Popis foruma / Francuska / Ostali planinski masivi - Francuska / Dauphiné - Parc des Écrins

Dauphiné - Parc des Écrins

Ispis

VanSims29. 08. 2013 20:25:56

Poslije osvajanja Triglav i povratka u Vrata oko 12h (pon. 12.8.) zaputio sam se u Austriju, gdje sam navečer planirao popeti lokalnu feratu nazvanu Zahme Gams u selu Weissbach bei Lofer blizu Zell am See. Ali baš kad sam oko 18-19h došao do stijene, prolilo se. Prenoctio sam na parkiralištu u selu Weissbach ali ujutro je opet kišilo. Nisam imao drugog nego nastaviti put u Francusku prema mojim planovima. Feratu sam popleo na povratku i izvješće slijedi. Vozim dakle kroz Tirol, Arlberg (preko prelaza da izbjegnem cestarinu mežikanje

), Švicarsku (mimo Züricha, Berna, Lozane i Ženeve) u Francusku i to u Grenoble.

Grenoble je glavno kulturno i gospodarsko središte francuske alpske regije Dauphiné, koja leži južno od Savojskih Alpa. U stvari već je jug, skoro mediteran, barem po mentalitetu jer sam od cca 12h do 16h uzalud tražio nešto otvoreno za zalogaje. Sve zatvoreno, siesta, mežikanje

navečer opet otvoreno. zavijanje z očmi

Krajina je inače još potpuno alpska.

Nakon turističkog obilaska Grenoblea (u stvari nema ništa baš zanimljivo za vidjeti) popnem se žičarom na citadelu. Neka mi bude oprošteno jer sam sišao pješice. mežikanje

Iz citadele lijep pogled na jednu stranu na masiv Vercors (jug, vapnenac), na drugoj strani na lanac Belledonne (istok, gnajsi i granit). Na sjeveru grada diže se masiv Chartreuse, koji nekako započinje brežuljak s citadelom.

Turistička atrakcija koju su si Francezi dopustili jest izgradnja adrenalinskog parka na samoj Grenobelskoj citadeli tj. njezinim zidinama. zavijanje z očmi

Kod nas (pa i drugdje) ne bi nikako dobili dozvole zaštite kulturnog spomenika. Naravno sam ga morao isprobati. Adrenalinski park kao takav, ulaznica 20 EUR ali ograničeno, možeš po svakoj stazi samo jednom. Ne znam kako je kod nas, recimo u Tscheppaschluctu na austrijskoj strani Ljubelja platiš otprilike to i imaš neograničeno penjanje cijeli dan. Ali zanimivo je kod opreme ovog parka: imaju posebne samovarovalne komplete s karabinima načinjene tako da ne možeš odpeti oba. Ako odspustiš jedan sa žice, drugog ne možeš. Tek na kraju svake staze je žica koja visi u zraku da se možeš odpeti s oba. Vrlo zanimljivo! cool

Drugi dan posjetio sam još jedan adrenalinski park kake 30-40 km izvan Grenoblea. Tu je sigurnost bila potpuno na psu. Prvo, kompleti opremljeni sa starim karabinima koji se malo teže zatvaraju i ako nisi bio pažljiv, bio je napola otvoren. zavijanje z očmi

Drugo, u opremi nema kaciga! eek

Treće: kod tirolke učili su pričvršćivanje karabinom direktno na klizeč (zaštićen samo njime) umjesto na žicu (trostruko zaštićen). I ako se klizeč skine...ćao! eek

Nakon obilaska ovog parka (opet ograničenje na dva sata - više ne idem u francuske adrenalinske parkove) vratio sam se u Grenoble i posjetio muzej regije Dauphiné, gdje je prikazano življenje u planinama ove krševite krajine, povijest, geologija, stočarstvo, planinarsko gazdinstvo,... i kako danas pokušavaju oživjeti te već izumrle tradicije. Ono što me najviše iznenadilo bilo je da su u odjeljku povijesti skijanja izložili repliku blokastih skija! nasmeh

Sa svim objašnjenjem da su to vjerojatno bile prve skije na području Alpa, da ih je prvi opisao Valvasor,... Vrlo zanimljivo!

