Dabri i Dabarski kukovi (Velebit)
Za razliku od središnjega grebena srednjeg Velebita, na potezu od Zečjaka do Visibabe, koji je veće visine, ali vrhova blagih oblika i često pokrivenih livadama, kao što su npr. Šatorina i Budakovo brdo, nastavak toga grebena počevši od Bačić kuka pa do Ljubičkog kuka nad Oštarijama daje posve drugačiju sliku. Najjasniju ćemo predodžbu o ovoj skupini dobiti s njezina najvišeg vrha, Bačić kuka (v. 6). Odavde se kao nigdje drugdje ističe neobično pravilan niz bijelih vapnenačkih kukova što se u gotovo ravnoj liniji pružaju prema ji. u dužinu od gotovo 10 km izranjanjući iz zelene podloge okolnih šuma i travnatih dolaca. Među njima se najviše ističu, počevši od sjevera, Bačić kuk, Kukaline, Butinovača, Kiza, Grabar i Ljubičko brdo. Taj su niz kukova planinari prilično kasno zapazili, vjerojatno zbog toga što ga iz perspektive uhodanih putova i kraških polja na njegovu podnožju nije moguće obuhvatiti pogledom kao cjelinu, a svaki je pojedini njegov dio promatraču malog dometa nalik na osamljen masiv što se po detaljima neznatno razlikuje od svojih susjeda. To su vjerojatno i razlozi da ova cjelovita skupina do danas nije imala posebno ime, ni u narodu, ni među stručnjacima. Nazvao sam je Dabarskim kukovima jer se uzduž njihova si. podnožja nanizao lanac osebujnih kraških depresija s obradivim tlom, među kojima su tri najmarkantnije poznate pod imenom Dabri (Crni, Ravni i Došen Dabar); četvrta je i najljepša među njima Bačić duliba, a peta, obrasla šumom, Crna duliba. Uzdužni obilazak Dabarskih kukova hrptom nije moguć zbog strahovite rastrganosti njihova grebena. Posjet pojedinim kukovima moguć je sa staze na si. podnožju koja povezuje spomenute udoline (markirana je kao dio Pl. puta "Velebno") ili s Premužićeve turističke staze na njihovu jz. podnožju. I jedna i druga polaze od Oštarija. Automobilom se može znatno skratiti prilaz cestom koja od Oštarija silazi prema Karlobagu, te u Šušnju skreće d. uzdužnom velebitskom cestom na Dabarsku kosu, pa i dalje do Bačić dulibe pod Bačić kukom (loše se održava).
Baške Oštarije i okolica :
BAŠKE OŠTARIJE (927 m) su važan velebitski prijevoj na cesti Gospić - Karlobag, koja je ujedno granica srednjeg i južnog Velebita. Naziv Oštarije romanskog je podrijetla, a označava gostionice (tal. osteria) na pola puta između Like i Primorja. Središnje mjesto je hotel "Velebno" koji je nakon raketiranja u domovinskom ratu ubrzo obnovljen kao hotel s 4 zvjezdice, te crkva Pohoda Sv. Elizabete koja je obnovljena prilozima austrijskih vjernika. Zapadno od sela Oštarije, na prijevoju Vrata, nalazi se kamena kocka (Kubus, lat.), spomenik iz 1847., postavljen povodom dovršetka te važne velebitske ceste.
Sadikovac (1286 m) 2,30 h.
Uspon započinje kod bivše škole u Oštarijama i u početku slijedi prvu dionicu VPP-a kroz j. Velebit. Uspinje se bukovom šumom pored stupova skijaške vučnice, prelazi preko prijevoja između Sladovačkog brda i Jelarja (odavle je d. lak uspon na vrh Jelarja s vidikom na Oštarijsko polje) i spušta se na lijepe i velike sladovačke livade. Tu se markacija odvaja l. od VPP-a. U početku se drži kamenite ograde i ruba grmlja na obronku Sladovačkog brda, zatim se spušta kroz travnati kamenjar i bukov šumarak u tzv. Srednji (Krajnji) dolac. Slijedi oštar uspon prašumom bukve, zatim šikarom, na prijevoj između travnatog Velikog i kamenitog Malog Sadikovca. Grebenom još malo d. do vrha. Uz put je široka kraška jama (oprez, pogotovo po magli!). Postoji i varijanta uspona s drugoga kraja oštarijskog polja, tamo gdje cesta počinje silaziti prema Gospiću, odakle je samo 1,30 h uspona.
