Zeleni gozd / Boscoverde - Soteska Ziljice / Orrido dello Slizza (krožna pot, nasprotna smer urinega kazalca)

Pristup do ishodišta:
Iz središnje Slovenije: gorenjsku autocestu napustimo na izlazu Jesenice - zapad (posljednjem prije Karavankskog tunela i državne granice) i uputimo se na cestu prema Kranjskoj Gori i Ratečama, gdje prelazimo državnu granicu s Italijom. Od granice nastavljamo glavnom cestom prema Trbižu (it. Tarvisio) još pribl. 9 km. Odmah prije Trbiža kod odcepa za željezničku stanicu (“stazione”) nastavljamo ravno i uvezemo se u podvoz pod žel. prugom, odmah nakon podvoza skrenemo desno na ulicu Via Bamberga. Odavde nas vode i smeđe table za “Orrido dello Slizza”. Nakon pribl. 500 metara i nekoliko zavoja cesti se s lijeva pridružuje paralelna biciklistička staza i na lijevoj strani ugledamo manje parkiralište (u Google Mapsu ima ime “Parcheggio all'Orrido dello Slizza”) i pred njim nekoliko bijelih tabela s trojezičnim zelenim natpisima. Oprezno (pazimo da ne udarimo biciklista) skrenemo lijevo na parkiralište i parkiramo. Ako je puno, možemo otići još pribl. 150 metara dalje do drugog parkirališta na sjevernoj strani željezničke stanice (u Google Mapsu “Parcheggio ai Binari”) i prošetati natrag do prije spomenutog početnog parkirališta.

Iz Primorske (odnosno zapadne Slovenije) i drugdje: iz doline Soče najbrže dođemo preko Bovca, ondje se uputimo na prelaz Predel, gdje prelazimo državnu granicu s Italijom i zatim mimo Rablja (it. Cave del Predil) nastavljamo prema Trbižu. Ako dolazimo iz južnijih regija, možemo u Italiju ući već negdje drugdje, uputiti se prema Vidu (it. Udine) i zatim prema Trbižu ili autocestom (napustimo je na posljednjem talijanskom izlazu “Tarvisio”) ili paralelnom glavnom cestom. Otkud god došli, po dolasku u Trbiž slijedimo plave oznake za “Fusine” ili “Kranjska Gora” (ili ponekad “Slovenia”) ili bijele oznake “stazione fs”. Kad smo već u istočnom dijelu Trbiža, negdje lijevo se odvaja uvoz na autocestu prema Austriji (zelena oznaka “Austria”), tu nastavljamo ravno, samo nekoliko metara dalje s glavne ceste skrenemo blago lijevo na ulicu Via Bamberga. Odavde nas vode i smeđe table za “Orrido dello Slizza”. Nakon pribl. 600 metara i nekoliko zavoja cesti se s lijeva pridružuje paralelna biciklistička staza i na lijevoj strani ugledamo manje parkiralište (u Google Mapsu ima ime “Parcheggio all'Orrido dello Slizza”) i pred njim nekoliko bijelih tabela s trojezičnim zelenim natpisima. Oprezno (pazimo da ne udarimo biciklista) skrenemo lijevo na to parkiralište i parkiramo. Ako je puno, možemo otići još pribl. 150 metara dalje do drugog parkirališta na sjevernoj strani željezničke stanice (u Google Mapsu “Parcheggio ai Binari”) i prošetati natrag do prije spomenutog početnog parkirališta.

Javni prijevoz: izravne veze iz Slovenije nema. U neposrednoj blizini početne točke nalazi se današnja željeznička stanica “Tarvisio Boscoverde”, gdje zastaju vlakovi iz Vida i Beljaka, na južnoj strani stanice zastaju i lokalni autobusi iz centra Trbiža i iz “Valico di Fusine” (talijanska strana graničnog prijelaza Rateče). Podzemnim prolazom stanice ispod tračnica dolazimo do sjeverne strane, na parkiralištu skrenemo lijevo i nakon pribl. 150 metara dosežemo početno parkiralište.

