| VanSims30. 03. 2014 16:35:46 |
Prošle subote otišao sam južnim susjedima zadnji dan prije pogoršanja vremena koje se onda vuklo do petka. Odvezem se do Vinice, tamo pa preko granice i odmah na AC koju napuštam kod Grača, do kojeg je od tamo još cca 20 km. Iz Grača vozim prema prijelazu Prezid i Obrovcu. Još prije nego prijelaz dobro počne skrećem oštro lijevo i po lošem makadamu u brdo. Prema info s neta šumska cesta trebalo bi biti jako loša ali još nije bilo tako strašno do zadnjih par 100 metara prije prvog parkinga. Taj zadnji dio je katastrofa!  Budući da na tom parkingu već vidim planinski znak za Bili kuk i pot Malog princa, parkiram.
Idem prema smjerokazima. Šumska cesta se još nastavlja. Kad već gledam gdje sam možda propustio odcep, dođem do kraja ceste i do još jednog parkinga. Tamo pa desno opet vidim smjerokaze. Koliko sam vidio, cesta od prvog parkinga dalje više nije tako loša. Uštedio bih kake 15 min. hoda.
No, usmjerim se dakle desno prema Bilom kuku. Za kake 20 min dođem do raskrižja planinskih staza. Ravno se ide do 'skloništa' (sklonište), lijevo do Bilog kuka. Za još kake 20 min. hoda dođem na sljedeće raskrižje. Tamo počinje kružna pot Malog princa. Idem desno, tada još nisam znao da bi mogao i lijevo.  Kake 15 min. još hodam zatim počinju prva osiguranja. Popnem se na neki vidikovac. Vrijeme je bilo malo kiselo (od vremena do vremena malo čak i kapalo, jednom čak s malo tuče , inače tako malo da nije moglo pokvariti izlet) i vidjelo se samo susjedne gore... No, taj pogled nije bio loš. Usred samoće (unatoč par auta na oba parkinga nisam sreo nikoga na stazi), tišine, među samim kamenjem, krškim dolinama,...
Zatim se spustim i dođem do raskrižja gdje se odvaja staza u Zdenčinu jamu. Ne radi se u stvari o tipičnom krškom jamu nego nekako krškom dolini odnosno jami u doslovnom smislu. Ali vrijedna posjeta. Uz pomoć ljestvi (zadnja pred dnom malo lošije pričvršćena) spustim se u nju i obiđem. Zatim se vratim na odcep staze za jamu i nastavim stazu koja se tu zapravo tek dobro počinje.
Staza vodi po grebenima, dolinama, vrtačama, stenama, rinama,... Vrlo domišljeno je provedena. Mješavina hoda, slobodnog penjanja (tamo do prve stope ali i niza), klinova, čeličaja... Označena je odlično što me iznenadi jer prema info s interneta nije baš bila dobro. Staza je naravno renovirana usred, što svjedoče svježe oznake. Osiguranja stabilna i sigurna, osim čeličaja. Oni pak nisu baš sigurni. Ne da su stari i zarđali nego jednostavno šlampavski pričvršćeni, ponekad samo žicom. Nisu baš pouzdani za samovarovanje, no to naravno na ovoj stazi ne škodi (pogotovo kasnije pri usponu na Bili kuk), kaciga je naravno na takvim stazama obvezna.
Cijeli dio od prvog do zadnjeg osiguranja traje kake 1,5 - 2 s i naravno završava prebrzo. Dođem na raskrižje i usmjerim se lijevo, natrag prema početku staze. Putem pa naravno treba skočiti još lijevo na označenom raskrižju po keksiću cijele staze - uspon na Bili Kuk. Taj je još malo zahtjevniji od cijele staze. Na vrhu zbog magle nažalost nije bilo pogleda, tako da sam si cijeli krški, stjenoviti, šiljasti,... svijet posut vrtačama, dolinama,... morao samo zamisliti. Dolje po istoj stazi, zatim natrag do početka staze, raskrižje natrag prema spregledam i već dođem natrag do odcepa za 'sklonište'.
Od tamo ne idem po čisto istoj stazi do auta, nego se negdje na pola puta do drugog parkinga usmjerim po šumskoj stazi koja izlazi negdje na pola šumske ceste između oba parkinga. Već prije vidio sam dosta srušenih stabala, ovdje ih je bilo još više. Ali budući da su manji i tako i pojedinačne grane, zaključujem da nisu od ledomora koji su Hrvati imali sjevernije u Gorskom Kotaru. Ovdje na velebitskom pa je to vjerojatno godišnji pojav. Zima u ovim krajevima donosi jaku buru i ta je vjerojatno uzrok da svake godine obori toliko i toliko stabala. 
Kad dođem do auta odvezem se do Grača gdje idem na pivo zatim po autocesti opet natrag kući.
ZAHTJEVNOST: Radi se o jako zahtjevnoj stazi prema ljestvici ovog portala ali u donjem rangu te kategorije. Sam uspon na Bili kuk je malo teži, recimo srednjeg ranga jako zahtjevnih staza. Mješavina slobodnog penjanja (nekamo do I+), te ferate (zadnji dio tik pred vrhom nekad B/C) po istoj stazi ide i dolje. Ali je kratka, cca. 15 min u usponu. Recimo da bi sve to mogao netko tko je samostalno stigao na Triglav.
Staza je sicer jako lijepa, možda (pitanje kako u glavnoj sezoni) i usamljena. Malodano genijalno postavljena u krški svijet, jedini drik kao što rekoh loši čeličaji. Inače svaka čast autorima.
Najbolji opis sa slikama: http://www.hikr.org/tour/post35518.html
|
|