| VanSims23. 03. 2014 14:02:41 |
Prošli vikend odvezao sam se dolenjskom autocestom, preko granice u zapadna zagrebačka predgrađa. Garmin me odvede u Šestine. Smola - cesta zatvorena baš kilometer prije cilja.  Jer su sjeverna zagrebačka predgrađa 'raštrkana' po prvim obroncima Medvednice i manje povezana, nisam mogao napraviti jednostavan obilazak paralelnom cestom. Dok sam malo vozikao okolo, Garmin mi pomogne naći obilaznicu. Dođem do Šestina i vozim dalje od crkve i groblja do restorana Lagvić. Parking pun, naravno lijep dan mami, barem je dopodne još bilo sunčano. Kasnije na putu bilo puno ljudi. Konačno, Sljeme je po popularnosti zagrebačka Šmarna gora. 
Onda nađem parking neposredno kod odcepa šumske staze od ceste. Spustim se njome, bila je malo blatnjava. Pređem dio gdje je plaz očito odnio dio puta, napravljen je obilazak koji sam prošao na povratku. Nakon nekog vremena pređem mostić i počinju stube. Odmah se sjetim stopnišnog pakla s uspona na Yinshan u Kini, gdje je ugradnja stubišta na planinarskim stazama standard. Ovdje su prošle prilično brzo i nakon još desetak minuta šetnje uz potok došao sam do Kraljičinog zdenca.
Odande ravno, mimo odcepa puta kojim ću se vratiti, zatim se nakon nekog vremena odcepi put preko Mrcine. Put je doista malo strmiji, ali prosječnom izletniku s pristojnom kondicijom ne bi trebao praviti problema. Nakon tog uspona slijedi zmerni uspon šumom do šumske ceste. Tamo susretnem dvije dame koje ne znaju kamo dalje. Nisam se ni ja sasvim snašao, ali onda sam našao dalje i rekao da se ide vjerojatno tamo prema markacijama. Ali nekako nisu vjerovale i otputovale same  (na vrhu smo se vidjeli kasnije). Za pet minuta do ceste. Da, na Sljeme se može i autom, gore čak vozi i autobus. Srazmjerno tome bilo je gore puno ljudi.
Upuntim se do TV odašiljača, blizu kojeg je i koča. Tamo sam čekao dosta vremena da natakar dođe do mene, ali bila je gužva. No kad je došao, dobio sam svog Čobanac (vrlo dobra slavonska čobanija) i tamno Velebitsko za par minuta. Sasvim drugačiji model usluge nego npr. na nekoj Gospodični. Bilo je više natakarova, gužva približno ista! Dok sam završavao jesti, stariji par pita može li sjesti. Naravno! Gospa kaže: "Jao, moram da idem da perem ruke od svih tih pasova!"  Stvarno ih je bilo puno na putu i vrhu. Na povodcu i bez, svi ljubazni. Pred koćom pomazim jednog od dva lijepa haskija. Susjedni je bio zauzet nekim dalmatincem. "Jesu lipi!", kaže mi! 
Nakon što sam se još malo prošetao vrhom, krenuo sam dolje Elvirinim putem. Malo sam imao muke da ga nađem, ali onda je sve išlo kao maslac. Ta staza mi se činila još ljepšom od one preko Mrcine, a općenito je tamo lijepo. Staze su i dobro označene. U međuvremenu se začelo oblačiti, počelo je malo puhat, ali ništa strašno. Došao sam opet do zdenca i vratio se do auta. Usput sam prošao i onim obilazkom koji ide prilično strmo gore i okolo.
Onda sam se odvezao do obližnjeg groblja Mirogoj. Naravno ne samo zbog ogromne grobnice prvog predsjednika neovisne Hrvatske, koju ne možeš propustiti čim skreneš iza kuta kapele kod glavnog ulaza, nego jer su tamo pokopani i neki drugi poznati Hrvati. Onda sam se malo prošetao obližnjim predgrađem koje po plemenitosti podsjeća na ljubljansku Rožnu dolinu i evo ga - tu je naša - slovenska ambasada! Vidio sam ih još nekoliko, uključujući kinesku na putu do Mirogoja. Nakon te šetnje vrijeme je za povratak kući. Izlet je bio opet lijep. Kad nije bio? Očito imam nos za lijepe destinacije.
| (+2) |  | |
|
|