Prema večeri posjetio sam i selo Lance-en-Vercors, kake 20 km od Grenoblea u masivu Vercorsa, poznato kao zimsko skijalište ali drugačije od komercijaliziranih jet set skijališta a la Tignes, Trois Vallées u Savojskim Alpama ili Les 2 Alpes ovdje u Dauphinéju. Radi se o smirenom skijalištu, izvan francuskih školskih praznika uvijek bi trebalo naći smještaj, prijateljski družinama,... barem tako piše u mom zaista starom Lonely Planetu za Francusku. Možda se medutim nešto promijenilo. Lonely Planet namreč kaže da informacije čak u nekoliko godina starim vodičima ne moraju držati jer 'Good places go bad and bad places go bankrupt!' velik nasmeh

Sljedeći dan zaputio sam se u Le Bourg-d'Oisans, glavno izlazno mjesto za ture u nacionalnom parku Parc des Écrins.

Dauphiné - Parc des Écrins Pogled iz citadele na Grenoble i Vercors.

Dauphiné - Parc des Écrins Dva od najviših vrhova lance Belledonne - Grande Lance de Domène (2790 m) i Pic du Grand Doménon (2802 m).

Dauphiné - Parc des Écrins Tamo u kutu otraga prema kraju doline trebao bi se vidjeti Mont Blanc, da nije oblaka. Naprijed: žice adrenalinskog parka provučene kroz citadelu. ;)

Dauphiné - Parc des Écrins Misteriozna grenobelska citadela.

Dauphiné - Parc des Écrins Pogled na citadelu iz grada.

Dauphiné - Parc des Écrins Zemljovid Alpa u muzeju regije Dauphiné.

Dauphiné - Parc des Écrins Bloške skije u muzeju regije Dauphiné.

Dauphiné - Parc des Écrins Crkviца u mjestu Lance-en-Vercors.

Dauphiné - Parc des Écrins Pogled na planine oko Lance-en-Vercors.

VanSims30. 08. 2013 19:00:19

Parc des Écrins je drugi najveći nacionalni park u Francuskoj (prvi je Cevennes). Obuhvaća 91800 hektara i proteže se negdje između gradova Grenoble, Briançon i Gap. Najviši vrh je Barre des Écrins (4102 m). Medu više i poznate spadaju još Dôme de Neige des Écrins (4015 m), La Meije (3983 m), Pelvoux (3946 m),... Gotovo svake godine Tour de France ide kroz njega i preko njegovih visokih prijevoja. Neke lude gorske uspone u ovom parku nisam planirao napraviti. Više sam odmarao i štedio snage za bavarski dio mog odmora odakle slijede i izvješća. mežikanje

Le Bourg d'Oisans (720 m) je gradić u dolini rijeke Romanche, koja je pritoka rijeke Drac, a ona rijeke Isère koja teče kroz Grenoble. Nekako je neformalno središte parka za pješake, polazište mnogih tura, u njemu je i alpski muzej kojeg nisam uspio vidjeti.

Iz njega sam prvi dan krenuo u selo Villard-Notre-Dame (1520 m). U cca. 2h30 trebalo bi stići gore. U gradu puno planinskih putokaza ali uzalud gledam za putokazima za željenu destinaciju. Francuzi! mežikanje

Znaš ono iz Da Vincijeve šifre: "Frenches cannot be trusted!". velik nasmeh

OK, idem u smjeru cestnih putokaza. zadrega

I zaista naiđem na gorsku cesticu koja vodi u to selo. Na početku još dosta široka dovodi do tunela i tu se sužava. Bilo je već prilično opasno hodati zbog prolazećih auta. U tunelima naravno upalim bateriju. Što se cesta više penje to su bolji pogledi na dolinu rijeke Romanche, okolne brežuljke i znamenite Alpe d'Huez na suprotnoj strani.

