Vent - Fineilspitze (običajna smer preko SV grebena)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane se zapeljemo po avtocesti mimo Salzburga u smjeru prema Münchnu. U višestepenom križanju Dreieck Inntal usmjerimo se na cestu A93 u smjeru Innsbruck/Kufstein/Brenner. Ob povratku u Austriju nastavljamo po avtocesti A12 mimo Innsbrucka, Telfsa i Mötza, zatim skrenemo kod izlaza 123 u blizini Ötztal Bahnhof prema B186/B171/Ötztal/Haiming. Cesti B186, koja vozi u Ötztalsku dolinu, slijedimo mimo mjesta Oetz, Längenfeld i središta doline, Söldna. Samo nekoliko kilometara dalje od Söldna kod sela Zwieselstein skrenemo na hitro uzlaznu, ali udobnu asfaltiranu cestu prema Ventu. U turističkom naselju Vent parkiramo na jednom od brojnih (plaćenih) parkinga. Parkirina u Ventu u godini 2020 iznosila je 5 eura/dan.

Opis puta:
Iz jednog od parkinga u Ventu uputimo se kroz naselje do njegovog jugozapadnog ruba, gdje pratimo oznake koje nas preko mostića vode prema Martin-Busch-Hütte i Similaunhütte. Prilično polaganoj stazi, koja u prvom dijelu izleta ide po trasi slabije makadamske ceste, slijedimo do manje privatne koće, ubrzo za kojom se usmjerimo na nešto užu stazu prema istoku, koja nas vodi kroz manji kanjon potoka Niedertalbach. Nakon otprilike petnaest minuta daljnje hoda pratimo stazu preko željeznog mosta do spoja natrag s planinskom cestom. Jedva primjetno penjućoj se cesti, na kojoj ćemo u toplim ljetnim mjesecima često naići na bicikliste, mimo zavoja pod krajnjim sjevernim padinama planine Hintere Schwärze slijedimo do postojanke Martin-Busch-Hütte.

Put između koća Martin-Busch-Hütte i Similaunhütte uglavnom ide po relativno polaganoj, otvorenoj livadi pod prostranstvima ledenjaka Marzellferner i Niederjochferner. Laka i izložena ljetnoj vrućini staza nas prvo vodi mimo raskrižja gdje se odvaja izravan pristup Ötzijevom spomeniku (ta varijanta predstavlja kraći, lakši, ali manje slikovit pristup vrhu, koji svakako preporučujem barem na povratku), kasnije se uvija mimo manjih ledenjačkih jezera i nešto strmije penje do koće Similaunhütte. Od Venta do koće pod Similaunom ima oko 4 sata hoda, cijeli put je odgovarajuće označen.

Kod koće pratimo oznake prema Ötzi - Fundstelle i Fineilspitze usmjerimo se prema sjeverozapadu i okljukima se penjemo na razgledni greben koji povezuje masive Similauna i Fineilspitze. Grebenska staza koja nas vodi kraj i preko brojnih većih kamenih blokova uglavnom je prilično široka i nezahtjevna, preko nekoliko prepadnijih i strmijih mjesta pomažu pouzdana osiguranja.
Nakon nepunih pola sata hoda od koće, kako bismo izbjegli oštro nastavak uz pomoć čelične užadi i stepenica spustimo se pod greben i u blagom usponu po šljunčanoj podlozi nastavljamo prema Ötzijevom spomeniku. Okljukasta i ne previše strma staza nas uz pomoć povremenih oznaka i pojedinačnih kamenih kula dovede do većeg celogodišnjeg snježnog polja, preko kojeg prošetamo do oznake postavljene u spomen na nalaz prirodne mumije Ötzi, koju su njemački planinari slučajno otkrili u neposrednoj blizini spomenika.

Od oznake nastavljamo prema ramenu zapadno od sedla Hauslabjoch; moguće je nastaviti i više desno (istočno) po bolje označenoj stazi izravno prema navedenom sedlu, ali to produljuje turu i zahtijeva kraći prelazak ledenjaka Hochjochferner.
Pratimo kamenje i tragove prethodnika pa se preko krutljivog šljunka uspinjemo izravno prema rubu vršne strukture Fineilspitze do ravnice pod SV grebenom planine. Tu nastavljamo po nešto teže vidljivoj, ali geografski očitoj smjeru uspona preko istočnog hrpta Fineilspitze; teren je u prvom dijelu završnog uspona mjestošno prilično krutljiv, ali neizložen i samo umjereno strm, kod orijentacije pomažu pojedinačne kamenje. Više postupno prelazimo u zahtjevniji svijet gdje moramo pri prelasku krutljivog kamenja sve više pomagati rukama, ali penjanje ostaje u labavom okviru I. stupnja. Nakon prelaska tehnički zahtjevnijeg skoka (I+) teren se privremeno poravna, staza nas nakon kraćeg prelaska pod predvrhom vodi do povezujućeg grebena između njega i glavnog vrha Fineilspitze.
Nakon prelaska zračnog ali kratkog grebenskog dijela nađemo se tik ispod vršne glave Fineilspitze. Do vrha možemo probiti kratkim ali izloženim penjanjem preko vršnog dijela razlomljene istočne stene (II) ili, preporučenije, put do najviše točke nastaviti izravno po grebenu. Od sedla pod SV hrptom Fineilspitze do vrha ima manje od 45 minuta uspona.

Uspon na Fineilspitze do nedavno se smatrao umjereno zahtjevnim, u potpunosti snježnim turama čiji karakter se u proteklim godinama drastično promijenio i služi kao izravan pokazatelj razmjera klimatskih promjena. Umjesto zasneženog grebena u završnom dijelu u ljetno-jesenjim danima visoke sezone najvjerojatnije nas čeka relativno naporan uspon preko prilično krutljivog svijeta koji u većem dijelu nameće lakše penjanje preko mjestošno nepouzdanog kamenja. Iako tehnička zahtjevnost nije posebno visoka, vrh je zbog više faktora unatoč neposrednoj blizini popularne oznake Ötziju manje posjećen od susjednog Similauna - ali upravo veća usamljenost i manja pristupačnost iskusnom gorniku mogu predstavljati plemenitiji cilj; vrh za koji na vrhuncu visokogorske sezone obično ne trebamo zimske opreme.

Za povratak preporučujem kraći i izravniji put prema Ventu koji od oznake Ötzija slijedi dobro označenu stazu koja nas u blagem spustu sigurno vodi do raskrižja između koća Martin-Busch-Hütte i Similaunhütte, što donekle smanjuje duljinu i zahtjevnost ture.

Ob poti: Martin-Busch-Hütte (2501m), Similaunhütte (3019m), Ötzi - Fundstelle (3210m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti