Za koridorjem - Sabotin (direktna pot)

Pristup do ishodišta:
Iz smjera Bovec-Tolmin vozimo se Soškom cestom prema Novoj Gorici do semaforiziranog raskrižja iznad groblja u Solkanu. Ovdje skrećemo desno i vozimo se mostom preko rijeke Soče u Goriška Brda.

Iz ostalih smjerova vozimo se do Nove Gorice i pratimo putokaze Bovec -Tolmin. Ako se vozimo kroz Novu Goricu i Solkan, tada na kraju Solkana vozimo lijevo na most preko rijeke Soče u Goriška Brda. Vozimo li se pored Nove Gorice, pratimo putokaze za Bovec -Tolmin i solkanskom obilaznicom dolazimo do semaforiziranog raskrižja iznad groblja u Solkanu.
Tu skrećemo lijevo, a zatim idemo odmah desno na most preko rijeke Soče u Goriška Brda.

Cesta odmah iza mosta počinje uspon. Nakon dva velika zavoja prolazimo pored parkirališta s lijeve strane, a 500 metara više s desne strane uočavamo stepenice, koje južnom stazom vode na Sabotin.
Ubrzo nakon stepenica dolazimo do Italije, gdje se cesta ravna. Nakon cca 1 km vožnje "koridorom" kroz Italiju, cesta ispod nadvožnjaka počinje se spuštati. Na skretanju usporavamo, jer odmah, kad prođemo ispod sljedećeg nadvožnjaka, dolazimo u Sloveniju. Ovdje moramo odmah skrenuti lijevo na manji parking. S desne strane vidimo stepenice, koje vode na Sabotin stazom Za koridorjem.

Opis puta:
Sabotin je brdo posebne energije, koje će vas impresionirati u svim godišnjim dobima. Najljepše je proljeće, kad cvjeta i u kasnu jesen, kad joj se padine pocrvene od dima. Zimi ćemo biti na njegovim južnim padinama koje grije sunce, a ljeti je prevruće čak i za poskoke. Najprikladnije vrijeme za posjet Sabotinu je od rujna do svibnja. A kasnije samo vrlo rano ujutro ili s autom. Do planinarskog doma i zalogajnice, koji se nalaze u prostorijama bivše graničarske zgrade odmah ispod vrha, dolazi se asfaltnom cestom iz Goriških Brda. U snack baru nalazi se mini muzej, a možete organizirati i razgledavanje špilja s vodičem, koje su osvijetljene i uređene.

Staza Za koridorjem je manje posjećena kao za većinu popularnija južna staza. Ali prikladnije je za uspon na Sabotin od proljeća naprijed, kada se temperature na južnim padinama brzo penju do zagušljive vrućine.
Staza od početka nije toliko panoramska kao južna staza, ali je malo strmija.

I na ovoj stazi trebat će nam dobra obuća, au toplijim danima i puno tekućine, jer Sabotin nije težak zbog visine, već zbog vrućine.

Sa parkinga prelazimo cestu i uspinjemo se stepenicama. Staza se već od početka dosta umjereno uspinje kroz rijetku šumu, koja u toplijim danima pruža malo hlada.
Kada se staza nakon nekoliko zavoja prvi put izravna, s naše desne strane primijetit ćemo pješačku stazu. Dovodi nas do asfaltne ceste s talijanske strane koja vodi od sela Šentmaver / San Mauro do talijanske granične zgrade na Sabotinu. Navedenoj stazi se više puta možemo približiti i možemo je koristiti pri povratku.

Nastavljamo s usponom normalnom stazom koja se uspinje niz padinu poduprt balvanima te nas nakon nekoliko minuta dovodi do špilje sa zanimljivim lučnim ulazom, gdje skrećemo lijevo. Ako bismo išli pješačkom stazom udesno, u nekoliko koraka bismo došli do ceste iz sela Šentmaver.
Staza od špilje se još uvijek uspinje i nakon pet minuta dovodi nas do stjenovitog zavoja, odakle se otvara lijep pogled na rijeku Soču koja vijuga prema moru i na kosturnicu na Oslavju / Oslavia (bijela okrugla zgrada u talijanskim Brdima). / Collio). Nakon dodatnih 15 minuta dolazimo do makadamske staze, gdje se nalazi i klupa za kraći odmor. Makadamska staza dolazi s obližnjeg skretanja asfaltne ceste koja na Sabotin vodi iz Goriških Brda i nakon nekoliko metara spaja se s cestom koja vodi na talijansku stranu iz Šentmavera. Ako nam se od planinarske kuće ili zalogajnice na Sabotinu ne ide na greben, onda se spuštamo cestom do ovog skretanja, gdje se spajamo na stazu Za koridorjem.