Nakon kake dvije tri četvrtine puta napokon dođem do planinskih putokaza, usmjerim se u šumu i dođem do sela. Malo gorsko selo, ljudi ih je dosta, koji su se vjerojatno uglavnom dovezli autima gore. zavijanje z očmi

U lijepo uređenom mejhanu, koji unatoč već vrlo južnom položaju ovih krajeva davao dojam nekog lovačkog Gasthausa iz austrijskih Alpa, privoščim si nešto malo, popijem pivo zatim u selu odmah nađem putokaze natrag do Le Bourg d'Oisans. Čak idu dvije staze: jedna ona kojom sam došao koja vjerojatno u donjem dijelu ide negdje blizu ceste kojom sam tapkao i druga s druge strane. Odlučujem se za ovu drugu.

Staza za koju sam se odlučio još malo se penje zatim se priključuje makadamu koji je u stvari nastavak ceste kojom sam došao. Po tom makadamu tapkam još kake pola sata zatim me putokazi usmjere u dolinu. Staza je bila kako za Francuze sasvim dobro označena. mežikanje

Po serpentinama se polako spuštam dolje, prijeđem neki klizni teren (kaciga na glavu), zatim dođem natrag u grad. Nađem put natrag u centar. Pivo, sladoled zatim se odvezem još u Alpe d'Huez i malo se prošetam po njemu.

Pogled s planinske ceste na dolinu rijeke Romanche.

Pogled na planine iznad sela Villard-Notre-Dame.

Seljačka gostionica uređena u alpskom stilu.

Pogled na Le Bourg d'Oisant s puta natrag.

Pogled na suprotnu stranu doline na Alpe d'Huez.

Pogled na planine nacionalnog parka Écrins.

miri30. 08. 2013 21:03:42

Ljepo, zanimljivi opisi i lijepa pokrajina. Prija malo drugačnosti. Nastavi.

VanSims2. 09. 2013 17:56:21

Sljedećeg dana odvezao sam se u selo Vénosc, oko 15 km izvan Le Bourg d'Oisans. Odatle sam se popeo do poznatog zimskog skijaškog centra Les 2 Alpes. Naravno da se tamo može doći i žičnicom i cestom autom. mežikanje

Parkirao sam kod donje stanice žičnice zatim gore do centra sela (oko 5-10 min.). Tu tek (Francuzi pač mežikanje

) vidljivi putokazi za Les 2 Alpes (cca. sat i pol uspona).

Nakon oko dobre pola sata došao do raščje: lijevo pješačka staza, desno pristup ferati (Via ferrata des Perrons), koja dovodi na neki brežuljak odakle do Les 2 Alpes još oko 15 min. hoda. Budući da nisam znao koliko je teška otišao naravno 'normalno'. Kasnije kod kuće vidim označena D (difficile) po francuskoj skali, što bi (po nama poznatijoj austrijskoj) bilo oko C (možda C/D). To bi bilo malo preteško za mene, iako sam imao opremu.

Dok se dakle penjem prema cilju sve više se otvaraju pogledi na susjedne planine. Pogled na sam Vénosc vrlo lijep. Kad dođem u Les 2 Alpes, prvo kupim nešto za jesti u trgovini zatim malo prošetam po gradu. Oni koji ste tamo već skidali znate da je sav glavni turistički pomp (lokalčići, trgovinice suvenira, opreme,...) koncentriran oko glavne, par km duge avenije. U bočnim ulicama su 'manje važne' stvari poput hotela, trgovina hranom... mežikanje

Jer se na ledenjaku (na koji se žičnicom popnu i obični izletnici) ski i ljeti, vidio sam dosta ljudi sa skijaškom opremom.

Zatim se vraćam prema Vénoscu i ovaj put napravim krug mimo ulaza u feratu i s druge strane natrag u selo. Iza mene otac s djecom (oko 12-13 god. sin i max 8-9 god. kći), koji su otišli u feratu. S puta sam ih još neko vrijeme promatrao. Tata s kćeri straga, mulu naprijed. mežikanje

Kad sam se vratio u selo još malo prošetao po Vénoscu, koji je inače lijep ali tipičan turistički alpski gradić. Zatim natrag u Le Bourg d'Oisans, ništa drugo nego uobičajeno pivo i sladoled. Ovo dvoje (u tom redoslijedu! mežikanje

) mora biti nakon svake ture.