Ljubičko brdo (1320 m) 1,30-2 h.
Brdo se vidi iz Oštarija kao široko travnato bilo dugačko gotovo 1 km, s istaknutom skupinom glatkih kukova i stijena na sz. kraju (Ljubički kuk, 1337 m). Uzdižući se od izvora potoka Ljubice, zatvara sa s. strane oštarijsko polje. U donjem je dijelu obraslo šumom i šikarom, a u gornjoj je trećini planinski travnjak, osim na stijenama Ljubičkog kuka. Uspon počinje kod crkve, gdje s asfalta skreće seoska cesta uz potok Ljubicu prema vodospremniku oštarijskog vodovoda. Oko 150 m prije njega markacija skreće l. uzbrdo na mjestu gdje završava šumska vlaka. Tom vlakom uzbrdo, poslije bez puta, do stjenovitog pojasa koji se proteže čitavom z. padinom brda. Kroz prirodnu razvalu visoku 3 m valja se popeti na početak krševite padine obrasle grmljem, sve do pojasa travnjaka. Uspon travnjakom prema hrptu i l. do vrha (ukupno 400 m visinske razlike). Kao orijentacija može poslužiti velik drveni križ koji su na vrhu postavili planinari iz Gospića 29. 4. 1995. S vrha je moguć silaz na drugu stranu i zatim uspon na neke dabarske kukove (Kuk od Špiljić plane, 1232 m; Grabar, 1255 m) i dalje do Kize.
LJUBIČKO BRDO omeđuje sa sjeverne strane duboku usjeklinu kojom preko Baških Oštarija vodi cesta. Sa ceste su dobro vidljive stijene Medvjeđeg kuka, koje se neposredno nastavljaju na travnati greben Ljubičkog brda. Niže padine obrasle su šumom do polovini visine, odakle se nastavlja travnato bilo. Na najvišem vrhu nalazi se veliki drveni križ, koji se može vidjeti i s Baških Oštarija. Vidik koji se s vrha pruža izvanredno je slikovit, jer obuhvaća vrhunce južnog Velebita, more, Liku, Dabarske kukove i posebno na oštarijsku cestu.
Metla (1288 m) 2,30 h.
Na taj istaknuti vrh na ličkom rubu velebitske visoravni vodi put od crkve u s. pravcu, najprije pola sata seoskom cestom do vodospremnika, zatim d. ispod slikovitog Filipovog kuka okruženog crnogoricom. Stotinjak m dalje je ponor Crnog vrela, nakon čega slijedi poduži uspon, koji u početku krati kolni put, a zatim vodi preko proplanaka i kroz šumu do uske kamene piramide na vrhu (upisna knjiga i pečat). Vrh je odavna popularan među gospićkim planinarima (nekoć su se ovamo penjali preko Jadovna). Silaz je moguć na drugu stranu preko Jadovna u Liku. Imamo li nešto manje vremena i snage, vrijedi poći cestom prem Karlobagu oko 30' do Kubusa, na samom prijevoju Vrata, koji je postavljen prilikom izgradnje ceste. Odatle je također izvanredan vidik na more.
