| pg21. 06. 2020 22:58:55 |
Na slobodnu subotu otišao sam s kolegicama i kolegoma na za društvo teško očekivani "(visoki) oltar Tirolske", jedan od najljepše oblikovanih te najčešće divljenih i posjećivanih vrhova u okolici Innsbrucka. Serles je neizostavan dio vedute Innsbrucka, uspon na njega nije previše zahtjevan, s Marie Waldrast pa i relativno kratak.
Već odmah vrijedi istaknuti problematičnost austrijskog označavanja zahtjevnosti staza: i Serles i Lämpermahdspitze su npr. označeni crnom oznakom (zahtjevno/vrlo zahtjevno), ali između uspona je dijametralna razlika: pristup na Serles je možda djelomično zahtjevan s kratkim osiguranjem dijelovima, inače kratki uspon na Lämpermahdspitze je prilično ozbiljno neosigurano grebensko prelazanje s mjestima zračnog penjanja u okviru I.
S visoko ležeće romarske postaje i samostana Maria Waldrast brzo smo bili na prelazu Serlesjöchl pod vršnom građom Serlesa, tj. na raskrižju staza s Marie Waldrast i Kampla u Stubajskoj dolini. Staza bez posebnosti, bile su pak razmere neugodne, jer unatoč obećavajućim prognozama se niska oblakost nije htjela razići, zbog hladnoće pa bi moglo i jako snijegati. Zaključni dio uspona na Serles je relativno jednostavan - prvo se uspinjemo uz pomoć zaštita (lestve, čelične užadi), više staza ide cik-cak po kamenju. Odmah prije vrha treba preći kratki prag (djelomično zahtjevno), do prostranog vrha s velikim križem slijedi samo šetnja širokim grebenom. Nažalost smo uglavnom bili lišeni pogleda, ali u trenucima kad se nebo malo otvorilo, moglo se naslutiti zašto se Serles smatra jednim od najljepših vidikovaca u Istočnim Alpama. Inače ima na stazi malo novog snijega, ali ne stvara problema.
Relativno rano smo bili natrag na Serlesjöchlu iako je malo pršilo, naziralo se poboljšanje vremena. Tek dan prije uspona sam opazio primamljiv pristup manje poznatom vrhu blizu Serlesa, do kojeg bi s prelaza trebalo manje od sata - ali opisi upozoravaju na izloženost grebena i zahtjevni kamin navodno ocijenjen II+ (odmah kažem da nema ni traga tome). Zajedno smo se popeli preko ostataka snijega i kraće stijenske stupnje (I) do travnatog predvrha prije početka grebena. Tamo je društvo polako otišlo prema dolini, ja sam se uhvatio sjevernog grebena koji je na početku djelovao prilično drsko nazubljeno.
Samo grebensko prelazanje na Lämpermahdspitze se pokazalo zahtjevnim i mjesto do mjesta izloženim, ali zbog elegantno provedene staze ne pretjerano teškim. Najveći problem je krhkost terena koji vodi nad prepadnim bezdanima. Na stazi ima više mjesta penjanja I. stupnja na grebenskim rubovima i vršnoj građi, više ne mogu ocijeniti ništa. Slavni kamin je zapravo samo uski prolaz (hoja), prilično nepotrebno tu je i jedino osiguranje na stazi. Staza je inače odlično označena i u lijepom vremenu nudi izuzetne grebene poglede. Na vrhu se nebo razvedrilo i trud je nagrađen veličanstvenim pogledom na sve strane. Nakon silaska s grebena skratio sam put u dolinu klizanjem po kamenju, pogledi su postajali sve ljepši.
Serles, koji među "7 vrhova Stubaja" nesumnjivo najviše posjećen i poželjan - kako ne bi bio, ima skoro mitološku ulogu u razvoju alpinizma u Innsbrucku, prvi poznati uspon na njega sega još u god. 1579 - je tura prikladna svakome barem malo upoznatom s visokogorjem. Unatoč tome što po visini zaostaje samo malo za npr. Triglavom i Škrlaticom, uspon na njega je znatno manje grandiozan odnosno zahtjevan pothvat. Sjeverni greben Lämpermahdspitze je s druge strane ozbiljan uspon koji zahtijeva neke planinarske vještine i nedostatak straha od visine - kod nas bi takva staza vjerojatno bila osigurana ili bi ostala "vrlo zahtjevna neoznačena staza" - greben je inače odlično označen. Na stazi je jedno neugodno prelazanje snježnog polja, ali ide s malo opreza bez većih problema, inače postoji i napornija opcija prelaska po kamenju ispod njega.
Do sljedećeg!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45
| (+2) |  | |
|
|