S pivom inače u romanskim zemljama problem, male porcije za veliku cijenu. I u Italiji i Francuskoj teško dobiti normalnu pol litarsku dozu, hlade te s 0.3 i 0.4 dozama i slično po puno skupljim cijenama nego recimo jedno veliko pivo u Njemačkoj i Austriji (gdje je veliko pivo - pola litra i to). U Francuskoj je skup i sladoled!

Tako bi trebale biti označene sve teže ferate. Unatoč tome nedostaje bitna informacija: težina ferate! ;)

Les 2 Alpes - glavna avenija. U pozadini: Roche de la Muzelle, Tête de la Muraillette (3019 m) i Aiguille de Vénosc (2830 m).

Pogled s parkirališta ispod Vénosca (donja stanica žičare) na drugu stranu doline.

VanSims3. 09. 2013 19:15:43

Zadnji dan lutao sam po Briançonu i okolici. Grad je s 1326 nmv jedan od najvišje ležećih u Europi. Poznati je po starom gradskom jezgru s bedemima i skijaškim stazama zimi.

Ujutro sam prvo pogledao srednjovjekovno gradsko jezgro, vrlo lijepo uređeno (zanimljive Vaubanove utvrde) i naravno puno turista (zbog granice preteže Talijani), oko podneva iz novijeg dijela grada žičnicom na 2360 m tik ispod vrha Mont Prorel (2566 m) do kojeg od gornje stanice još dobre pol sata. Naravno premalo za nešto ozbiljniju turu. Prvo sam mislio natrag u Briançon direktnom pješačkom stazom ali vidio da mogu stvar malo zakomplicirati. mežikanje

S vrha malo sišao natrag zatim prešao pod Le Rocher Blanc na sam vrh masiva Serre-Chevalier (2491 m, na njegovim padinama poznata smučišta).

S vrha lijepa panorama na okolne planine Briançona, da nije bilo oblaka vidio bi se i jedan najviših vrhova parka Écrins, Pelvoux (3946 m). Vidi se i prema talijanskim Alpama, na jug u dolinu koja vodi prema Provansi.

Budući da sam bio jako gladan sišao sam do La Casse du Boef (2270 m), gdje je na karti označena restoran ali zatvoren (srećom sam imao sa sobom užinu) a na njoj ipak pisalo: OUVERT. zavijanje z očmi

Frenches cannot be trusted! velik nasmeh

Posebno jer su staze opet francuski slabo označene, izgubio sam se unatoč karti. Za planinske staze valjda priznati da su čak u Italiji bolje označene. I kod nas!

Zatim niže prema Serre Ratier (1908 m). Odatle do Les Trois Croix (2015 m) zatim dolje prema Pra Long (1624 m). Stalno sam morao tražiti staze slabo ili neo označene iako na karti. Zatim na makadam mimo Le Rocher Noir (1645 m) dolje do Pra Long (srednja stanica žičnice) odande najkraćom (dolje, neo označeno prečenje pod žičnicom i opet dolje) u Briançon, odande još malo tražio do donje stanice žičnice gdje auto. Već skoro mrak.

Benzinske imaju Francuzi navečer sve zatvorene, tako da sam na pivo pod nos morao u jednu rijetku još otvorenu krčmu gdje 0.3 doze ispod 4 EUR nije bilo, većih uopće nisu imali, na sladoled zbog 'kasne' ure (oko 22:00) mogao zaboraviti. Tad je u tom gradiću sve zatvoreno, unatoč dnevnim turističkim masama nema noćnog života. Francuzi! mežikanje

Karta padina po kojoj sam lutao:

http://chezserrechevalier.squarespace.com/storage/maps/serre-chevalier-summer-map.pdf