| turbo11. 06. 2023 17:17:46 |
27.5.2023
Zadnje majske subote krenuli smo u krajeve gdje smo pred epidemijom ušpičili neke prekrasne potepanje i gdje smo i s princezom brušili kandže. Ideja je bila naravno njena, ja sam na početku ciljao više, nad Platak, onda sam obje ruke zgrabio njezin prijedlog. Što ga ne bi, još uvijek je bilo imenitno, iako sam već nekad gunđao kad nisam mogao izvući iz žbunja u koje smo "zašli", ili nakon osam ili više sati hoda gledajući sljedeće vrhove i raspravljajući hoćemo li samo sljedeći ili još sve koji slijede u grebenu. Prekrasni spomeni, neka ih se nabere još.
Izhodište smo imali na parkiralištu pod Kamenjakom, ravno po cesti prema Platku i malo nad raskrižjem napustili cestu. Tamo je tabla s natpisom Ulica Štab, po makadamu do ruševina i uskoro za njima naletjeli na označenu stazu. Po njoj smo se popeli nekoliko stotina metara, onda u šumi naletjeli na stazicu, vjerojatno stečinu, koja nas je dovela pod stijenu Bogdina. Prekrasno penjanje do grebena i po njemu na vrh. Odlična stina koja ju je podsjetila na Paklenicu a mene na usamljene uvale jadranskih otoka. Vuklo je kao ludo, orkaniti vjetar u pravom smislu riječi, njihalo i ljuljalo smo se po grebenu kao da smo prošli nekoliko kola iz gostionice. Niže je bilo malo bolje, po travama smo uživajući prišli neizraženom vrhuncu Rebra i ispod njega našli malo zaklona. Kraći odmor, razgovor, okrijepiti se, onda veselo natrag na posao, dakle put pod noge i gore prema Jazvini. Travnjaci, kamenje, krški svijet, zviždanje vjetra, gledanje mora i otoka, i vrhova prehođenih prije godina, božanstveno, stvarno gotovo nebo na zemlji. Greben na Jazvinu sam pogodio negdje na sredini, ja sam tako lutao po onim travnatim poljanama, ona niže, na početku. Nastavak puta bio je s vrha vidljiv kao na dlanu, s jedne strane vrhovi na dohvat ruke, kamen bi mogao s malo mašte baciti na njih, s druge strane ni blizu, ni potpuno laka staza do njih (staze zapravo nije bilo, prije stečine i šljunak). Kroz razbijeni svijet smo stigli do ceste koja vodi na Platak, i onkraj nje nastavili na sljedeće vrhove. Područje se tu zove Krežala, sljedećih nekoliko uzvišenja koja smo posjetili na karti nemaju imena, konture s visinom da. Vjetar nije jenjavao, zviždao oko ušiju, da je bilo veselje. Pravi koncert sve od Bogdina gore i dolje. Vrh prve uzvišice bio je stub s vjetromjerima, vremenska stanica vjerojatno, vrh druge samo željezni stup. Do zadnjeg vrha, ispod kojeg je bunker i na koji vodi skoro mulatjera, čekao nas je spust po prekrasnom grebenu, za mene vjerojatno najljepši dio već tako čudesne ture. Penjući se dolje stigli smo ispod zadnjeg vrha, tu je raskrižje gdje smo se kasnije vratili i odatle sišli do auta. Do bunkera smo bili po takozvanoj mulatjeri mimoišli, onda po labavim stijenama oprezno popeli na vrh, zatim i na susjednog, možda čak višeg, i tu se zadnji put razgledali koliko je kome oko nosilo. Još malo natrag do već poznate staze, onda dolje do glavne ceste i po njoj malo gore do auta. U Čavlima kao uvijek do sada analiza ture, prošlih događaja i raspravljanje o budućim potepanjima. Povučena crta ispod, više nego imenitno 
https://tubojan.blogspot.com/2023/05/bogdin-rebra-jazvina-krezala-grobniske.html
=> Snimka prohođenog puta
Vjetar, Bogdin
Vjetar, Krežala
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55
| (+5) |  | |
|
|