|
| VanSims16. 09. 2012 20:50:22 |
Ovaj vikend se odvezem u austrijsku Štajersku. U subotu pogledam klisuru Raabklamm, najduži vintgar u Austriji i obližnju pećinu. Onda idem malo u Graz. Navečer se odvezem u Eisenerz.
Danas ujutro se probudim već u 6:30. Hoću li još malo spavati? Ništa, rana ura zlatna ura, iako cijela tura službeno traje samo oko 5-6 sati. Autom se odvezem do policije.  Tako to kaže opis pristupa do ishodišne točke s bergsteigen.at:
http://www.bergsteigen.at/de/touren.aspx?ID=402
Od policije vozim dalje i uskoro parkiram na parkiralištu kraj ishodišne točke. Bio bih prvi (kad sam se vraćao bilo je toliko pločevine da su parkirali po livadama), da me nije pretekao neki motorist. Brige zbog novog snijega bile su uzaludne, jer je ferata mog uspona na Pfaffenstein (Schrabachersteig) vodena preko južne stene koja je bila suha. Po okolnim brežuljcima sam još vidio snijeg.
Počinjem i nakon otprilike pola sata dolazim na raskrižje, nakon još 15 minuta počinje mučan uspon serpentinama do ulaza u stijen. Zemlja je bila mokra jer je prethodni dan padala kiša, dobro vidljivi klizovi prethodnika upozoravali su me gdje da pazim.
Prije ulaza u feratu prvo jedna užeta pa malo slobodnog penjanja (I). Onda počinje ozbiljno. Put je lijepo osiguran, samo bi malo trebalo fiksirati labave kline (dva su čak bila izvučena). Ferata je prilično izložena, sve do završne klance s ljestvama. Odmah prije izlaza bilo je malo snijega ali su prethodnici napravili korake po kojima sam se kretao. Još nekoliko užadi i na grebenu sam.
Teškoća ferate: A-B (ključno mjesto B). Lični dojam: malo teža i nekako toliko izložena i duga kao put Planika - Mali Triglav. Inače baš ugodna feratica s lijepim pogledima u dolinu na Eisenerz i susjedni Erzberg (rudnik željeza po crvenoj boji i obliku sudeći).
Na grebenu se usmjerim prema vrhu gdje je još 15-20 min hoda do vrha. Pogled je bio ograničen oblacima, možda bi bilo bolje da sam još malo spavao, jer ako je na vrhu sunce povremeno stidljivo provirilo, tijekom silaženja se skoro potpuno razvedrilo.
Silazim preko Markus-Steig, koji je također A-B ali znatno kraći i lakši (jedno mjesto A-B, inače sve A). Putem skrenem do podnožja C-D ferate koja ide zapadnim grebenom. Kod ulaza hrpa spomen-ploča (upozorenje).
Na putu dolje u gornjem dijelu imam još neke probleme s blatnjavom stazom i jako uprljam čizme, no onda dođem na šumsku cestu i natrag do raskrižja i parkirališta.
|
|
|
|
| don kihott20. 05. 2016 11:06:21 |
U Eisenerzu ima i dvije prave ekstremne ferate... Kaiserschild i Kaiser Franz Josef...
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| janezs7320. 06. 2018 15:16:00 |
Jučer sam prešao feratu na Kaiserschild. Neka komentara dolje...
Pristup iz Ramsau-a je jednostavan, lijepo označen, po opisu na bergsteigen.com mogao bi netko očekivati da su prolazi kroz šumu i pristup grede koja vodi u sredinu Barenloch-a teško naći. Ali nema problema. Posebno ako zapamtiš visinu (malo ispod 1500m) ili oblik stijene gdje moraš skrenuti lijevo.
Snijega na putu više nema, tu i tamo još se vidi krpica snijega u rupama.
Ferata je teška, D/E s brojnim D i C/D prolazima. Njezinih 250 visinskih metara takve težine radi svoje, težina prolaza je na las slična onima u Gonžarjevoj peći, samo s tom razlikom da je ispod tebe oko 400 m zraka. Izloženost čini ovaj put pravim planinskim doživljajem za razliku od većine (nižinskih) sportskih ferata. Oba D/E prolaza možda su čak E, u gotovo svim srednjih 100 visinskih metara težina rijetko pada ispod C/D, čak ruke su opterećenije nego na drugim feratama C/D težine, jer su kod tih C/D prolaza jeklenica postavljena sa strane ili na polici, tako da je potrebno i tu na "trenje". Previsni dijelovi su duži od nekoliko klinova, tako da tijelo dulje visi na rukama.
Nepalski most na vrhu ferate je simpatičan dodatak. Ništa teško.
Iznad ferate se neko vrijeme put drži grebenskog ruba, zatim kod čovječuljka skreće lijevo (prema sjeveru) i prelazi zapadno travnato padinu i tek nakon oko 500 m dolazi opet na greben. U gustoj magli dobro dođe GPS trag ili barem kompasi, jer inače brzo tražiš vrh na pogrešnoj strani brda. Put je tu gore slabo vidljiv.
Od vrha dolje na sjever do prijeloma u grebenu, pa malo po zapadnoj padini do raskrižja. Tu ravno prema Hochkoglu, dolje pa prvo dolje po travama, zatim lijevo (prema jugu) na gredu koja nas dovodi natrag mimo ulaza u feratu do kamenja. Kroz njega je moguće skoro do doline (gornja polovica lijevim jezikom, donja desnim).
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
| (+3) | | |
|
|
|
|
| don kihott2. 07. 2018 09:09:47 |
Janezs73...Uz sve te šipke za noge rekao bih da nema priče o E... Ali slažem se da je ferata jako izložena i jako zahtjevna kompleksna tura
| (+2) | | |
|
|
|
|
| janezs732. 07. 2018 09:36:55 |
hm, opore za noge su stvarno brojne, ali ne svuda... na nekim mjestima ih nema ili su tako razmaknute da pomažu više-manje samo pri prepenjanju...
D/E ili E - na kraju nije toliko važno, obojica znamo da tamo nema šale... važno je da to znaju oni koji se tamo odpravljaju prvi put. Za mnoge kombinacija D/E i dubokog ponora prilično je teška proba.
Ja sam tik prije ulaza u feratu (kad sam već silazio dolje) tamo sretnuo čovjeka koji me pitao je li stvarno E. Kad sam ga pitao koje teške ferate može preći, rekao je C. Za takve ljude E je isto D/E. Dakle neprelazivo. Nama može osjećaj ocjene promijeniti već loš dan .
| (+2) | | |
|
|
|
|
| don kihott2. 07. 2018 10:04:28 |
Slažem se, Janezs73... Ja sam Kaiserschild popeo prije nekoliko godina, mislim 2012... Najzoprniji mi je bio taj dvosatni pristup do ulaza u samu feratu... Odmah nakon otvaranja, mislim da u prve pola godine, bilo je puno helikopterskih spašavanja, vjerojatno takvih C-penjača...
| (+1) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.