| rasto_r13. 08. 2012 15:44:08 |
Ne znam, u koju skupinu bi stručno svrstao ovu goru, najbliže prema podatku na www.austrianmap.at/amap/ čini mi se da je Silvrettagruppe. Ovdje na jugu, na granici sa Švicarskom, vlada Piz Buin (3312m), možda poznatiji lovcima "braun boje" nego pohodnicima, Hohes Rad pa je simpatičan, ne prezahtjevan vrh na granici između Tirola i Vorarlberga.
Početna točka je na prijevoju Bielerhöhe (2037m), do kojeg vodi plaćeni put iz doline Montafona i s tirolske strane.
Napravio sam kružnu stazu, prvo uz zapadnu obalu jezera Silvretta, do koće Wiesbadener Hütte (2443m), preko prijevoja Radsattel (2652m) na vrh. Natrag prvo na sedlo pod vrhom i zatim pod istočnim ostenjima natrag do jezera Silvretta.
Zapadni pristup koći je skoro autocesta - široka staza, gotovo prikladna za sandale. Tamo masovno idu i oni nepriviknuti na planine pohodnici, da bi divili ledenjacima pod Piz Buinom te izvoru i prekrasnom početnom toku rijeke Ill, koja prvo teče do akumulacijskog jezera Silvretta, zatim mimo Bludenza i Feldkircha u Ren, malo prije njegovog utjecaja u Bodensko jezero. Nedostatka vode na tom kraju stvarno nema - možda upravo zbog toga uskoro dođe do "nedostatka" ledenjaka!
"Turisti" se malo razrijede na putu prema Radsattlu, jer je i uspon konkretniji, priroda i staza prvobitniji. Još više planinarskom atmosferom odavde dalje. Staza prvo gotovo horizontalno prelazi neke snježnike i penje se na sedlo (cca. 2700m). Od tu do vrha još tri četvrt sata strmog uspona, ponegdje lakšeg penjanja. Pogledi s vrha, označenog križem s velikom planikom u sredini, su naravno očekivano veličanstveni. Da vidiš dio jezera gdje je start, treba još nekoliko metara na sjever, inače na jugu vlada Piz Buin okružen ledenjacima, svuda oko prelijepi pogledi na vrhove, doline, divlje vode. Iako mi se činilo da ću visoko iznad okoline glede na slovenske visine brda kojima sam naviknut, mnoge vrhove sam ipak gledao još malo nagore.
Put dolje do sedla manje problematičan nego što se činio uzlazno. Tu sam krenuo direktno na sjever, gdje je staza teže pratiti i zahtjevnija. Snježnici, klizišta, razbijena crvenkasta željezom puna kamenja (pored cele "mješavine" drugih stijena - granita, mramora itd.) i huk vode ispod stijena barem malo adrenalina požene po žilama - i svi pohodnici nestali... da, ovdje treba više opreza. Inače izgleda da se većina unatoč zaobilasku vrati na sedlo Radsattel i spusti u dolinu preko idiličnije dolinice mimo jezerca Radsee.
Iako visinska razlika nije baš velika, staza ide malo naokolo, tako da za uspon na vrh preko koće treba računati oko pet sati hoda uživačkog tempa. Silazak opisanim smjerom traje otprilike dvije i pol sata.
Sviđa mi se izuzetno lijepa tura, koju mogu preporučiti svima koji se muče na tom kraju.
|
|