Baške Oštarije - Stupačinovo - Dabarska kosa - Ravni Dabar (Premužićeva staza) 2,30h
PRILAZ: autobusom ili vlastitim prijevozom do Baških Oštarija Od Hotela "Velebno" 400 m prema Karlobagu, gdje se kod nekadašnje škole d. preko mosta na potoku Ljubici odvaja kolni put za Stupačinovo. Na ulazu u selo, odmah l. ispod ceste, nalazi se jak izvor Petrovac. Iz Stupačinova lak je uspon na dva dabarska kuka, Kizu i Grabar. Na drugoj strani kolni se put pretvara u stazu (Premužićeva staza), koja u blagom silazu stiže na Dabarsku kosu, gdje se križa s uzdužnom velebitskom cestom Sušanj - Štirovača (krasan vidik na Ravni Dabar, pl. dom u njemu i na kuk Čelinu u njegovu zaleđu). Od Oštarija 2,30-3 h, silaz do doma 30'
Baške Oštarije - Stupačinovo (- Kiza) - prijevoj Alaginac - Crni Dabar - Ravni Dabar 2,30h
Od hotela "Velebno" cestom 100 m prema zapadu, pa preko betonskog mostića desno makadamskom cestom prema sjeveru. Njome 30' do prostrane travnate zaravni Stupačinovo (markiranim kraticama je malko kraće). Sa Stupačinova dalje cestom do oštrog desnog zavoja, gdje se, kod izvora lijevo uzbrdo odvaja strmi put koji vodi 30' uzbrdo na sedlo Alaginac između kukova Kize i Grabara. Nakon 20' od ceste ulijevo se uzbrdo odvaja uspon na vrh Kize, dug oko 40'. Iz Stupačinova postoje dvije varijante uspona. Orijentacijski lakša i kraća vodi izravno na vrh krševitom padinom, u smjeru dobro vidljivog maloga trostrukog kuka na vrhu. Zanimljiviji je prilaz koji vodi od ulaza u Stupačinovo cestom d. 10' do oštrog d. zavoja (tu je nadmorska visina 1048 m), gdje se l. pod stijenom nalazi izvor Kamenica (voda cjednica skuplja se u prirodnoj kamenici). Odatle uspon l. nogostupom do maloga, koso položenog proplanka, gdje se markacija račva: ravno uzbrdo kroz bukovu šumu vodi preko prijevoja Alaginca u Crni Dabar, a naš put skreće l. valovitim terenom kroz šumu, stijene i livade pod vršne stijene, gdje je kutija s pečatom. Do vrha još 10' kroz stijenu. Grabar (1255 m). Ako se od račvanja iznad Kamenice na putu za Kizu nastavi ravno uzbrdo kroz šumu na prijevoj Alaginac, odatle se može l. kroz stijenu na kuk Grabar (oko 1200 m), lijep i kratak penjački podvig. Na sz. je strani Grabara golema polupećina čiji se strop na jednom mjestu urušio, tako da na samom vrhu postoji jama kroz koju se vidi dno pećine (Grabarsko okno). Premužićeva staza prolazi kolnim putem kroz Stupačinovo, iza njega se nastavlja među Baburskim ogradama podnožjem Kize u z. smjeru i zatim penje kroz šumu na prijevoj između Butinovače i Kize.
KIZA (1274 m)
je stjenovit i slikovit greben koji pripada Dabarskim kukovima. Dugačak je gotovo 2 km, a sastoji se od brojnih vapnenačkih stijena i kukova impozantnih oblika koji se protežu u obliku izrazitog zida između Crnog Dabra i uvale Praprotnjak. Sjeverna padina obrasla je šumom, a južna je uglavnom krševit travnjak. Zahvaljujući istaknutom položaju, vrh Kize je vrlo zahvalan vidikovac na lanac Dabarskih kukova i preko njih sve do Šatorine. Sa Kize se ponovno mora sići istom stazom, pa se usput mogu ostaviti ruksaci na stazi. Stazom dalje na prijevoj Alaginac, nakon kojega se počinjemo duboko spuštati u Crni Dabar, neprestano kroz šumu.
RAVNI DABAR (723 m)
je prostrana kraška udolina ravnog dna nalik gotvo pravilnoj zdjeli. Okružena je kamenitim kukovima Butinovače, Visibabe i Čelinca. Od nekadašnjeg sela koje se raselilo šezdesetih godina ostala je sačuvana samo školska zgrada, koju je PD "Industrogradnja" iz Zagreba uredilo u planinarski dom. Odlično je uporište za izlete u Dabre te na Dabarske kukove i ostale okolne vrhove.
Domar je Mile Prpić iz obližnjeg sela Kućišta.
Raspolaže sa 60 ležaja, ima sanitarije, vodom je opskrbljen iz cisterne, ima kuhinju, može se kuhati. Najbliža civilizacija, liječnička i ostale službe: Baške Oštarije - Karlobag. Udaljenost od najbliže ceste: 40' hoda.
Ravni Dabar - Došen Dabar - Bačić-duliba - Korita (- Bačić-kuk) (- Budakovo brdo) - Bačić-kosa - Visibaba - Ravni Dabar
2-6 h ..
Uskom stazicom koja započinje neposredno kraj doma idemo prema sjeveru lagano se uspinjući na mali prijevoj između Ravnog i Došen-Dabra, gdje se desno odvaja put na kuk Čelinac. Staza se s prijevoja blago spušta do cisterne u Došen Dabru, odakle je lijep vidik na Kizu, a tu se nalazi i žig PPV-a. Dalje se opet blago uspinjemo na prijevoj između Došen-Dabra i Bačić-dulibe, te u nju silazimo. Pred nama se sada iscrtava impozantni kameniti Bačić-kuk.
BAČIĆ-DULIBA
je jedna od najljepših velebitskih duliba. Na njoj se izmjenjuju livade i šumarci, a povrh nje, sa zapadne strane dominira stjenoviti Bačić-kuk. Prelazimo cestu koja ide zapadnim rubom Bačić-dulibe i ovdje nailazimo na žig PPV-a. Slijedi uspon na sedlo prema udolini zvanoj Korita, i dalje njome uzbrdo najprije travnatim terenom, a zatim strmo kroz šumu do raskrižja u šumi: desno na vrh Bačić-kuka 50', lijevo po izohipsi do Bačić-kose 20'. Silazeći s Bačić-kuka morat ćemo se vratiti na isto mjesto.
BAČIĆ-KUK (1304 m)
je najviši vrh Dabarskih kukova. Sastoji se od sklopa golemih kamenitih stijena različite visine i strmine. Na najviši vrh dolazi se iz ždrijela među vršnim stijenama, gdje se u malom dolcu na stijeni nalazi kutija s upisnom knjigom i žigom. Od doca u kojem je žig do vrha ima još 10' uspona stijenom koja je mjestimično prilično teška za neiskusne planinare. Od vidika ističe se onaj prema Bačić dulibi, s visokim kamenim obeliskom pod nama.
Bačić kuk (1304 m) sastoji se zapravo od skupine golih kamenitih kukova različite visine i strmine, zbog čega pruža mogućnost za penjačke podvige različitih stupnjeva težine. On je ujedno najviši vrh skupine Dabarskih kukova i s vrha pruža lijep i informativan pregled na njihov niz, koji poput bijeloga, nazubljenog i rastrganog grebena strši iz šumskog zelenila prema Oštarijama na ji. u dužinu od oko 10 km. Prilikom uspona preporuča se svakako svratiti do spomenutog ždrijela između s. i j. skupine (5' uspona), odakle se na drugu stranu pruža jedinstven pogled niz kuloar što se ruši preko 300 m duboko prema zelenoj oazi Bačić dulibe i na impozantan kameni obelisk koji posve odvojeno od skupine strši u visinu od oko stotinu metara. S Bačić kuka može se lako i brzo sići za 40' u Bačić dulibu na uzdužnoj velebitskoj cesti (v. 8), ako se na povratku s vrha na prijevoju skrene i. bez puta do livada na dnu uvale Korita, a odavle l. stazom koja vodi preko onižega šumovitog grebena do ceste kod Bačić dulibe. Na stazi prema Bačić-kosi nailazimo desno na odvojak do vrha Budakova brda 1h.
BUDAKOVO BRDO (1317 m)
je prostran i razvučen hrbat, u svom vršnom dijelu pokriven travnatim livadama. Diže se iznad Skropovca na Premužićevoj stazi, odakle vodi označena staza do vrhu te se na drugu stranu nastavlja na Bačić kuk. Zbog svog smještaja i slobodnog vidika pruža vidik i na primorsku i na kopnenu stranu planine. Na jugozapadnom obronku njegovog brijega Soline nalazi se nalazište velebitske degenije. Povratak od Budakovog brda moguć je istim putem i Premužićevom stazom koja slijedi izohisu zapadnim pobočjem Budakovog brda (na tom dijelu ona vodi kroz šumu, pa nema vidika). Vraćamo li se istim putem i zatim nastavimo desno prema Bačić-kosi ubrzo ćemo stići do ruševina Planinarskog doma na Bačić-kosi, kojega je, nakon što je napušten bura posve uništila. S lijeve strane doma nastavljamo livadom, pa šumom veoma laganim usponom na vrh Visibabu.
VISIBABA (1160 m)
je lako pristupačan vrh nad Ravnim Dabrom koji pruža jedinstven vidik na more i otoke te na Dabarske kukove i Dabre. S Visibabe slijedi veoma strm silazak 30' do ceste koja prolazi iznad Ravnog Dabra. Imamo li vremena, najbolje je cestom poći desno do mjesta gdje se lijevo nizbrdo odvaja kolni put do doma u Ravnom Dabru (30-40').