Od križanja kod klupe nastavljamo ravno uzbrdo. Nakon 10 minuta strmog uspona dolazimo do ruba livade koja se s desne strane širi prema zgradi talijanske granice. Livada je od proljeća do početka ljeta pravi botanički vrt, koji nažalost sve više zarasta. Ako se želimo diviti cvijeću, možemo ići malim pješačkim puteljkom koji se blago uspinje desno kroz livadu prema zgradi talijanske granice, a odavde do vrha, inače nastavljamo s usponom prema vrhu normalnom stazom na slovenska strana. I na ovom dijelu staze koji se uzdiže među hrastovima, u proljeće ćemo vidjeti pastikvu, a kasnije perunike, ljiljane, orhideje i drugo prekrasno cvijeće. Neposredno ispod vrha prelazimo streljački rov, gdje u rano proljeće možemo vidjeti i planinsku sranu ili aurikulu. Sabotin je jedno od najnižih nalazišta ovog alpskog cvijeta u Sloveniji.

Na vrhu grebena idemo desno i nakon nekoliko minuta dolazimo do vrha Sabotin, odakle se otvaraju prekrasni vidici na sve strane.
A ako bismo odabrali stazu lijevo, za 10 minuta došli bismo do snack bara i planinarskog doma, koji se nalaze u prostorijama bivše graničarske zgrade.

U dolinu možemo ići po grebenu ili ispod grebena do crkve sv. Valentina.
Odavde imamo dvije mogućnosti:

Opcija 1:
Krenemo li grebenom do crkve sv. Valentina, zatim nastavljamo južnom stazom pored nekadašnjeg natpisa Naš Tito. Pratimo stazu još nekoliko zavoja, sve dok ne prođemo novourađenu stazu. Nastavljamo starom stazom do sljedećeg raskrižja, gdje se skreće lijevo, a mi nastavljamo ravno pored veće stijene, gdje se ubrzo nalazimo na talijanskoj strani brda. Staza se lagano penje i spušta, sve dok nas ne dovede do brvnare. Odavde se lagano spuštamo po kolovozu do križanja kod veće stijene, gdje nastavljamo desno prema gore. Lijevo prema dolje uključujemo se na južnu stazu.
Staza se po kolovozu blago penje do ceste koja dolazi iz Šentmavera. Nastavljamo prema dolje cestom do 3. zavoja / tornante, gdje se malom stazom spajamo na stazu Za koridorjem odmah ispod špilje s nadsvođenim ulazom.

Opcija 2:
Krenemo li s vrha stazom ispod grebena, nastavljamo do kolovoza koji dolazi od crkve sv. Valentina. Ovdje umjesto desno prema cesti i klupi na skretanju broj 5, skrećemo nekoliko koraka lijevo (u smjeru crkve) i nastavljamo markiranom pješačkom stazom koja se spušta s kolovoza desno. Staza se u donjem dijelu izravnava, a kasnije se dijeli na dva dijela. Skrenemo li lijevo, uključujemo se na južnu stazu ispod nekadašnjeg natpisa Naš Tito. Odavde nastavljamo kako je opisano pod opcijom 1.

Krenemo li desno, naš put će se ubrzo početi vrlo strmo spuštati po kamenitom terenu do pješačke staze koja dolazi s južne staze, kako je opisano pod varijantom 1. Nastavljamo desno i ubrzo dolazimo do brvnare. Odavde se lagano spuštamo po kolovozu do križanja kod velike stijene, gdje nastavljamo desno prema gore. Lijevo prema dolje uključujemo se na južnu stazu. Staza se po kolovozu umjereno uzdiže do ceste koja dolazi iz Šentmavera. Nastavljamo prema dolje cestom do 3. zavoja / tornante, gdje se malom stazom spajamo na stazu Za koridorjem odmah ispod špilje s nadsvođenim ulazom.
Ništa ozbiljno, ako smo zaboravili gdje skrenuti i došli smo skoro do kraja južne staze. Umjesto da skrenemo lijevo na pješačku stazu koja nas stepenicama dovodi na južnu stazu, nastavljamo ravno markiranom stazom koja dolazi iz sela Šentmaver. Nakon nekoliko minuta spusta dolazimo do uže ceste koja vodi iznad koridora ceste prema Goriškim Brdima. Nastavljamo desno i hodamo cestom do kraja hodnika. Tu se spajamo na cestu koja vodi na Sabotin iz sela Šentmaver. Nastavljamo cestom desno uzbrdo samo nekoliko metara pa na kolovoz koji vidimo s lijeve strane. Nakon nekoliko minuta prelaska padina dolazimo sa slovenske strane na stazu Za koridorjem. Odavde slijedi samo kratak spust do parkirališta.

Više iznad koridora ceste (nakon druge žičane ograde) vodi i pješačka staza koja je na dijelovima jako zarasla, pa je lakše i brže, ako idemo koridorom po cesti.

Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Dom na Sabotinu

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga