Popis foruma / Hrvatska / Gorski Kotar i Istra / Glog, Mala Pliš, Vela Pliš, Mlični vrh, Sleme

Glog, Mala Pliš, Vela Pliš, Mlični vrh, Sleme

Ispis

turbo28. 06. 2023 10:41:00

17.6.2023

Nedavno je bilo u ovim krajevima tako fino fino, da smo se pomamili i pred ljetnom pripekom ubacili još jedan griješno dobar.

Početna točka na Škrebutnjaku, dobrih dva km od raskrižja za Platak gore (uz glavnu cestu Reka-Zagreb, staru). Možemo krenuti i drugdje, recimo Ulica Štab, u svakom slučaju ne izbjegneš par km asfalta na početku ili kraju šetnje.

Od P još malo cestom, pa nekako u udor Gloga ušli gore. Glog lijepo vidljiv, kao na dlanu, tik prije skretanja lijevo s ceste na parking. Strme trave s malo oštre stijene smo mimogred svladali, stvarno brzo na Glogu. Daljnji grebenski put do Male Pliša i dalje do Vele lijepo vidljiv, smjer uspona zapravo, na ovoj strani nema staza, ni markiranih ni bespuća, ako već, životinjske stečine. Vrh Vele Pliše smo morali odrediti nastavak, kraći ili duži, nakon razmatranja dnevne forme, osjećaja i vremena naravno odabrali najduži. Sišli do šumske ceste, nekako do ulaza Mlićnog vrha, odande po travnatim sječama na vrh. Vrijeme se dotad već pokvarilo, dosta ranije nego što su najave obećavale, jer trebalo neke povećane oblačnoće oko dva popodne, a padavina nijednih. S Mlićnog vrha na silazu brzo našli markiranu stazu i išli malo njome, pa opet skrenuli po svom. Markiranom bi došli na Tresku, odande opet oko markiranom na Sleme, mi smo htjeli na vrh kao dosad, držeći se što više grebenskih reza. Zato smo nastavili nosom i docijelo greben, koji je više dosta uzak i razbijen, krutljiv, svijet po kojem smo hodili pragozd poput. Vrlo stare od vjetra iskrivljene drveće, visoka podrast, mjesta guste zarasline, sve ima, samo medvjed nedostaje pa bi divljina bila potpuna. No, nismo ga nedostajali, medvjeda, jer su tu stvarno domaći radije svakih toliko viknuli ili zapištali pištaljkom da se nam povremeno maknu s puta ako je koji bio blizu. Na Slemenu smo zadovoljno utvrdili da je to to, da nam je ponestalo vrhova, barem za današnji itinerar, i da je najbolje sići do Platka i tamo vrčem kakve ili druge pijače vezati dušu. Rečeno, učinjeno, kroz šumu ukrajinskim markacijama (žuto plave) brzo smo došli do Ulice Platak i planinarskog doma tamo blizu. Kod doma bi svakako našli nekoga za auto-stop do doline do glavne ceste, ali smo odlučili nastaviti u sportskom duhu i vlastitim pogonom svladali još tih deset km i sitnice do auta. Neko po stazama i kolovozima, dosta po asfaltu, gdje nam je vrijeme pomoglo, jer zbog oblaka nije bilo vruće, na kraju nas je čak malo "operlo". Stvarno lijep izlazak, bar za mene iznad očekivanja. Budući da smo s vrhova kao obično zurili u susjedne vrhove, vrlo vjerojatno se vraćamo još prije kraja godine da obiđemo još neke. Točku na i stavili kao obično u Čavlama, gdje je na našu veliku žalost sladoledna vitrina još uvijek prazna nasmeh