Održivo: početno parkiralište nalazi se tik uz krak popularne i slikovite biciklističke staze “Ciclovia Alpe Adria” između Rateča i Trbiža (točnije, pribl. 160 metara istočno od mosta preko soteske), kojom možemo iz navedenih smjerova doći i pješice. Biciklom možemo doći (vidi opis dolje) sve do odmorišta kraj spomenika austrijskim vojnicima, gdje su dostupna i neka osnovna stalaka za bicikle. Dobro je imati na umu da tipično biciklističko obuće možda nije najprikladnija za posjet soteski, posebice strmi spust od spomenika.

Opis puta:
S početnog parkirališta krenemo prema sjeveru grubo asfaltiranom stazom, koja se nakon pribl. 250 metara uzdiže za pribl. 40 metara, dok ne dosegnemo najvišu točku puta, gdje je odmorište s dosta klupa i pogledom prema sjeveru, nekoliko stalaka za bicikle, više različitih informativnih ploča i spomenik austrijskim vojnicima koji su se na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće borili protiv Napoleonovih trupa. Kad se spustimo prema sjevernom rubu odmorišta, nalazimo označeni početak službene staze. Slijedi vrtoglavi spust niz jako strmu padinu, ogradom zaštićena staza s izrađenim stubištem vijuga serpentinama i spušta se za pribl. 90 visinskih metara, dok ne dosegne obalu rijeke na mjestu gdje soteska završava. Po želji možemo desno do same obale rijeke, inače nastavljamo ravno službenom stazom kroz sotesku.

Staza je u većem dijelu uska, zaštićena ogradom, cijelo vrijeme se drži desne obale Ziljice, na mnogim mjestimima ide preko drvenih mostića i neprestano blago se penje ili spušta iznad obale rijeke, samo ponegdje ide nešto strmijim stubištem, istovremeno nam se gotovo cijelo vrijeme otvaraju “instagramski” pogledi na sotesku i Ziljicu. Kad već neko vrijeme idemo stazom i u daljini ugledamo most nad južnim dijelom soteske, najprije nas dočeka kratki samo nekoliko metara dugačak tunel (svjetiljka danju nije potrebna), malo dalje tik uz stazu nalazi se spomenik (stela) u spomen glavnom pobudniku uređenja staze, grofu Carlu von Arco-Zinnebergu. Nekamo pribl. ispod mosta staza prolazi i pod stijenskim nadvisom, zatim se dio po dnu soteske ubrzo završava i počinje u serpentinama (manje spektakularnim nego na sjevernom kraju) penjati prema početnoj točki. Nekamo uz ovaj uspon nalazi se odmorište u obliku klupa pred ogradom. Zbog razumljivih sigurnosnih razloga nema nikakvih oznaka, pa neki posjetitelji ni ne znaju da ako zaobiđemo tu ogradu, možemo na drugoj strani brzo pronaći vrh slapa “Mlinščice” (it. Rio Molino), koji se inače s puta kroz sotesku ne vidi.

Dok se nastavljamo penjati, na nekoj serpentin idilu nenadano prekine buka i kroz drveće možda primijetimo da smo se jako približili autocesti između Austrije i Trbiža. Srećom se tu staza okrene udalje (iznad autocestnog tunela) i ubrzo je opet tiho. Malo dalje naiđemo na pronađeni “kilometarski” kamen s oznakom KRB, tekst pokraj nas obavještava da je to bila kratica nekadašnje željezničke pruge iz Trbiža prema Jesenicama i Ljubljani. Još malo dalje dosežemo biciklističku stazu, gdje se službeni dio staze završava. Preporučljivo je da tu skrenemo lijevo na samo nekoliko metara udaljeni most, s kojeg možemo pogledati gdje smo upravo bili (nažalost, ograda na obje strane nešto kvari pogled), s drugog (zapadnog) kraja mosta možemo prema jugu vidjeti i ranije spomenuti slap. Ako se želimo vratiti na početak, skrenemo desno, idemo biciklističkom stazom, na račvaju malo dalje držimo se lijevo i nakon pribl. 150 metara i blagog uspona dosežemo početno parkiralište.

Opis i fotografije odnose se na stanje u studenom 2024.

Ob poti: Spomenik avstrijskim vojakom (790m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti