Boses Weibele 3121 m, Griedenkar Kopfe 3031 m
|
| viharnik3. 08. 2011 15:45:28 |
Pot me je ponovno zanesla među tritisočake u susjednu Austriju.
Pokraj Kalsa zapeljem se do Lucknerhausa 1920 m, zadnjeg parkirališta za južni uspon na obližnji Grosglockner. Od tamo 100 m prije koće vodi put poprečno desno po travnatim obroncima, gdje usred, na 100 vm razlike, stoje dvije drvene koće. Put se strmije usađuje nad korito rijeke Peischlach, gdje nakon dva sata stignemo do istoimenog sedla s križem Isusa i drvenim skloništem. Od tamo gora ima dominantan, usamljeni položaj s dva vrha i dugim pristupnim obroncima. Dalje put do bivaka Gernot Rohr prvo još vodi po travnatim krnicama, kasnije prelazi u pješčane i više u škriljavac kamene terene s ledenjačkim jezerom. Pola sata manje nego u četiri sata propisane hode dođem s teškim ruksakom do bivaka i sedla, odakle se otvara izuzetan pogled na ostale visoke gore Hochshober gorstva. Ovdje se ističe oštar visoki vrh Roter Knopf 3281 m (drugi najviši), dolje pa sokoljim očima u daljini ugledam Elbelfelder hutte 2346 m u dubokoj dolini Gosnitztal. Nakon duže vožnje i malo hoda odlučim se ovdje prespati, još dobrih 100 m više od Studl Hutte. Pododne nakon dobrog ručka popnem se još na "obližnji" tritisočak Griedenkar Kopfe, gdje sam imao posla s hodom po strmom poprečnom obronku, punom kamenskih ploča i kamenja. Ovdje si brzo slomiš neku nogu ako promišljeno i postupno ne opteretiš stijene. Nakon 20 min probijanja po kamenjaru konačno stupim na izuzetno razgledan vrh. Od ondje sam imao kao na dlanu turu sljedećeg dana na Boses Weibele. Večer gledam zalazak sunca, od snježne lede napravim piće i kamenjem opteretim krajeve rubova plehane krova bivaka da noću ne škripi. Umjesto toga noću je vjetar hujao oko kutova, ja omotan u vreću za spavanje Ajungilak još nisam osjetio da sam noć proveo pri samo 3°C. Jutro kristalno čisto, ali smrznuto sa zemljom ukupno. Za uspon na vrh pričekam toliko da se djelomično otopi, što mi omogućuje pregled nad natovarenim kamenim pločama. Kod takvog strmijeg uspona dobro je držati štapove bez traka da u slučaju klizanja još nešto dohvatimo. Kod koraka pomažemo si slobodnom rukom za hvatišta, drugom držimo oba štapa. Ovdje kamene ploče debljine do 10 cm mogu prelaziti promjer i do 1 m i po njima nije sigurno hodati jer u slučaju klizanja s njih nećemo moći skočiti. U 7h već sam stajao kraj križa na vrhu s hladnim sjevernim vjetrom. Na križu na ploči pisalo: Sa svih strana padina planine ti Bog u podršci najviše pruža ruku. - iz 1984. Za povratak biram SZ dugi greben, zatim nastavljam na Glorer Hutte pogledati kako je tamo, napijem se, proćaskam s Austrijancima, pozdravim luštne cure za posluživanje i zadovoljan krenem u dolinu. Vrh zimi slavi kao lijepi turno-smukački biser. Od Lucknerhausa do vrha 5h hoda. Turu na spomenuti vrh moguće je napraviti Austrijancima u jednom danu, malo manje nama kad dođemo iz 240 km udaljene Ljubljane. Put bez korištenja tunela i autoceste nije ništa duži, 3h 30 min, ali mnogo jeftiniji i panoramski zanimljiviji. Ovaj put sam išao preko prijelaza Gailberg kod grada Kotschacha.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| ljubitelj gora3. 08. 2011 18:12:28 |
Super, jesi li imao kakve klinove, varovala, skobe na putu, meni se osobno to gorovje ne sviđa, najradije imam naše Julijske i Kamniške Alpe, Karavanke su super za početnike.
|
|
|
|
| viharnik3. 08. 2011 18:44:25 |
u Shobergruppe gorstvu na označenim stazama svuda zaštićeno na težim dijelovima, mnoga mjesta na dugim kamenim usponima nema zaštita, tamo penjanje po stijename ne prelazi I st. ali dovolj da nepažljivi padnemo dol po stijename i ozbiljno se ozlijedimo. Tako mi je upravitelj Elberfelder koče rekao da su usponi nakon zadnjeg snježenja ozbiljni, zadnjih 300 m prilično novog snijega. U takvim uvjetima s cepinom sami se osiguravamo dry tool penjanjem, pri padu pa s novim snijegom na stijename ne možemo se zaustaviti, zbog posijanih ploča si s derezama možemo slomiti nogu. Zato sam Roter Knopf odložio za drugu priliku. Ovdje planine po kamenju stvarno nisu tako lijepe, ali puno mogućih varijanti tura, jezerceta, osoblje u koćama na nivou, usluga isto. Na putu susrećeš i prave planinare, i puno starijih, okovljenih koji ti unatoč tome što si napravio turu požele sretan put.
|
|
|
|
| viharnik23. 06. 2014 20:47:45 |
Lijepa tura, oštra razgledna gora
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.