strmom žljebom desno gore (težina C, D). Iznad žljepa težina malo popušta. Prvo slijedi kraće manje zahtjevno prelazno po polici lijevo zatim uspon uz jeklenicu (težina B/C, C) pa ponovno prelazno po polici.

U nastavku staza ponovno postaje strmija i prolazi uglavnom gotovo vertikalnim zidom (težina C). Ovdje počinje se otvarati pogled na branu Diga del Vajont, koja se nalazi na kraju klanca. Staza zatim na neko vrijeme postaje manje zahtjevna i vodi nas i kroz kratki pas šume.

Staza nas uskoro ponovno dovodi na strmije padine gdje se penjemo uz jeklenicu gore. Na ovom dijelu često ćemo čuti buku automobila jer staza zaobilazi tunel kroz koji prolazi glavna cesta. Staza iznad tunela se i dalje penje uz jeklenicu gore (težina B/C). Padina je ovdje uglavnom malo manje strmija nego u prvom dijelu staze (težina do B/C). Po takvoj padini se zatim penjemo sve do nešto veće police gdje staza postaje malo lakša. Po polici prelazimo zid desno i pri tome se malo spustimo. Takva staza nas dovodi do vpisne skrinjice.

Od vpisne skrinjice slijedi još uspon preko ljestvi, zatim se osigurana staza uskoro završava. Nakon kraja osigurane staze nastavljamo po pješačkoj stazi kroz šumu koja nas dovodi do raskrižja.

Lijevo vodi staza prema mjestu Casso, mi nastavljamo desno dolje prema brani Diga del Vajont. Od raskrižja se staza i dalje spušta sve do glavne ceste. Nakon prelaska ceste nastavljamo desno i uskoro dolazimo do brane Diga del Vajont i spominske kapele.

Povratak na polazište ide kroz tunel. Prilikom hodanja kroz tunel budimo oprezni. Promet kroz tunel ide izmjenično jednosmjerno, što nam omogućuje da izbjegnemo hodanje po nepreglednim dijelovima tunela u vrijeme kada nam nasuprot dolaze automobili.

Na drugoj strani tunela usmjerimo se lijevo na pješačku stazu koja nas dovodi natrag do polazišta.

Opisana staza je izuzetno zahtjevna i za uspon ćemo obavezno trebati kacigu i samozakivni komplet. U početnim tunelima trebamo i svjetiljku. Preporučuje se i upotreba penjačkih rukavica.

Osigurana penjačka staza Via Ferrata della Memoria izgrađena je 2015. godine u spomen žrtvama katastrofalne nesreće koja se dogodila 1963. Zbog akumulacijskog jezera iznad brane koje je natopilo tlo s planine Monte Toc otkačio se ogromni plaz i zakopio jezero. Plaz je gurnuo vodu preko brane i velik val zatim poplavio selo Longarone u dolini rijeke Piave. U nesreći stradalo je 1917 ljudi.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti